Kako romantično i kako dekadentno. HDZ se vraća u momačko doba kada je tako premoćno vladao zemljom da puno desetljeće nije morao ni pomišljati da koalira s bilo kime (to će morati tek u ovom desetljeću). Ali, i kada su iz ove orijaške stranke svejedno stale stizati redovite periodične kuknjave kako joj s raznih strana prijete zlodusi koji je žele potkopati i uništiti.
Počelo je to još prije dolaska na vlast, onim nesretnim plinskim pištoljem kojim je neki Srbin navodno htio upucati Franju Tuđmana na predizbornom skupu u Benkovcu. Laž je praktički odmah raskrinkana, ali to nije nimalo smetalo da benkovački "atentat" postane jedan od dragulja HDZ-ove propagande, jer je obavio prvu veliku mobilizaciju Hrvata i psihološki ih pripremio da rješenje srpskog pitanja u Hrvatskoj neće ići bez baruta.
Ova neviđena erupcija korupcionaških afera koju upravo gledamo pouzdan je znak da nema nikoga tko bi ovakvoj Hrvatskoj napravio većeg zla od nje same
Ovaj prvi veliki uspjeh silno je ohrabrio HDZ-ovce, jer su shvatili da njihove promidžbene radionice, još skrivane po privatnim stanovima, klijetima i barakama, uopće ne trebaju za sirovinu činjenice, one samo smetaju, dovoljne su gole emocije. I narednih godina ta manufaktura opsjena izrasla je u pravu industriju laži i obmana, s čijih su pokretnih traka iscurile tolike izmišljene urote i komploti da je to isfabriciralo cijelu jednu paralelnu stvarnost.
Na kraju se Hrvatska doimala kao neko ukleto mjesto na koje kidišu zavjerenici svih boja i kalibara, od istočnih "inorodačkih" susjeda do "bjelosvjetskih hohštaplera", koji "judinim škudama" obilno podmazuju onih deset posto faličnih Hrvata na koliko je Tuđman procjenjivao snagu "unutrašnjeg neprijatelja". Eto, to je najkraća rekapitulacija povijesti antihadezeovskog i antihrvatskog urotništva, za koju se sve donedavno mislilo da pripada arheologiji devedesetih. Da bi onda ovih dana ataman novog-starog HDZ Vladimir Šeks otkrio novu paklensku zavjeru protiv vladajuće stranke.
Na nju se, biva, priprema velika konkvista čiji je cilj rušenje Vlade Jadranke Kosor, a okuplja nikada brojniju i organiziraniju skupinu bezočnih urotnika (lijevo-liberalna opozicija, mediji, sindikati, seljačke i nevladine udruge..) Svatko od njih ima svoju ulogu u ovoj drskoj zaplotnjačkoj raboti, koja počinje napadom na Vladu kao nesposobnu i korumpiranu, nastavit će se masovnim uličnim prosvjedima, a krajnji je cilj iznuditi izvanredne izbore, ili bi i bez njih Mesić povjerio mandat Milanoviću ili Čačiću.
Sve se to, kao, odvija po petnaest godina starom scenariju Lisica osmišljenom u tada glavnoj opozicijskoj stranci HSLS-u, čiji su, međutim, glavni politički akteri odavno izvan politike, pa od te tvrdnje ostaje jedino izvjesno da se sam HDZ vratio u devedesete. Osim, naravno, u jednome. Ne spominju se više bjelosvjetske mutikaše koje rovare protiv Hrvatske, to su sada naši dragi prijatelji i saveznici, mada i da je drukčije, pitanje je jesu li ovakvoj Hrvatskoj neprijatelji uopće i potrebni.
Jer, ova neviđena erupcija korupcionaških afera koju upravo gledamo pouzdan je znak da nema nikoga tko bi njoj napravio većeg zla od nje same. Zato ovakav HDZ, ukliješten između proevropskih reformi koje nije u stanju provesti i pokušaja da se spasi bijegom u prošlost koja se više ne da vratiti, zbilja i jeste zaslužio da organiziranom akcijom ostalih, koliko god i ovi bili samo manje loši, bude maknut s vlasti. Prvi put, dakle, čovjek je doveden u situaciju da priželjkuje da u HDZ-ovim buncavim treorijama zavjere ima barem trunke istine. Ali, žalibože, nismo mi te sreće.
HDZ-ovi promidžbeni mlinovi već jako dugo melju, s uvijek istim ciljem da jednim problemom sakriju drugi, veći, u ovom slučaju potpunu nemoć da se stranka pohrve sa sadašnjom recesijom
Kako nedavno podsmješljivo reče jedan kolega, SDP nije u stanju organizirati ni prijelaz pješaka preko zebre, a kamoli neku masovniju akciju protiv, a to se u istoj mjeri odnosi i na sve ostale. Donekle su izuzetak samo mediji, čak bi se moglo reći da u Šeksovom halabučenju o organiziranoj uroti protiv HDZ-a i Vlade barem ovdje ima trunku istine. Jer, oni isti mediji koji su ulizivački antišambrirali Sanaderu, objavljujući samo na žličice informacije o HDZ-ovim korupcionaškim svinjarijama, počeli su iz te kopanje grabiti kutljačom čim je on otišao i zamijenila ga Jadranka Kosor.
Postoje jasne indicije da je Sanader kupio poštedu od tih medija tako što ih je korumpirao slasnim vlasničkim povlasticama, o čemu svi sve znaju, ali nitko ništa ne govori. E, tu postaje zanimljvo. Umjesto što grotesknim poluvojničkim metodama diže stanje pripravnosti u lokalnim organizacijama stranke, bilo bi dobro vidjeti Šeksa da on o tome gukne koju, a sigurno ima što. Jer, ima li boljeg načina da zaštiti svoju stranku od optužbi za korupciju od toga da pokaže da je za to napadaju oni koji su i sami korumpirani?
E da, ali za to treba imati čiste gaće, a nemaju ih ni HDZ ni sam Šeks, iako je uvijek obožavao ulogu hadezeovskog Ali Babe. Ali, kako i sam ima putra na glavi (uzurpacija komfornog stana u srcu Zagreba uz malu pomoć prijatelja Smiljka Sokola), što mu je drugo preostalo nego održavati snošljive odnose s HDZ-ovih "četrdeset razbojnika". I, naravno, da tu onda ništa ne može funkcionirati. Kako će tražiti od prljavca iz susjedstva da očisti svoje smrdljive štale, ako tvoje smrde još više, a u svome oboru držiš i takve dvonošce zabalegane srebroljubljem kakav je Barba Luka.
Medijska najava odlaska Luke Bebića iz politike, pa energični demanti Šeksa i same premijerke da će se to dogoditi, burleskni je finale ove priče, jer, kako netko reče, ako u HDZ-u od ostanka ovog politički irelevantnog lika iz Mrduše Donje prave sudbinsko pitanje opstanka stranke, onda je ona već propala. Doduše, ne bih baš žurio s ovim posljednjim. HDZ-ovi promidžbeni mlinovi već jako dugo melju, s uvijek istim ciljem da jednim problemom sakriju drugi, veći, u ovom slučaju potpunu nemoć da se stranka pohrve sa sadašnjom recesijom.
Te još jednim, da homogeniziraju stranačko članstvo protiv kriptokomunističkih urotnika, koji su uvijek tu negdje i, naravno, nikada ne spavaju. Ne bih stavio ruku u vatru da pogotovo u ovom drugom stari mlin od žilave slavonske hrastovine neće odraditi što se od njega očekuje.
