Darko Vuletić, predsjednik zagrebačkog ogranka HSS-a, najavio je da će na zasjedanju Gradske skupštine 22. veljače pokrenuti pitanje reguliranja upotrebe plastičnih vrećica u Zagrebu. Iako nisu osporili prezentirane podatke iz kojih je evidentno da je ljubav Zagrepčana prema plastičnim vrećicama neodrživa i pretjerana, predstavnici industrije na tribini pod nazivom Reducirajmo, reciklirajmo... promijenimo navike, održanoj u petak u Europskom domu, burno su reagirali na Vuletićeve najave.
Stanovnik Zagreba u prosjeku potroši godišnje čak 60 plastičnih vrećica, a svaku od njih koristi tek dvanaest minuta, saznali smo na tribini. Kao i u ostatku zemlje, i u Zagrebu ćete vrlo lako završiti s rukama punim plastičnih vrećica, uočili su HSS-ovci. Čak i ako to ne želite, dovoljno je da vam misli na trenutak odlutaju, i vaše novine i krumpiri i mlijeko su već spakirane u plastiku.
"Svaki sat se Mediteran zagadi sa 400 tona otpada, a od toga su pola predmeti koju sadrže plastiku. Od toga godišnje umire milijun riba i ostalih životinja. To ne znači da je plastika sama po sebi loša, već da mi kao civilizacija ne znamo postupati s njom", upozorio je Vjeran Piršić iz Eko Kvarnera.
Životinje plastične vrećice zamjenjuju za hranu ili se zapetljaju u njih pa stradavaju. Zato su Prijatelji životinja još 2008. godine zatražili da se plastične vrećice zakonom zabrane. Organizirali su i peticiju te su 24. rujna prošle godine predali 27 000 prikupljenih potpisa građana Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, bez uspjeha.
S obzirom da im se iz Ministarstva nisu potrudili ni odgovoriti Prijatelji životinja su im prošloga tjedna uputili novo pismo u kojem između ostaloga kažu: "Neovisno o direktivama EU na koje se stalno pozivate, podsjećamo vas da svaka životinja, kao i čovjek, ima pravo na nezagađen okoliš."
Dupinov želudac pun plastike rijetki će vidjeti, dok vrećice koje vjetar raznosi po prirodi vidimo svi. Vizualno onečišćenje koje uzrokuju plastične vrećice ne zaobilazi čak ni zaštićena područja. Tako se, spuštajući se s Velebita cestom od Krasnog prema Svetom Jurju, može vidjeti apokaliptičan prizor gdje je vjetar s odlagališta smeća razbacao vrećice kilometrima okolo po Parku prirode.
U našem bližem susjedstvu, Vranje je krajem prošle godine postalo prvi grad u Srbiji koji je zabranio promet i upotrebu plastičnih vrećica
Tanja Devčić, novinarka HRT-a, smatra da "iako ekološki otisak plastične vrećice jest manji, od otiska papirnate ili bio vrećice, njihovo prisustvo u okolišu je izrazito ružno, odbija turiste i treba smanjiti njihovu upotrebu".
Ovakvo nepromišljeno konzumiranje vrećica u svijetu se sve više prepoznaje kao problem i regulira na lokalnim ili državnim razinama, bilo oporezivanjem, bilo zabranom.
Zabranu distribucije plastičnih vrećica ili porez koji je doveo do drastičnog smanjenja njihove uporabe uveli su dosad Izrael, Kanada, Južna Afrika, Irska, Ruanda, Somalija, Tanzanija, Kenija, Uganda te pojedini gradovi u SAD-u, Meksiku, Indiji, Kini, Belgiji, Švicarskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj.
U našem bližem susjedstvu, Vranje je krajem prošle godine postalo prvi grad u Srbiji koji je zabranio promet i upotrebu plastičnih vrećica. Primjena odluke počela je poslije dvije godine administrativnih priprema i edukacije proizvođača vrećica, trgovaca i potrošača. Prema rezultatima ankete, više od 90 posto stanovnika Vranja podržava ovu odluku i spremni su je primjenjivati korištenjem biorazgradive ili platnene vrećice.
U hrvatskim je medijima više od primjera iz Srbije odjeknulo kada su Talijani od 1. siječnja ove godine zabranili problematične vrećice na državnoj razini te sada izlaze iz trgovina s vrećicama od drugih materijala koji se brže razgrađaju.
Čini se da polimerni lobi neće olako pristati na kompromise, jer dovođenje potrošnje plastičnih vrećica u neke razumnije granice nije u interesu industrije
Igor Čatić, glasnogovornik Društva za plastiku i gumu, naglasio je da je talijanski potez protivan EU direktivama. Hrvatsko je pak, zakonodavstvo usklađeno s EU direktivama, a one ne zabranjuju upotrebu plastičnih vrećica. Prema hrvatskim odredbama o otpadu plaća se tek naknada od 1500 kuna za svaku tonu proizvedenih vrećica, čime se ne destimulira potrošnja tih vrećica, pošto tona plastičnih vrećica sadrži njih oko 200.000.
Potražili smo mišljenje i u najvećoj hrvatskoj udruzi za zaštitu okoliša, Zelenoj akciji. Marijan Galović, voditelj Programa gospodarenja otpadom, kaže kako "prednost treba dati višekratno upotrebljivim vrećicama". "Ne mislimo da će zamjena jednog materijala drugim išta riješiti, ako se vrećice i dalje budu jednokratno upotrebljavale. Zalažemo se za rješenje putem irskog modela oporezivanja", kaže Galović. U Irskoj su vrećice oporezovali s 0,25 eura po komadu kako bi se destimulirala njihova potrošnja pa je potrošnja plastičnih vrećica smanjena za čak 92 posto. Zakon sličan irskom usvojili su nedavno i Bugari te će s primjenom početi sredinom ove godine.
Zagovaratelji plastičnih vrećica protive se međutim, i zabrani i oporezivanju.
Tako Maja Runjić Sekole, urednica časopisa Polimeri, ističe da "nisu problem plastične vrećice, već je pravi problem u tome što ne postoji sustav gospodarenja otpadom". Igor Čatić ukazao je da se "plastične vrećice u more ne bacaju same od sebe", te da "o zagađenju s polietilenom nema govora." Romeo Deša iz DINA Petrokemije naglasio je "svaki materijal ostavlja traga u okolišu, te da, iako plastične vrećice nisu nevine, nisu ni drugi materijali."
Anamarija Karamatić iz DIOKI-ja smatra da je "u vrijeme nezaposlenosti apsurdno pričati o zabrani, što je odbacio Vuletić izjavivši da se "onečišćenje ne može pravdati zaposlenjem".
Vjeran Piršić, koji dolazi s otoka Krka, hrvatskog rekordera po recikliranju (taj otok 31, 5 posto otpada vraća u upotrebu dok je prosjek Hrvatske na mizernih pet posto, a cilj za 2025. godinu skromnih 20 posto), podsjetio je da se u Europskoj uniji kada je riječ o otpadu, promovira princip trostrukog R, Reduce, Recycle, Reuse (reducirati, reciklirati i ponovo upotrijebiti). Primijenjeno na plastične vrećice naglasak bi bio dakle, bio prvo na smanjenju količine, a onda na recikliranju i višekratnoj upotrebi.
Kupnja bilo kojeg proizvoda danas sa sobom povlači i mnoga etička pitanja, a omotavši ih u plastične vrećice, ona se umnožavaju, zbog lakoće i brzine kojom ćemo tu vrećicu odbaciti. Teško da itko može osporavati da je odnos prema plastičnim vrećicama neodrživ, da plivaju morem i vise s drveća čak i u zaštićenim područjima, da ih tretiramo kao da se materijaliziraju iz zraka i kao da se rasplinu u zraku istoga trenutka kada ispadnu iz naše ruke. S obzirom da se godišnje u svijetu potroši preko 500 milijardi plastičnih vrećica, možemo li si dopustiti luksuz čekanja da se svijest prosječnog potrošača promijeni bez djelovanja?
Prema atmosferi na prošlotjednoj tribini čini se, međutim, da polimerni lobi neće olako pristati na kompromise, jer dovođenje potrošnje plastičnih vrećica u neke razumnije granice nije u interesu industrije. Ostaje nam vidjeti da li će HSS-ova inicijativa na razini Zagreba imati ikakva uspjeha.
