„Život nam je jako ugrožen. Ne možemo ujutro otvoriti prozore koliko smrdi. Ja sam astmatičarka, ali čak ni u vrijeme rata nisam se ovako loše osjećala. Tada se i obnovio riblji fond u rijeci, a sad ponovo vidimo odsjaje nafte u vodi", opisuje svoj život u neboderu uz rijeku Savu u Slavonskom Brodu Nadica Babić.
Na svega 1,5 kilometar zračne linije od zgrade u kojoj se smjestila Gradska uprava leži rafinerija nafte u Bosanskom Brodu, uzrok brige stanovnika Slavonskog Broda. Naime, iako postoji postrojenje iz 1986. godine vlasnik, ruska tvrtka Zarubežnjeft, u pogonu drži samo vrlo staro postrojenje iz daleke 1968. godine. Filteri koji su nekad postojali, za vrijeme rata skinuti su i odvezeni u rafineriju u Pančevu u Srbiji, a istovremeno je vlasnik počeo upotrebljavati najjeftiniju i najprljaviju naftu iz Rusije, s čak do 2,6 posto sumpora.
Samo tijekom prošle godine očitovanja na mjernoj postaji u Slavonskom Brodu pokazala su da su 83 puta bile prekoračne granične vrijednosti emisija sumporovodika, sumporovog dioksida i lebdećih čestica. Prema podacima Grada, kakvoća zraka u 2010. godini u Slavonskom Brodu bila je treće kategorije.
Situacija je alarmantna i bez podataka o koncentraciji benzena koji jednostavno ne postoje, jer jedina mjerna postaja u gradu uopće ne mjeri onečišćenje benzenom. Grad Brod morao je skupiti 18 tisuća potpisa svojih građana kako bi uopće dobio i tu jednu mjernu stanicu, za koju se naknadno ispostavilo da ne mjeri benzen. Stanica je, naime, uzeta iz jednog od nacionalnih parkova gdje one služe mjerenju onečišćenja iz prometa i ne očekuje se industrijsko zagađenje. Brođani su tako prevareni, već godinama ne mogu dobiti ni jednu odgovarajuću mjernu stanicu od države iako Sisak ima četiri mjerne stanice kao i Kostrena.
Novi ministar zaštite okoliša Branko Bačić posjetio je Brod 8. veljače i obećao da će u roku od dva tjedna dobiti pokretnu mjernu stanicu dok se ne riješi pitanje javne nabave stalne. Naime, iako je Fond za zaštitu okoliša nakon otkrivanja skandala s trenutnom stanicom odobrio novac za odgovarajuću, jedna od tvrtki koja se natjecala za posao uložila je žalbu na javni natječaj i proces nabave se odugovlači već gotovo godinu dana.
Ministrica prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije Republike Srpske Srebrenka Golić, nakon razgovora s Bačićem, izjavila je kako je rafineriji odobren petogodišnji plan modernizacije i usklađivanja ekoloških standarda te da do kraja godine mora zatražiti ekološku dozvolu. Rekla je i kako po siječanjskim mjerenjima po propisima Republike Srpske nisu prekoračene granične vrijednosti štetnih plinova.
U međuvremenu, dogodila su i se dva incidenta u rafineriji u vrlo kratkom roku, požar i eksplozija 20. prosinca i 28. siječnja. Gradonačelnik opisuje kako ih se drži u potpunom informacijskom mraku. „Kada je bila zadnja eksplozija, zvali su me novinari iz Zagreba, a ja nisam uopće znao da se nešto dogodilo", opisuje.
Aarhuška konvencija koja jamči građanima pristup informacijama o okolišu krši se i na druge načine. Tako u razdoblju između 18. studenoga i 10. siječnja kada su emisije prekoračene čak četrdeset puta, podaci uopće nisu bili dostupni na stranicama MZOPUG-a.
U Gradskoj upravi pokazuju dopis koji im je poslala ministrica Dropulić kako „ne trebaju raditi Plan kontrole zagađenja zraka jer je rafinerija u drugoj državi". Kao da zagađenje i zrak poznaju granicu. Optužuju i JANAF, tvrtku u većinskom vlasništvu RH, da „sustavno i svjesno sudjeluje i omogućava onečišćenje grada omogućavajući dotok nafte iz Rusije rafineriji u Bosanskom Brodu koja onečišćuje i već godinama prolongira provođenje preuzetih obveza modernizacije rafinerijskih postrojenje".
Brođani se pitaju što im se još taji. Premijerka se nekoliko puta sastala s Putinom, te strahuju što su njih dvoje dogovorili u tajnosti.
"Ovo što se vama događa to je zagađenje. To svi znaju, to znaju u rafineriji, to znaju vaši građani. Ono se može izbjeći korištenjem boljeg postrojenja i bolje nafte. Jedini razlog zbog kojeg treba trpiti ovo zagađenje je interes profita. Vlasnik rafinerije želi zarađivati na vama, vašem zdravlju i vašim životima", rekao je Vjeran Piršić, predsjednik udruge.
Piršić upozorava da uz Espoo konvenciju o prekograničnom utjecaju postoje barem još tri međunarodna mehanizma koje Vlada dosad nije iskoristila kako bi utjecala na susjednu državu, Konvenciju o dalekosežnome prekograničnom onečišćenju zraka (CLRTAP), Okvirni sporazum u vezi rijeke Save i Međunarodnu komisiju za rijeku Savu.
Irma Popović iz Zelene akcije napomenula je da je dobar model djelovanja i građanski neposluh, a postoji i mogućnost tužbe Europskom sudu za ljudska prava.
