Pokušavajući pomoći vladi u punjenju državne blagajne, Slobodna Dalmacija iznijela je zanimljivu ideju fiskalne reforme. Prema mišljenju najtiražnijih novina južne hrvatske pokrajine, naš državni proračun mogli bi spasiti - psi. Dobro, ne baš psi glavom i bradom, odnosno brnjicom, ali njihovi gazde svakako. Kad bi na hrvatske pse bio udaran porez, Hrvatska bi postala balkanski tigar.
Poljska, recimo, na svakog psa vlasnicima godišnje udara po 100 eura poreza, a vlasnike pasa oporezuje se i u Njemačkoj i Švicarskoj. Znamo da je Poljska jedina država u Evropi koja je prkosila recesiji. Dok su svi drugi stenjali zbog slobodnog pada, Poljska se nije dala. Njemačka se, pak, prva izdigla iz recesije i na krilima eksplozivnog rasta povukla cijeli stari kontinent za sobom. Nijemcima je to, doduše, navika - malo kad oni nešto rade, a da to nema posljedica po ostatak svijeta, bilo to dobro ili loše - ali stvar očito nije slučajna. Što se pak Švicarske tiče, o tome kakva je njihova privreda dovoljno govori tečaj franka. Ljudi koji su prije tri godine počeli otplaćivati kredit u "švicarcima" danas imaju veću glavnicu nego na početku otplate. Capire? A što imaju te dvije zemlje, a mi nemamo?
Pa jasno, porez na pse!
Samo bi se od vlasnika pasa u Hrvatskoj godišnje moglo ubrati najmanje 35 milijuna
tigar.gif
Prema nekim procjenama, u zemlji je registrirano oko 350 tisuća pasa, a kada bi se poradilo na tome da svaki pas bude čipiran i cijepljen, taj bi broj mogao biti i puno veći, piše Slobodna Dalmacija.
Ideja, rekosmo već, nije loša. Samo je nedostatna i malo preuska a kosi se i s načelom o jednakosti građana pred zakonom. Zašto, naime, samo psi? I zašto svi po istoj tarifi? Nije li već Aristotel, govoreći u Politici i Nikomahovoj etici o pravednosti, došao do zaključka da je pravednost raspodjela po načelu "jednakima jednako, nejednakima nejednako"? Suprotstavivši se Trazimahu, koji je mislio da "pravednost nije ništa drugo nego korist jačega"? Neće li, na primjer, vlasnik aljaškog malamuta ili mamutske argentinske doge biti privilegiran jer će morati platiti 100 eura za svog giganta, dok će istih sto eura morati platiti, recimo, i Romano Bolković za svog patuljastog mopsa, Maoa? Što će reći vlasnici šnaucera? Mogu li njemački ovčari, na koje se već plaća porez u Njemačkoj, izbjeći plaćanje istoga, po načelu izbjegavanja dvostrukog oporezivanja? I hoće li njemački ovčari - jedini domoljubi koji za državu rade predano i besplatno (ne mareći za displaziju kukova, zbog koje ih sve više istiskuju belgijski ovčari) - opet stradati, samo zato što su Nijemci? Jesmo li se za to borili, da opet imamo kolektivne krivnje? Kakve će poreze plaćati srpski goniči? Udari li ih se posebnim porezom, nećemo moći živjeti od dreke raznih udruga za zaštitu Srba, ako ih pak ne udarimo, mnogi će kvalitetni domoljubi s pravom zaškrgutati zubima i pozivati se na Orwela, kako su sve životinje u poreznoj džungli jednake samo su srpski goniči oslobođeni poreza.
Je li razumno da samo ovce stradaju zato da bi neki mogli jahati konja? Hoćemo li onda oporezivati i konje?
Porezni sustav, reći će Ivan Šuker, mora biti pravedan. Dobro, Šuker to možda nije
rekao, ali ministar financija koji nas je zadužio kao malo tko, zacijelo ne misli da porezni sustav treba biti nepravedan.
Nameće se, onda, logična ideja da bi trebalo oporezovati i ovce. U Hrvatskoj živi barem 2 milijuna ovaca a to bi u državnu blagajnu donijelo godišnje i do 7,3 milijardi kuna, pa valja razmisliti. Ovce puno bleje a to ne bi smjelo proći nekažnjeno, mada, opet, i dosta vune daju. Ako smo ih ošišali za vunu smijemo li ih opet ošišati i za poreze? Neće li se vlast izložiti opravdanom prigovoru da želi i ovce i novce?
To pitanje pokazuje do koje mjere porezni sustav mora biti delikatan, imati sluha za nijanse, do koje mjere mora udovoljiti različitim, često puta i posve oprečnim interesima. Već, recimo, čujemo oporbu koja se pita nisu li, s druge strane - građani koji plaćaju poreze ovakvoj vladi - čija je šefica zajahala konja - i sami ovce? Je li razumno da samo ovce stradaju zato da bi neki mogli jahati konja?
Hoćemo li onda oporezivati i konje?
To bi se moglo shvatiti kao akt antituđmanovske retorike. Zna se da je otac hrvatske države, George Washington iz Trgovišta, sebe doživljavao kao rasnog konja, kojega kritizira i napada krdo guščadi (guskama bi trebalo oderati porez već zato što su nas odvele u jugoslavensku maglu) i druge stoke sitnog zuba i preživača. I guske i preživače bi, dakle, svakako trebalo opaliti porezom a tu bi trebalo dodati i krave - ovo nije mrak u kojem su po Hegelu sve krave crne, nego dan, pa je jasno da krave ne mogu uteći svom najdražem pribježištu, poreznoj evaziji. Krave koje pribjegavaju poreznoj evaziji, dakako, podrivaju temelje ove zemlje, ali ima netko tko to čini još dublje, skrovitije i opasnije, netko tko doista ruje ovu zemlju.
To su krtice!
Ako smo ih ošišali za vunu smijemo li ih opet ošišati i za poreze? Neće li se vlast izložiti opravdanom prigovoru da želi i ovce i novce?
Nemamo ni jedna bjelodani dokaz da krtice rade protiv Hrvatske, ali to nije ni moguće zato što te odvratne zvijeri rade, kako i dolikuje mračnim antidržavnim zavjerenicima i urotnicima, samo pod okriljem noći. Jeste li primijetili da predvečer, kad odete na neku lijepu zelenu livadu, na njoj nema krtičnjaka? A vi se ujutro probudite - sve izrovano! Krtice su cijelu noć podrivale hrvatsku zemlju i ima li zbog toga ijedne prirodnije pomisli nego da njihovi vlasnici, a to su vlasnici zemlje, plate poreze?
Razumni ste ljudi pa odmah uočavate fiskalnu, monetarnu i patriotsku ljepotu ove ideje, koja bi spriječila mrčenje državnih para. No, zašto samo krtice? Hrvatski fiskus mogao bi napraviti strašno gospodarsko čudo, mogao bi možda pokrenuti i kotač zamašnjak hrvatske privrede, kada bi dodatno oporezovao i majmune!
Dobro, ne, nismo tako mislili, ne mislimo na te majmune - Što, vi mislite da nam oni udaraju poreze? I vi ste sigurno krtica! - nego na prave pravcate majmune, one u privatnim kućanstvima i zooološkim vrtovima. Jednostavna računica naime pokazuje: ako bi udaranje na pse značilo takvu blagodat za državnu blagajnu, što bi tek značilo šamaranje majmuna?
To je put spasa! Predlažemo hrvatskoj fiskalnoj vlasti da osim udaranja pasa - deranja krtica, topljenja gusaka i sličnih opisanih mjera - posegnu i za šamaranjem majmuna, i državna blagajna je spašena! Nije teško izračunati da bi ministarstvo financija primjenom ove mjere, koju sigurno mogu rutinski koristiti, zaradilo 12,1 milijardu kuna i time, možda, spasiti poneku zvjerku, na primjer kokoš, da se i dalje kočoperi u svom snježnobijelom perju, bez opasnosti da bude očerupana.
