Kratki i sažeti govor Zorana Milanovića na inauguraciji izazvao je višestruke reakcije. Prva, pozitivna, je da se i u tako ozbiljnom trenutku može obratiti javnosti kratkim govorom koji ne umanjuje značaj programa izabranog predsjednika i predstavlja njegovo djelovanje u narednih pet godina.
Druga reakcija je nešto drugačija, ne tako pohvalna, a nju izaziva informacija koju je objavio Telegram iz pera Sanje Modrić, a to je da se Milanović inspirirao tekstom izraelskog filozofa Yuvala Noaha Hararija. Objavljenog u New York Timesu.
Inauguracijski govor predsjednika Zorana Milanovića
Glavne teze Hararijeva teksta ponavljaju se u inauguracijskom govoru, bez navođenja izvora, pa je iznenađenje tim veće. Najviše pažnje izazvao je sljedeći stav:Najvažnije je pitanje, na koje nismo na inauguraciji dobili odgovor, kako će se ostvariti neovisnost znanosti, pravosuđa i medija
"Postoji samo jedan ispravan put, a to je aktivna podrška vlasti, akademskoj i znanstvenoj neovisnosti, te neovisnosti sudstva i medija. To je najčvršća brana tiraniji svake vrste. Znanstvena zajednica, sudstvo i mediji moraju neprestano raditi na usavršavanju mehanizama za borbu protiv nepoštenja i korupcije u vlastitim redovima."
"Smatram da su zaštita neovisnosti sudstva, medija i znanosti najvažniji sadržaj načelne ustavne formulacije o odgovornosti predsjednika republike za stabilnost državne vlasti", nastavio je Milanović.
Ovaj stav je nešto posve novo u hrvatskoj politici, a pogotovo stoga što je to izrekao novi predsjednik koji je ujedno i bivši predsjednik Vlade RH, koji je četiri godine operativno vodio zemlju. I, zašto onda mora isticati zaštitu akademske, sudske i medijske neovisnosti, kada su one utemeljene u postojećim zakonima i prije svega, u Ustavu.
Odgovor znamo. U praksi nijedna od ovih institucija nema pravu neovisnost, već su pod jakim utjecajem politike, ali i drugih centara moći, kako institucionalnih, tako i neformalnih, kako to ovih dana bolno saznajemo iz afere masoni. Tako je kratki govor dobio svoju značajnu poantu, na opće iznenađenje, ali i podršku, jer su to stavovi koje bi potpisao svaki dobronamjerni građanin Hrvatske.
Zadovoljstvo zbog ovog novog pristupa u hrvatskoj politici zatamnila je informacija koju je objavio Telegram. Naime, izraelski filozof Yuval Noah Harari u tekstu objavljenom u New York Timesu , kojeg je prenio Telegram, između ostalog je rekao:
"Upravo zato što su izbori pitanje želja, a ne pitanje istine, izabrane vlade moraju uvažavati neovisnost znanosti, sudova i medija. Vlade predstavljaju volju većine, ali istina ne ovisi o volji građana. Ljudi vrlo često smatraju istinom nešto drugo nego što ona stvarno jest..." Milanović nije naivan, a bome niti politički neiskusan. Vjerojatno vrlo dobro zna zbog čega znanost, pravosuđe i mediji nisu neovisni
Naravno, kaže Harari, znanstvenici, novinari i suci imaju svoje probleme i ne može im se baš uvijek vjerovati da razotkrivaju i objavljuju samo istinu. I u akademskim institucijama, medijima i pravosuđu pojave se korupcija, pristranost ili obične greške. Ali rješenje nije da ih se stavi pod kontrolu nekog vladinog ministarstva istine. Vlada je ionako najmoćnija institucija u društvu, a često je njezin najveći interes iskrivljavanje ili prešućivanje istine. Dati vladi da nadgleda potragu za istinom isto je kao poslati lisicu da čuva kokošinjac.
Da bi se zaštitila istina, bolje se osloniti na dvije druge metode, smatra Harari. Prvo, akademske institucije, mediji i sudstvo imaju svoje interne mehanizme za borbu protiv korupcije, pristranosti i greške. Slobodna tržišna utakmica na medijskoj sceni sprječava prikrivanje skandala, ako jedan medij pokuša nešto važno zatajiti, objavit će netko drugi.
Drugo, postojanje više neovisnih institucija koje na različite načine tragaju za istinom omogućuje da one provjeravaju i kontroliraju jedna drugu. Ako, na primjer, neka moćna korporacija uspije podmititi veći broj znanstvenika, istraživačko novinarstvo i sudovi mogu razotkriti počinitelje i dovesti ih do kazne. Ako je neki medij ili neki sud rasistički pristran, sociolozi, povjesničari i filozofi moraju biti tu da razotkriju tu pristranost. Nije sigurno da bilo koji od tih osigurača istine neće podbaciti, ali vlada sigurno nije ta koja smije biti ovlaštena za arbitražu.
Svaka čast, Harari! Vjerojatno nije ni slutio da će njegovi stavovi postati tako važni u aktualnoj političkoj stvarnosti Republike Hrvatske.
Što nakon svega? Je li se Milanović okitio tuđim perjem?U praksi nijedna od ovih institucija nema pravu neovisnost, već su pod jakim utjecajem politike, ali i drugih centara moći, kako institucionalnih, tako i neformalnih, kako to ovih dana bolno saznajemo iz afere masoni
Smatram da to nije presudno pitanje, već da se stavovi Hararija trebaju staviti u naš, hrvatski kontekst, jer tu će se oni realizirati u djelovanju novog Predsjednika države. Je li Milanović osmislio i metode kojima će, u uvjetima ograničenog mandata, pogotovo na operativnoj razini, ostvariti ove plemenite ciljeve?
Milanović nije naivan, a bome niti politički neiskusan. Vjerojatno vrlo dobro zna zbog čega znanost, pravosuđe i mediji nisu neovisni. Vjerojatno zna bolje od velike većine građana zašto su te institucije pod velikim utjecajem i zbog čega ne mogu ostvariti svoju korektivnu ulogu.
Ako je tome tako, onda je najvažnije pitanje, na koje nismo na inauguraciji dobili odgovor, kako će se ostvariti neovisnost znanosti, pravosuđa i medija. Milanović nema velike praktične ovlasti, ali ima jednu polugu vlasti, koja u demokratskom uređenju ima značajnu važnost. Predsjednik je jedini državni čelnik kojeg izravno biraju građani.
To je strašna snaga koja se može pretvoriti i u presudni utjecaj u političkom životu. Pridruži li se broju njegovih birača – više od milijuna građana – i novi podupiratelji koji će prihvati njegovu politiku davanja neovisnosti znanosti, pravosuđu i medijima, tada će uspjeti pokrenuti javnost u pokretu za korjenite promjene.
Djelujem li naivno i ponukan dobrim nadama u promjenu ne vidim da je to nemoguća misija? Procijenite sami, dragi čitatelji i čitateljice. Ne bude li promjena, onda ćemo Milanovićev govor pamtiti samo po lijepim, ali neostvarenim riječima. Baš kao Kolindino obećanje o bogatoj Hrvatskoj ili Bozanićev grijeh struktura.
Na potezu je Milanović.
