Kako postati članom posade Rainbow Warriora? Zašto je ovaj brod održiviji od prijašnjih? Za "H-Alter" govore kapetan Joel Stewart i članovi posade.
"Tri mjeseca plovim na Rainbow Warrioru, a zatim sam tri mjeseca slobodan", govori kapetan slavnog Greenpeaceovog broda Joel Stewart. A što je sloboda za kapetana? "Imam desetmetarsku jedrilicu, usidrena je na zapadnoj obali Kanade. Na njoj provodim vrijeme između dva putovanja s Rainbow Warriorom", kaže Stewart, koji dolazi iz američke države Oregon, živio je na Aljasci i u Kostarici, a već je 25 godina kapetan na brodovima Greenpeacea.
"Ne, ne umara me nomadski život. Živio sam neko vrijeme na kopnu. Imao sam kuću u Kostarici. Ali to mi je bilo dovoljno. Kada sam na svojoj jedrilici provodim dosta vremena po lukama, pa se život na brodu zapravo i ne razlikuje previše od života na kopnu. Volim zapadnu obalu Kanade jer ima puno kanala i otočića, slična je hrvatskoj obali. I ovdje bih se volio vratiti. Ali da bi se uživalo u ovakvim krajolicima, treba doći s malim brodom, zavlačiti se u uvale, obilaziti otočiće. To nije baš moguće s ovako velikim brodom kao što je Rainbow Warrior, a ovdje uvijek imamo i toliko posla da jedva stignem pronaći koji sat da pogledam grad u koji smo pristali", kaže kapetan 58-metarskog broda koji je sagrađen u brodogradilištu u Poljskoj, a opremljen u Bremenu 2011. godine. Imenovan je po svoja dva prethodnika od kojih su prvog potopile francuske tajne službe 1985. godine, a drugi je umirovljen i danas služi kao bolnica za siromašne u Bangladešu.
"Nije problem održavati atmosferu na brodu jer su svi ljudi koji dolaze raditi na Rainbow Warrior vrlo motivirani. Svi se žele vratiti pa izvršavaju sve zadatke koji su im dodijeljeni. Znaju da onaj tko ne radi dobro, neće biti pozvan na drugo putovanje", pojašnjava kapetan koji i sam sudjeluje u akcijama širom svijeta.
"Ne uživam jedino u uhićenjima, to je možda najgori dio ovog posla. Međutim, dosad sam imao više sreće nego kolege iz skupine Arctic 30 koji su proveli više od mjesec dana u ruskom zatvoru. Protiv mene se trenutno vodi nekoliko postupaka u više država. Primjerice, u Brazilu sam optužen za neovlašten ulazak u luku prilikom akcije vezane uz deforestaciju Amazone. Ako me proglase krivim, mogao bih dobiti zabranu plovidbe u brazilskim vodama", kaže.
Na brodu su trenutno sve tri časnice žene, kao i voditeljica palube. Treća časnica je 26-godišnja Maria Martinez iz Barcelone koja je prije dolaska na Rainbow Warrior radila na teretnim brodovima ploveći od Konga do Sjeverne Europe, često kao jedina žena na brodu.
"Iako svi tvrde kako im je u redu imati ženu kao časnicu na brodu, ipak se često osjeti kako mnogi još uvijek misle da je to posao za muškarce. Oni se moraju promijeniti. Na Greenpeacovom brodu je sasvim drugačije. Također, na drugim brodovima si uvijek okružen ljudima s istim znanjima i iskustvima. Ovdje uvijek na brod dolaze novi ljudi koji dolaze iz različitih okruženja i znanja. Može se dogoditi da radiš s pomoćnikom na palubi koji je zapravo arhitekt i slično", kaže Martinez koja je završila studij pomorstva.
"Nikad nisam željela raditi u uredu. Nalazim se i volim ovaj posao. Međutim, to nije posao za nekoga tko ne zna biti sam. Kada i odradim smjenu i vratim se kući, ako to nije ljeti, moji prijatelji rade po cijele dane. Teško je održavati veze i živjeti ovako. Iako mnogi na brodu imaju partnere, meni to baš i ne uspijeva. Preveliko je vrijeme razdvojenosti i prevelika razlika u načinu života u odnosu na nekoga tko živi na jednom mjestu na kopnu cijelo vrijeme", kaže Martinez.
Dok je za profesionalce na brodu potrebno imati odgovarajuće obrazovanje i iskustvo, na brodu se među članovima posade nalaze i volonteri.
"Zapravo nije bilo komplicirano upasti u posadu. Poznajem nekoga tko radi na drugom Greenpeaceovom brodu, Esperanzi, pa sam od njega dobila kontakt podatke od managera posade s Rainbow Warriora. Javila sam se, pitali su me što znam raditi i za dva dana su me pozvali na brod", kaže Mona Reinchart iz Hamburga, jedna od trenutno troje volontera na brodu.
Međutim, nije sve ipak tako jednostavno. Reinchart već deset godina volontira u Greenpeaceu, tome posvećuje sve slobodno vrijeme, a najviše pamti akciju u Švedskoj kada se s 50-ak drugih aktivista uz pomoć vatrogasnog vozila prebacila preko zida nuklearke. "Ta je akcija bila sjajna, međutim poslije smo uhićeni. Provela sam tri dana u zatvoru. Stavili su nas u potpunu izolaciju. Nismo znali kada će nas pustiti i to je prilično zastrašujuće, međutim, to me nije zastrašilo već upravo suprotno. Pomislila sam, ako mogu preživjeti samicu u zatvoru, nemam se čega bojati", zaključuje.
"U 7,30 ujutro se ustajemo i doručkujemo, od 8 do 8,30 čistimo palubu. Ako imamo otvoren brod za posjete, onda pripremamo brod za to. Ako smo na moru, čistimo i popravljamo brod. Jučer sam tako prebojavala ogradu. Također, sudjelujemo u akcijama i pomažemo pri jedrenju", opisuje dnevni ritam ova 28-godišnja koja je prije nekoliko mjeseci diplomirala geografiju.
Volonterima koji plove na brodu pridružuju se i lokalni volonteri koji vode posjetitelje po brodu i obavljaju slične zadatke. U Hrvatskoj je brod pristajao u lukama u Splitu, Zadru, Rijeci i Puli i svugdje je prosječno na brod dolazilo dnevno 500-tinjak zainteresiranih. Volonteri su im pričali o brodu, o povijesti Greenpeacea i ciljevima ove kampanje, promociji obnovljivih izvora energije.
"Svatko je našao svoje područje. Ja pokazujem djeci kako koristiti solarne uređaje. Pokazujemo im kako mogu zapaliti vatru uz pomoć povećala, starijima kuhamo kavu na solarnom kuhalu. Iznenađena sam kako prilaze ljudi koji redom već imaju dosta znanja o tome. Pogotovo strani turisti često kažu da već koriste obnovljive izvore energije u nekom obliku", opisuje volonterka Marina Petrović. A zauzvrat je dobila, kako kaže, "najljepši trenutak u životu". Nakon odlaska iz Zadra, dok je sunce zapadalo i bojilo obzor u crvenu boju, kraj pramca su izronili dupini i pozdravili Rainbow Warrior.
M. Petrović sa solarnim skakavcem
U 25 godina plovidbe svim svjetskim morima kapetan Stewart je doživio mnogo ovakvih trenutaka, ali opaža kako su sve rjeđi. "Naravno, trebalo bi napraviti znanstveno istraživanje da se točno kaže što se događa. Ono što ja primjećujem je znatno manje pojavljivanja divljeg života, kitova, dupina, ptica po Mediteranu", opisuje kapetan, a uočava i utjecaj suše koji se drastično povećao u desetljećima njegove plovidbe. Ova regija već itekako osjeća utjecaj klimatskih promjena. Zato nije neobično da ova turneja upravo Mediteranom upozorava na utjecaj neodržive energetike na ubrzavanje klimatskih promjena.
I pri samom se dizajnu broda težilo što manjem ugljičnom otisku. Za razliku od prva dva Rainbow Warriora koji su bili prerađivani za potrebe aktivista, ovo je prvi brod dizajniran i izgrađen ciljano kao brod za kampanje.
"Brod ima pet jedara i maksimalno koristimo energiju vjetra. Tako štedimo gorivo. Jedrio sam i na starom Rainbow Warrioru i razlika je u tome što stari brod nije mogao jedriti u svom uvjetima. Ovaj novi brod to može, a i puno je brži od staroga, iako to nije bio cilj već maksimalna energetska učinkovitost s dostupnim tehnologijama. Također, imamo sustav pročišćavanja ispušnih plinova, biološki obrađujemo otpadne vode, a sav otpad recikliramo", opisuje brodski električar Florin Popescu koji je vrlo uzbuđen što će Rainbow Warrior u ovoj kampanji prvi put posjetiti i Rumunjsku, i to upravo grad iz kojeg dolazi, Constantu. Tamo će prosvjedovati protiv vađenja nafte hidrauličkim frakturiranjem, tehnikom izrazito destruktivnom po okoliš.
A kako je cijeli Mediteran odjednom počeo maštati Vrdoljakove snove o novim norveškama, koncesije za bušenje pod morem dijele se naveliko. Prije dolaska u Hrvatsku Rainbow Warrior je tako sudjelovao u prosvjedima protiv bušenja u Grčkoj, Italiji i Španjolskoj. U Italiji je skrenuo pozornost i na štetne posljedice termoelektrana na ugljen, u Vado Ligureu gdje je sudski dokazano da je smrt 400 ljudi između 2000. i 2007. godine izravno povezana sa zagađenjem zraka od spaljivanja ugljena. U Civitavecchiji upozorili su na uvoz ugljena iz Kolumbije od korporacija koje su optuživane za financiranje paramilitarnih grupa koje muče i ubijaju radnike sindikaliste.
Upravo je Kolumbija jedna od mogućih zemalja iz koje se planira uvoziti ugljen za Plomin C, termoelektrane na ugljen za koju će HEP garantirati otkup struje po gotovo dvostrukoj cijeni od one po kojoj je trenutno dostupna na tržištu dok sunce sija uzalud nad dalmatinskim krovovima. Međutim, putovanje Duginog ratnika pokazuje da stanje nije znatno bolje ni u drugim zemljama Mediterana. Umjesto da upravo te zemlje predvode u korištenju onoga čega imaju u izobilju, energije sunca, političari sanjaju naftu, a stanovnici Mediterana guše se u dimu iz termoelektrana.
Nakon prosvjeda u utorak u Plominskom zaljevu gdje su razvili 30-metarski transparent s natpisom "Ugljen je prljav posao" posada Rainbow Warriora otplovila je prema Puli odakle su nastavili prema Kopru. "20 godina sam plovio na teretnim brodovima, a zadnje tri i pol godine plovim na Warrioru. Glavna razlika je ta što sada imam osjećaj da ono što radim ima smisla. Prije sam samo pomagao prevoziti teret s jednog mjesta na drugo", zaključuje Popescu.
