Foto: ytb prtscFoto: ytb prtscOdluka o izboru i imenovanju ravnatelja školskih ustanova - prevara građana Bijedne Naše.

Kažu, i put u pakao je popločan dobrim namjerama. Je li ili nije, vrag će znati, no dobre namjere što ih je Odlukom o izboru i imenovanju ravnatelja školskih ustanova demonstrirala ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak teška su podvala demokraciji, hrvatskim braniteljima i ustavno proklamiranoj socijalnoj državi, ali - što je najtragičnije - uvreda najvećem broju građana Bijedne Naše koji teško žive od vlastitog znoja ili na socijalnoj crkavici.Suzanu Hitrec iz Udruge srednjoškolskih ravnatelja zabrinjava odredba da za mjesto školskog ili domskog ravnatelja isključivu prednost imju nezaposleni branitelji s osam godina staža u školi. "Problem je što oni automatski preskaču izbornu proceduru i nemaju jednake uvjete s ostalima, a samo nezaposleni branitelj može ostvariti tu prednost", tvrdi

Divjak je poslala školama i učeničkim domovima službeni dokument Ministarstva znanosti i obrazovanja, kojim ih - pod prijetnjom sankcijama - obvezuje dati prednost pri zapošljavanju jednoj neopravdano povlaštenoj skupini ljudi u odnosu na ostale građane. Odlukom o izboru i imenovanju ravnatelja školskih ustanova prednost u zapošljavanju na rukovodećim, dakle najplaćenijim radnim mjestima imaju nezaposleni vlasnici HB (hrvatski branitelj) iskaznica te članovi uže i šire obitelji poginulih i nestalih branitelja.

Kaže se, "pod jednakim uvjetima", ali prednost je - prednost, a glede i u svezi prava na rad i život od rada u demokratski i pravno uljuđenoj zajednici nitko ne smije biti povlašten. Ni ratni veterani s članovima svojih užih i širih obitelji, jer se građane ne smije dijeliti na one prvog i drugog, nedajbože - trećeg reda. Obrana domovine čast je i izbor svakog građanina, a ne privatna kalkulacija radi osobne/obiteljske koristi i društvenih povlastica.

Ni sami hrvatski branitelji, kad ih se pita, neće reći da su se borili za kruh bez motike i diskriminacijsku državu po bilo kojoj osnovi: nacionalnoj, vjerskoj, političkoj, ideološkoj, socijalnoj, veteranskoj... "Domoljubni" političari su ih bezočno iskoristili, raspršili u 1350 tzv. braniteljskih, stradalničkih, itsl. udruga te još i danas zlorabljuju njihov ratni doprinos u vlastitu korist.

"Domoljubni" političari iz Tuđmanovog gnijezda krivi su za javni dojam o braniteljskoj populaciji kao iznimno povlaštenoj skupini društvenih parazita s visokim mirovinama i invalidninama, dionicama najprofitabilnijih tvrtki, formalnim počastima..., koji provode dane po kockarnicama i kafićima, stalno traže još veća prava, ubijaju dokolicu držeći fenjer HDZ-ovim i ekstremističkim javnim performansima... Od kojih se grozi razuman svijet.

Kao za stožeraškog čekićanja ćirilice u Vukovaru, fizičkog onemogućavanje SDP-ovu državnom vrhu i diplomatskom zboru 18. studenoga 2013. zapaliti svijeće i položiti cvijeće na Memorijalnom groblju, 555-dnevnog šatorašenja usred Zagreba, pokušaja državnog puča na Markovom trgu, plinskih boca po Savskoj cesti...Nikom nije palo na um u međuvremenu razminirati to krajnje sumnjivo područje, koje ima toliko veze s dostojanstvom hrvatskih branitelja i dignitetom Domovinskog rata koliko veze ima prometna nezgoda iz pljačke napuštenog sela s 45 posto invaliditeta na prvoj crti bojišnice

Dok su ljudi i sami sebi kupovali oružje i krvarili na bojišnicama, "državna politika" za režima vrhovnika (sic) Franje Tuđmana je ratnoprofiterski 1991.-1995. pljačkala tzv. ničiju, društvenu imovinu iz socijalizma i uništila stotine tisuća radnih mjesta, na koje se više nisu mogli vratiti ni oni što su otišli braniti RH.

Enormni iznosi za obranu su završavali na privatnim tajnim računima. Nakon pobjede 1995. godine, "domoljubi" u vrhu državne vlasti - osobno materijalno opskrbljeni kao brod, i za par svojih budućih naraštaja, zajedno s vojnim tzv. establishmentom - počinili su najveći krimen prema ratnim veteranima te njihovim užim i širim obiteljima. Razvojačene branitelje u radno najpotentnijim godinama masovno su umirovili - dio bez i dana staža - te im podijelili invalidnine, višestruko veće od civilnih za puni radni staž staž. Umjesto da su im dali radna mjesta, uključili ih u svijet rada ne bi li se osjećali korisnim i sebi i društvu, ti su ljudi prepušteni samima sebi. Oko 3000 ih je u očaju i beznađu počinilo suicid.

Braniteljski socijalni problem nije riješen, dapače. Nauštrb ostalih korisnika, izveden je drastičan administrativni udar na mirovinski, zdravstveni i socijalni fond. Niknula je klica javnog nezadovoljstva, osjećaja neravnopravnosti i nepravde, koja se razrasla i danas baca debelu, neugodnu sjenu. Građani nisu budale: svaki zna bolje od ikojeg resornog ministra i premijera gdje mu je bio rođak ili susjed 1991.-1995., je li i koliki invalid, je li nastradao u ratu ili prometnoj nezgodi, je li otišao pod pušku gologuz, a vratio se punih džepova...

U tom kontekstu, državni čelnici i veteranski vođe - koji su izvrsno unovčili svoje "domoljublje", a ratni CV hiperbolizirali "zaslugama" svake vrsti - bitno različito od tzv. običnih građana razumijevaju službenu mantru: "Hrvatski su branitelji zaslužni za neovisnu Hrvatsku, za našu slobodu i sve što danas imamo". A to što imamo, bolje da nemamo. Nije malo branitelja koji otvoreno kažu da uopće ne bi išli u Domovinski rat da su znali ili bar pretpostavili za što i za koga su se borili.

Dvadeset tri godine nakon ratne pobjede, RH ima iseljen cijeli jedan Split budući da je zemlja postala neprijateljska vlastitom narodu, godišnje je više od 11.000 manje rođenih nego umrlih, milijun je (od 1,2 milijuna) civilnih mirovina od kojih se ne dâ živjeti, pučkih kuhinja i socijalnih dućana nekad nije bilo, teško bolesna djeca nemaju lijekove, još ima sela bez struje i vode, ali i bez stoke i ljudi, predindustrijski ropski rad za ne mari za radnička prava, ključne gospodarske i novčane resurse drže stranci, oko 325.000 ovršenih u osam milijuna ovrha tereti se za 43 milijarde duga, gladno je svako četvrto dijete, krov nad glavom mladim obiteljima je mislena imenica, društvo teško trpi u netoleranciji, mržnji i sukobima, agresivni klerikalizam i pronacifašizam nebranjeno zapasuju sav javni prostor, itsl.Kaže se, "pod jednakim uvjetima", ali prednost je - prednost, a glede i u svezi prava na rad i život od rada u demokratski i pravno uljuđenoj zajednici nitko ne smije biti povlašten. Ni ratni veterani s članovima svojih užih i širih obitelji, jer se građane ne smije dijeliti na one prvog i drugog, nedajbože - trećeg reda

Ratni veterani, dakako, nisu krivi što su političari veleizdajnički izdli/upropastili zemlju, ali krivi su kad se daju "domoljubno" manipulirati vođama svojih udruga ili pred rodbinom/susjedima/prijateljima prodati obraz za šaku Judinih škuda. To je mina pod HB iskaznicom, koja mora eksplodirati.

Javnost ne zna da otprilike 20 posto vlasnika HB iskaznica uživa u vrhnju zakonom utvrđenih prava, a velik dio izvan kvote od oko 82.000 korisnika čeka stjecanje uvjeta za braniteljsku mirovinu/invalidninu. Ali imaju neka ili sva ostala pripadajuća prava. Novim zakonom od prije šest mjeseci, na kojem i ministrica Blaženka Divjak zasniva svoju direktivu o ravnateljskoj prednosti u zapošljavanju ravnatelja, uvodi se naknada nezaposlenim veteranima od 1000 kuna mjesečno.

Državnu pomoć na taj način, pak, nemaju ostali nezaposleni. Ni civilni bolesnici/invalidi, za razliku branitelja, nemaju prednost u zdravstvenim ustanovama, odnosno bolnicama od kojih su neke (Zabok, Vukovar) samo braniteljske. Kao dio bolničkih odjela i rehabilitacijskih centara, itsl. Iz aviona je vidljivo da HDZ-ove vlade, u simbiozi s čelnicima svojih veteranskih udruga, peru nečistu savjest, tražeći kruha nad pogačom.

Iritirani građani zaziru od njihovih filipika o "dignitetu Domovinskog rata i dostojanstvu hrvatskih građana" iza kojih se uvijek ispostavlja račun - poreznim obveznicima. To su redovito likovi koji su se zakrpeljili u državno tkivo i kojima je zadnja rupa na svirali branitelj kao ravnopravan i ničim povlašten član zajednice, koji ravnopravno dijeli dobro i zlo s ostalim ljudima. Kako će to razumjeti čelnik najveće braniteljske udruge Hvidre, Josip Đakić iz Virovitice, u više saborskih saziva nezamjenjiv je HDZ-ov zastupnik radikalnih stajališta, na državnoj apanaži, izvijestili su razni mediji, čak i 28.200 kuna na mjesec?Braniteljski socijalni problem nije riješen, dapače. Nauštrb ostalih korisnika, izveden je drastičan administrativni udar na mirovinski, zdravstveni i socijalni fond. Niknula je klica javnog nezadovoljstva, osjećaja neravnopravnosti i nepravde, koja se razrasla i danas baca debelu, neugodnu sjenu

Po čemu je taj branitelj vrjedniji ili zaslužniji "za sve što danas imamo" od deset radnika koji u realnom sektoru primaju minimalac? Ili 555-dnevni vođa savskih šatoraša Đuro Glogoški, predsjednik Udruge 100-postotnih ratnih vojnih invalida prve kategorije, navodno glavni autor nabildanih veteranskih prava i proračunskih izdataka, koji, kako se piše po medijima, s 4000 kuna "tuđe pomoći" supruge Tatjane inkasira mjesečno oko 25.000 mirovinsko-invalidskih kuna?

Drugi su par rukava visoke materijalne i političke prinadležnosti - redovito podebljane zavidnom pokretnom i nepokretnom imovinom, stečenom u ratu ili poraću - generala i nešto nižih činova. Bolje je i ne pitati kako na to gledaju njihovi bivši vojnici, koji bolje od ikog znaju tko je kakav i je li bio u borbi, što je zaslužio, a što su mu darovali isti kao on.

Recimo, Ivanu Bobetku, kontroverznom sinu slavnog Janka Bobetka, vojnika legendarnog Prvog sisačkog partizanskog odreda (22. lipnja 1941., zapovjednik Vlado Janjić-Capo) iz šume Brezovice, nitko nije dodijelio generalski čin, ali se - i nije jedini - predstavlja generalom. I član je Hrvatskog generalskog zbora, čiji predsjednik Pavao Miljavac znâ tu činjenicu, ali zagonetno sliježe ramenima. Farsa je, recimo, da miš-država RH s brojem žitelja kao pola duže ulice u Šangaju ima u postotku više generala od Kine, najmnogoljudnije države na svijetu.

U tom, što bi HRT-ove novinarske "zvijezde" kazale - ozračju, pa se "nadovezale" i "vršile događanje", Odluka o izboru i imenovanju ravnatelja školskih ustanova morala je šokirati javnost. Pa je premijer u svoj svojoj nezahvalnoj agrokorijadi morao - kao onomad ministre Tomislava Tolušića zbog međunarodnog incidenta s poskupljenjem uvoza hrane i Nadu Murganić zbog fundamentalističke definicije obitelji u Obiteljskom zakonu - dati drugi put packu ministrici Blaženki Divjak. Iritirani građani zaziru od njihovih filipika o "dignitetu Domovinskog rata i dostojanstvu hrvatskih građana" iza kojih se uvijek ispostavlja račun - poreznim obveznicima. To su redovito likovi koji su se zakrpeljili u državno tkivo i kojima je zadnja rupa na svirali branitelj kao ravnopravan i ničim povlašten član zajednice

"Žao mi je zbog nastale situacije te molim škole da do daljnjeg ne primjenjuju poslani naputak te pričekaju nove informacije", pojasnila je Divjak, a prethodno je već kazala da odluka o prednosti u zapošljavanju branitelja nije njezina, nego "pojašnjava postupak propisan Zakonom o braniteljima".

A taj se postupak odnosi i na sve druge javne ustanove i službe. "Ako Ustavni sud ocijeni neustavnim Zakon o braniteljima", dodala je Divjak, "istog trenutka mijenjamo naputak školama". Braniteljski ministar i bivši 555-dnevni savski šatoraš Tomo Medved ne vidi ništa sporno u favoriziranju veterana i njihove rodbine, jer je i to jedan od zahtjeva što ih je ministar Predrag Matić-Fred (SDP) tada procijenio na blizu 20 milijardi kuna. Ukupna cijena svih prava.

"Govorimo o izboru osobe pod jednakim uvjetima", ističe Medved. "Dakle, svi uvjeti moraju biti zadovoljeni i ako se jave dvije osobe koje ispunjavaju sve uvjete, a neka od njih je u kategoriji dragovoljca Domovinskog rata, vojnih invalida, djece nestalih ili poginulih branitelja, osoba koja je dala doprinos u obrani domovine ima prednost".

Suzanu Hitrec iz Udruge srednjoškolskih ravnatelja zabrinjava odredba da za mjesto školskog ili domskog ravnatelja isključivu prednost imju nezaposleni branitelji s osam godina staža u školi. "Problem je što oni automatski preskaču izbornu proceduru i nemaju jednake uvjete s ostalima, a samo nezaposleni branitelj može ostvariti tu prednost", tvrdi. "Svi ostali branitelji, iako rade u školi, to nemaju". Josip Đakić je, po navici, pametovao medijima kako nije stvorena posebna, povlaštena braniteljska kasta u državi, već su se "pobunili oni koji su dosad uživali na rukovodećim radnim mjestima". Sic.

Politička oporba u punom je stanju pripravnosti, što joj i jest u opisu posla. "To je jedan od šatoraških zahtjeva koji je uveden u novi zakon iz studenog prošle godine i sada država ima velikih problema", tvrdi bivši braniteljski ministar Predrag Matić-Fred. "Ministrica je dala blagoslov za taj zakon, a sada se čudi, iako je sudjelovala u njegovoj izradi. Sad treba vaditi kestenje iz vatre. Školski ravnatelji su s pravom zabrinuti, jer imamo oko 20.000 nezaposlenih branitelja i mogli bi preuzeti sve funkcije. Pozivam ih 150 da dođu i u Sabor, također bi trebali imati prednost."Hrvatska je "državna politika", nepovratno, učinila taj korak previše kad je maloumno tri kaste - političare, branitelje i Katoličku crkvu - uzvisila iznad svih ostalih u društvu, učinila ih najprofitabilnijim profesijama, koje jedino u Bijednoj Našoj jamče siguran kruh nad pogačom

Predsjednik HSS-a Krešo Beljak je oštar pred tv-kamerama: "Ovo je sramotan i nakaradan zakon, jer živimo u državi u kojoj se stvorila kasta ljudi koji misle da imaju veća prava od ostalih. I sâm sam hrvatski branitelj i ozbiljno razmišljam o tome da poderem braniteljsku iskaznicu i odreknem se svih prava koja proizlaze iz svih zakona. Mislim da se 1991. nitko nije borio za nekakve povlastice, nego da bismo se obranili od velikosrpske agresije. Svi oni koji traže veća prava od ostalih građana ratni su profiteri".

Ni predsjednica Glasa Anka Mrak-Taritaš nije mekša: "To izaziva revolt građana, koji se pitaju zašto? Pitanje je dokle sve to može ići, i to nije dobro. Apsolutno treba poštovati branitelje i omogućiti im sve što treba, ali kad napravite korak previše, onda je to korak u provaliju."

Hrvatska je "državna politika", nepovratno, učinila taj korak previše kad je maloumno tri kaste - političare, branitelje i Katoličku crkvu - uzvisila iznad svih ostalih u društvu, učinila ih najprofitabilnijim profesijama, koje jedino u Bijednoj Našoj jamče siguran kruh nad pogačom. Ta činjenica je put u pakao, netrpeljivost, mržnju, jal, unutarnje sukobe i neprincipijelna rivalstva... Nije se slučajno dogodilo 555-dnevno šatorašenje na Savskoj cesti u Zagrebu niti je slučajna sva negativa, koja se prosula iz te šatre.

S njom će biti permanentan problem. Ne smiju u RH postojati građani prvog i drugog, nedajbože - trećeg reda. I nije slučajno, pod pritiskom šatoraške volje u HDZ-u, opet zatvoren za javnost (!?) Registar hrvatskih branitelja. U njemu je blizu 510.000 ratnih veterana. Gotovo pola kineske stajaće vojske. Navodno ih je još 30.000 na čekanju za riješiti status. Novim zakonom od 1. siječnja 2018. Ukinuti su rokovi za prijaviti braniteljski ili ratnoinvalidski status, pa...

Pacifisti su znali dizati tlak bran'teljima koji su gorljivo zagovarali tajnost Registra: "Da vas je doista bilo pola milijuna u Domovinskom ratu, za manje od mjesec dana biste bili u Nišu ili barem u Kraljevu, gdje je 1991. u brigadi JNA tadašnji potporučnik Damir Krstičević, s još friškom diplomom Voje akademije JNA u Beogradu, bio zapovjednik voda". I možda današnji ministar obrane RH nikad ne bi imao šanse za tu dužnost?

Dvadeset tri godine po okončanju Domovinskog rata - pa i kasnije, zašto ne - netko se može sjetiti da je ne samo bio na prvim crtama bojišnice i jurišao na "mrske četnike", nego u junačkom davanju sebe za "sve što danas imamo" bio - ranjen. Ili na drugi način stekao invaliditet. Kao otac slavonskog generala kojeg je šokiralo sinovo uhićenje uI kako "domoljubu" uskratiti ravnateljsku prednost u školi ili đačkom domu u odnosu na "sinjeg kukavicu", što je za hrdovsku100 tadašnjih DEM u tajkunskom najamništvu 1991.-1995. odbijao od usta vlastite djece, ne bi li na bojišnice uredno stizalo streljivo, iće, piće, tekuće-plinovita sredstva za dizanje kuraže...? Ili, kako ne propustiti "domoljuba" na ravnateljsku plaću prije mladca, koji 1991.-1995. nije imao sreće biti barem stariji maloljetnik?

Ne treba tu, jelte, tupiti o "natječajima, iskustvu, stručnoj spremi" i tako tim sitnicama do kojih drži svaka demokratska selekcija i konkurencija? Tko ne voli bran'telje, ne voli Hrvatsku! Dakako. "Đe s' bijo 1991. kad sam ja krvave gaće nos'o po Veleb'tu!?" Okreni se na peti i pokrij ušima po glavi. Pokojni vrhovnik Franjo Tuđman, koji je tada Muslimane, ubrzo Bošnjake, starćevićansko-endehazijski držao Hrvatima islamske vjeroispovijesti, tvrdio je u Hrvatskom saboru 15. siječnja 1976. u izvješću o stanju države i nacije da je 1991.-1995. u Domovinskom ratu sudjelovalo ukupno 360.070 ljudi.Dvadeset tri godine po okončanju Domovinskog rata - pa i kasnije, zašto ne - netko se može sjetiti da je ne samo bio na prvim crtama bojišnice i jurišao na "mrske četnike", nego u junačkom davanju sebe za "sve što danas imamo" bio - ranjen. Ili na drugi način stekao invaliditet

Otkud ih sada 150.000 više, a doskora, zahvaljujući gumilastika kriterijima, vrag će znati koliko još? Ni jedna vlast, uključujući Tuđmanovu, nije se to usudila problematizirati. Plenković-Medvedovoj nije ni nakraj pameti. General Zvonimir Červenko je 1996. godine prvi pokušao reviziju invaliditeta, ali su je srušili generali Janko Bobetko i Ante Gotovina te šef Hvidre Marinko Liović.

Červenku je bilo jasno da se događa kriminalna grebačina. Izmišljena i napuhana ozljeđivanja zapasala su milijunske svote, koje se isplaćuju i danas. U Domovinskom je ratu 1991.-1995. ranjeno 13.200 ljudi, a godinu poslije VRA Oluje bilo je 17.500 ratnih vojnih invalida. Nakon stopiranja Červenkovog pokušaja revizije - na meti su se našle i invalidnine 30 narazvijaknijih generala i "domoljuba" - broj invalida je nabujao na 34.500. Jutarnji list je 2007. godine pisao da je ministarstvu stiglo 33.000 novih zahtjeva za stjecanjem tog statusa, od kojih je 75 posto obrađeno, odbijeno tek 2733, odnosno da prosječna brniteljska mirovina iznosi 4955 kuna, a starosna 2100 kuna.

Mina javne odbojnosti pod HB iskaznicom, stoga, davno je postavljena. Nikom nije palo na um u međuvremenu razminirati to krajnje sumnjivo područje, koje ima toliko veze s dostojanstvom hrvatskih branitelja i dignitetom Domovinskog rata koliko veze ima prometna nezgoda iz pljačke napuštenog sela s 45 posto invaliditeta na prvoj crti bojišnice. Ili junački staž u tzv. münchenskoj ili šank bojni s obranom Pakraca, sudjelovanjem u VRA Bljesku i Oluji.

Nije Blaženka Divjak zaslužila biti Pedro zbog ratnih profitera s HB ikaznicama, koji bacaju tešku sjenu na najveći broj časnih branitelja i navlače animozitete na cijelu tu populaciju, ali bit će itekako kriva ne bude li znala sačuvati vlastiti čist obraz. Ona je vrsna matematičarka, sveučilišna profesorica i morala bi znati zbrojiti dva i dva kad razgovara - ne samo s ministrom Tomom Medvedom i njegovim šatorašima, nego i s premijerom.

<
Vezane vijesti