U subotu u 20 sati u Pučišćima, ipak su održani art-protest i tribina podrške Jadrankamenu u organizaciji umjetnika i aktivista iz različitih dijelova Hrvatske povezanih u neformalnu organizaciju Mreža solidarnosti. Naime, dan ranije čitavo je događanje došlo pod veliki upitnik budući da je načelnik općine Pučišća istrgao sve plakate, koji su obavještavali o sutrašnjem događaju, te fizički pokušao zastrašiti pripadnike inicijative ne bi li odustali od svoga nauma. Međutim, zahvaljujući velikoj pomoći mještana i sindikata Jadrankamena, izložba na otvorenom, projekcija filma Preuzimanje i tribina o pitanju preuzimanja tvornica i drugih vitalnih funkcija društva natrag u ruke građana ipak su održani.
Film o borbi argentinskih radnika za tvornice koje se zatvaraju po nama vrlo poznatom ključu započeo je u 20 sati i bio popraćen s iznimnim zanimanjem gotovo pune kino-dvorane. Poslije filma pušten je i kratki video splitskih pjesnika koji su recitirali poeziju podrške pučiškim radnicima. I jedan i drugi film zaključeni su burnim pljeskom odobravanja. Na tribini koja je uslijedila kratki uvod o direktnoj demokraciji i njezinoj primjenjivosti u slučaju borbe radnika dala je članica Akademske solidarnosti, prvog direktno demokratskog sindikata u Hrvatskoj. Nakon uvoda slijedio je razgovor gdje je između ostalog rečeno da u slučaju Jadrankamena, ali i brojnih drugih firmi, radnici trebaju pokazati da nemaju namjeru odustati, prvo od kratkoročnog cilja ponovnog pokretanja proizvodnje, a zatim i od dugoročnog cilja uspostave radničke uprave koja bi jedina mogla na pravedan način upravljati tvornicom. Mnogi su se složili da metode borbe protiv korumpirane i nepravedne politike ne mogu biti ograničene samo na ono što je zakonito jer te zakone donose upravo političari u dogovoru s tajkunima. Rijetki su ipak bili skeptični po pitanju takvih metoda koje vrlo često završavaju obračunom sa specijalcima i zatvaranjem radnika te su zagovarali umjerenije načine. Svi su se na koncu ipak složili da se radnici zajednički moraju izboriti za svoja prava jer država brani neke druge interese.
Istina je da još mnogo toga moramo naučiti jedni o drugima i o samima sebi da bismo mogli odbaciti sistem eksploatacije i manipulacije, u protivnom, mi sami ćemo biti ti koji ga uvijek iznova uspostavljaju i omogućavaju. A ono što nam je potrebno za uspjeh u tom plemenitom naumu moglo bi se svesti na jednostavnu Deleuzovu krilaticu koja glasi: „Trebaju nam kreativnost i narod!".
