Francuski institut
Topografija stranih diplomatskih predstavništava koja su, otkad je Hrvatska samostalna, preplavila Zagreb, jedna je od zanimljivijih suvremenih društvenih činjenica. Ona, naime, suptilno, na tlocrtu našeg glavnog grada ocrtava ambicije pojedinih država u našoj zemlji. Spomenut ću samo činjenicu da se makedonska zastava vijori Zvonimirovom tako da ju se vidi od raskršća sa Šubićevom, dok se, primjerice, srpska vidi tek kad se čovjek popne na Pantovčak. No, šalu na stranu, svima nam je jasno da ova diplomatska predstavništva ne drmaju svjetskom politikom, ključne se topografske poruke, u ovom dijelu Europe, šifriraju u drugim veleposlanstvima.
Klimatske promjene i politika? Odmah mi se pred očima odvrtila slika nabujale Save, poharane Gunje i odnešenih bosanskih sela pa sam zainteresirano zguglala Dr. Gemennea. Normalno da sam otišla na predavanje
Tako je primjerice ono američko odabralo krajem 20. stoljeća afirmirati u Buzinu arhitektonski izraz "utvrde“ i tako veličinom građevine jasno dalo na znanje kako razumije poltičku složenost zapadnobalkanskih procesa. ali i granični i koridorni karakter Hrvatske kao, u ovom desetljeću sigurno, posljednje članice Europske Unije.
Ono njemačko znakovito je danas smješteno u Vukovarskoj 64, na način da se negdašnji konzulat tiho i bez puno pompe jednostavno pretvorio u veleposlanstvo usporedo s procesom u kojem su se nekdašnje Proleterske brigade pretvorile u Vukovarsku. Ta je zgrada izgrađena davno, pa se danas oko nje već razvilo lijepo zelenilo, vidi se da se radi o kontinuitetu koji neku zgradu pretvara iz građevinske činjenice u "mjesto“.
Talijanska je ambasada, pomalo suzdržano, smještana u Medulićevoj, ali ipak u centru, a urešena je velikom zastavom. Svak zna da su tu Talijani s kojima dijelimo ogromnu jadransku granicu, dok je austrijska, iako vrlo aktivna te osobito prisutna u kulturnim zbivanjima u našoj zemlji (o čemu, pretpostavljam, brine ispostava u Gundulićevoj), smještena u Zagreb Toweru, na adresi koju ne može locirati apsolutno nitko tko je svjestan da se Zagreb nekad zvao Agram.
Britanska ambasada nalazi se u Vlaškoj, poprilično neutralna lokacija, ali je British Council u Palmotićevoj nešto bliže glavnogradskom epicentru, no na prilično nezamjetnoj adresi, usuđujem se primijetiti. They are sending us a messege I would suggest. Ali, opet, možda se varam, možda naprosto misle da ovo nije, za njih, važan dio svijeta pa se ponašaju štedljivo tj. racionalno.
No, za razliku od svih navedenih diplomatskih predstavništava ima jedna ambasada, koja iako ranih devedesetih politički rezervirana prema činjenici hrvatske samostalnosti, demonstrira superiorno razumijevanje uloge topografije u "antropocenu“ a to je ona francuska. Ne samo da su od Amerikanaca kupili prekrasnu zgradu na najboljem mjestu, nasuprot Moderne galerije s pogledom na Zrinjevac i na Strossmayerov trg, nego su i na najživljem mjestu u Zagrebu, na uglu Preradovićeve i Tesline, gdje kuca, rekao bi Globus, puls nacije zadržali svoj: Institut. Institut je posve transparentan - dva, od četiri zida koja ga formiraju su staklena, a njegov izlog kao i naziv: "medijateka“, u futurističkom je pomaku u odnosu na "knjižnicu“ koja se nalazi u blizini, u pješačkoj zoni.
Francuska medijateka, pratim to već cijelo desetljeće, tako nenametljivo ali postojano komunicira tehnološku probrazbu koja se, u kulturi, dogodila s pojavom tzv. digitalnog doba koje, u nas, još nije prrpoznala niti HAZU, a kamoli Uprava grada Zagreba... Izlog Francuskog instituta je, opet, posebna priča. Slično ulozi koji je izlog nekdašnjeg američkog generalnog konzulata na Zrinjevcu imao za doba Jugoslavije, kad nam je fotkama i odmjerenim komentarima komunicirao svijest o izvan - totalitarnoj stvarnosti u kojoj "subjekt“ i njegova "autonomija“ zauzimaju konstitutivno mjesto, tako je u Hrvatskoj, u vremenima odgađane integracije, Francuski institut svojim izlogom komunicirao stvarnost ujedinjene Europe. Naravno da je naracija te stvarnosti bila "a la francaise“, ali taj je "a la francaise“ istovremeno bio toliko kozmopolitski da je čovjeku sitom problema prepisivanja: magisterija i diplomskih radova ili izvješća o modnim stilovima sisačkih političkih prvakinja ili "pipl mast trast as“ europarlamentarki, naprosto predstavljao: prozor u svijet. "Window“, reklo bi se suvremenim mikrosoftskim jezikom.
No, kako me zadnjih trideset godina, koliko je prošlo otkad sam odvalila svoj prvi i jedini prijevod knjige s francuskog na hrvatski ništa, osim Finkielkrauta, nije osobito vezalo za Francusku, ostala bih na ovoj fasadnoj priči da, krajem rujna, nije u našim medijima objavljena vijest da se u Francuskom institutu organizira predavanje o POLITIČKOM značenju klimatskih promjena i problemu globalnog zatopljenja. Iz Francuskog instituta su također preporučili da se zainteresirani prijave jer će predavanje održati: Dr. Francois Gemenne. Klimatske promjene i politika? Odmah mi se pred očima odvrtila slika nabujale Save, poharane Gunje i odnešenih bosanskih sela pa sam zainteresirano zguglala Dr. Gemennea. Nema gdje ne predaje. Politolog. Specijalist za klimatske promjene i migracije. Normalno da sam otišla na predavanje.
Nova društvena stvarnost
Čim je stvar počela, postala sam svjesna kopernikanskog obrata koji se u dva i pol desetljeća odvio u Francuskom institutu. Prije svega, dočekao nas je direktor koji je govorio: hrvatski. Onda je počelo predavanja koje je Dr. Gemenne držao na: engleskom. Oh, la, la. Il s'agit d'une nouvelle realite sociale, pomislila sam na hrvatskom. Ovakvo što bilo bi potpuno nezamislivo pred trideset godina, kada je "francophonie“ bila alfa i omega institutskog rada u Francuza. Onda je krenula serija slika i grafova praćena komentarima koje su publici pokazivale osobu koja: točno zna što govori.
Ključne teze? Klimatske promjene nisu samo pitanje okoliša. One su zapravo: pitanje vođenja politike u toplijem svijetu
Radilo se tu o sociološkim i politološkim paradigmama o kojima mi: malo znamo. Ključne teze? Klimatske promjene nisu samo pitanje okoliša. One su zapravo: pitanje vođenja politike u toplijem svijetu. Holocen je pa-pa, živimo u Antropocenu u kojem je zagrijavanje planete naprosto: neizbježno. Zasad se trudimo zadržati neminovni porast temperature za dva stupnja Celzijusa na globalnoj razini, ali mali su izgledi da to i osvarimo. Više izgleda kao da će prosječna temperatura u stoljeću u kojem živimo porasti za četiri stupnja. A to je poprilični problem, kako zbog činjenice da bi se u tim uvjetima mogle djelomično potopiti ili čak nestati neke države tipa Bangladeš, tako i zbog činjenice da će to prozročiti velike probleme u mnogim državama Europe, primjerice: Danskoj i Hrvatskoj!
Francois Gemenne, čovjek koji točno zna što govori. (foto: Lalibre.be)U 2013. godini 22 milijuna ljudi je migriralo zbog prirodnih nepogoda, može li se, s tim podatkom na umu, zamisliti razmjer migracija 2030. godine u uvjetima kontinuiranog zatopljavanja? Nema sumnje, micanja i premještanja populacija su neizbježna. Što po tom pitanju mi kao međunarodna zajednica poduzimamo? Eh, tu smo tek na skliskom terenu, efektno je poantirao izlagač. Zašto? Upleli smo se u mrežu tzv. igre krivnje ili "blame gamea“. Naime, glavni je svjetski zagađivač Kina, koja primjerice zagađuje četiri puta više nego Indija, ali s obzirom da je ključni parametar Co2 emisija po glavi stanovnika, glavni zagađivač je Katar, pa Kanada, pa Kina. Dakle, igra krivnje je krivi put, jer pravi krivac ima heterotopično i multikulturalno: mjesto prebivališta. Ukratko, teško ga je precizno i nedvosmisleno locirati.
Upleli smo se u mrežu tzv. igre krivnje ili "blame gamea“. Naime, glavni je svjetski zagađivač Kina, koja primjerice zagađuje četiri puta više nego Indija, ali s obzirom da je ključni parametar Co2 emisija po glavi stanovnika, glavni zagađivač je Katar
To je, tvrdi Dr. Gemenne prvi razlog tapkanja u mjestu. Drugi razlog je činjenica da je, po sadašnjim spoznajama, sasvim izvjesno da će oni koji su najodgovorniji za zatopljavanje biti najmanje pogođeni. Zato je političku ukočenost ključnih proizvođača zatopljenja poprilično lako razumjeti. Jednom rječju: oportunizam. Sljedeći razlog je strukturne naravi. Nema, naime, sinkronije između emitiranja zagađenja i posljedica zagađenja. Na žalost ciklus je takav da jedna generacija zagađuje, sljedeća ispašta. Napokon, tu je i manjak svijesti o društvenim činjenicama. Mnogi ljudi naprosto vjeruju da su klimatske promjene šala. Tu je Dr. Gemenne slegnuo ramenima i zastao, te neko vrijeme fiksirao publiku. Ali ne kako bi demonstrirao rezignaciju. Činilo mi se više da se radilo o gesti koja je sugerirala sažaljenje. Jer, on je sasvim siguran da su ovi koji misle da su klimatske promjene šala: totalno u krivu.
U tijeku izlaganja spomenuo je konferenciju koja će se 2015. održati u Parizu. I sveprisutnu globalnu raspravu o krizi za koju je rekao da je "bespredmetna“. Mi ovo stanje zovemo "krizom“, usput je spomenuo, samo zato jer se još uvijek koristimo paradigmama iz šezdesetih godina prošlog stoljeća. "Kakva kriza?“, čudio se izlagač. Antropocen. Nova društvena stvarnost koju svi vidimo, a nitko se ne želi s njom ozbiljno bavit jer je visokostrukturirana i teška za otpetljati... Stoga je, prije nego li je dovršio svoje više nego efektno izlaganje, bez imalo okolišanja zaključio: "Svijet i Zemlja su iste stvari. U antropocenu 'politika' mora biti 'geopolitika'“. U Parizu 2015. godine valja o tome razgovarati! I onda mi je sinulo.
Francuski institut počeo je informativnu kampanju za konferenciju Paris Climat 2015. Proučili su Kopenhagensku konferenciju iz 2009. godine do u detalje. Točno znaju što tamo nije bilo dobro. Da bi postigli gol 2015. već su, u rujnu, 2014. godine organizirali ovo predavanje u Zagrebu. I vjerojojatno upravo organiziraju slična po cijeloj Europi. Ovom su prigodom povezali Dansku, Hrvatsku i Bangladeš. Negdje drugdje vjerojatno ukazuju na druge relevatne veze. Doveli su u Zagreb vrhunskog stručnjaka da na engleskom predaje u Francuskom institutu i tri dana boravi u Hrvatskoj samo radi toga. Geopolitique a la francaise. Svaka čast!
Strategija asimetričnih saveza
Dok sam slušala ovo nevjerojatno predavanje i gledala taj globalizaciji prilagođen mise en scene u Zagrebu, koncentrirala sam se na to da razaberem što zapravo Francuzi predlažu da bi razriješili POLITIČKI gordijski čvor koji proizvodi problem globalnog zatopljavanja. Odmah pristajem priznati da je moguće da mi je puno toga promaklo. Ali, ipak mi se čini da sam dvije stvari dobro pohvatala. Prvo, Francuzi klimatske promjene POLITIČKI jako ozbiljno shvaćaju. Također, oni POLITIČKI ozbiljno shvaćaju konferenciju o klimi koja će se odviti u Parizu 2015. Zato su odlučili pomaknuti stvar s mrtve točke i na svim mogućim razinama i lokacijama napraviti realne geopolitičke korake kako bi utjecali na prihvaćanje spoznaje o političkoj važnosti klimatskih promjena.
Mnogi ljudi naprosto vjeruju da su klimatske promjene šala
Zato su spremni na poticanje i zagovaranje asimetričnih saveza: velikih i malih, sjevernih i južnih, azijskih i sjevernoameričkih država koji nastaju na temelju usvajanja najboljih praksi u kontroli zagađenja i globalnog zatopljavanja. I s tom namjerom vode world wide kampanju osvještavanja.
Da sam ja Vlada RH, poslala bih u Pariz 2015. godine svu silu mladih stručnjaka i dobro pazila da su zastupljeni u svim odborima i pododborima Konferencije. Jer, o toj zastupljenosti ovisi naš kapacitet da razvijamo nove relevantne i strateške asimetrične geopolitičke saveze a s time i sposobnost da se razvijamo kao društvo u eri globalizacije. Ne može se reći da nam Francuzi nisu poslali poziv. Iz centra Zagreba. Na hrvatskom. I engleskom.
