Boris Hajoš, profesor filozofije i komparativne književnosti te magistar evropskih studija, od veljače ove godine predsjednik je Upravnog odbora Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva. Dosadašnja profesionalna biografija čelnog čovjeka Zaklade obuhvaća radno mjesto savjetnika u Ministarstvu gospodarstva 1998. godine, i radno mjesto koordinatora Odjela za informiranje 'Na forumu Dubrovniku stalno je naglašavana bojazan koliko će kriza na svjetskim financijskim tržištima utjecati na financiranje projekata organizacija civilnoga društva.' U Dubrovniku je od 8. do 10. listopada održan Forum davatelja financijskih potpora iz središnje i istočne Evrope, te zemalja koje su nastale raspadom SSSR-a. Tema je, prema najavi, bila - kako se mogu upotrijebiti demokratski mehanizmi da se glas građana više čuje, te kako filantropija i kultura mogu unaprijediti građanski angažman. Kako biste ocijenili rezultate te konferencije? Međunarodnoj konferenciji u Dubrovniku prethodila je Nacionalna konferencija koja je bila prva ovakve vrste te je već zato treba pohvaliti. Velik broj sudionika koji joj se odazvao pokazuje koliko su ovakve i slične konferencije nužne kao forum za rasprave o unapređenju kulture davanja u Republici Hrvatskoj. Najvažniji rezultat te Nacionalne konferencije svakako je prihvaćanje inicijative za osnivanje Hrvatskog foruma davatelja financijskih potpora i donatora pod nazivom ZA Dobro.BIT kojoj je već na samoj Konferenciji pristupilo preko 20 institucija i zaklada iz Hrvatske. Ono što smatram da bi trebalo unaprijediti u pripremi Druge nacionalne konferencije, je da se na konferenciju privuče više predstavnika poslovnog sektora koji i financira rad nekih zaklada ili razmatra osnivanje vlastitih zaklada kao alata za pomoć zajednici odnosno podrške općekorisnim društvenim aktivnostima i projektima. Da se vratim na vaše pitanje vezano uz međunarodnu konferenciju. Europski zakladni centar (European Foundation Centre) iz Bruxellesa djeluje kroz nekoliko regionalnih foruma i to: Grantmakers East Forum (GEF), Latin America & Cariben Forum, Sub-Saharan Africa Forum i Trans-Med Forum. Ovogodišnja konferencija GEF-a, GEF 2008, održana je početkom listopada u Dubrovniku nastavljajući se vremenski i sadržajno na našu Prvu nacionalnu konferenciju davatelja financijskih potpora i donatora. GEF 2008 imao je izuzetno zanimljive predavače i vrlo motivirane sudionike koji su svi bili iz redova bilo članova upravnih odbora bilo upravitelja ili direktora svih većih zaklada u istočnoj i središnjoj Europi. GEF 2008 je rezultirao kvalitetnim raspravama o brojnim temama među kojima se mogu izdvojiti ona vezana uz činjenicu da i nakon gotovo 20 godina od pada Berlinskog zida zemlje ove regije imaju izazove u razvoju demokracije i civilnoga društva te da donatori iz Zapadne Europe nisu više toliko zainteresirani za regiju središnje i istočne Europe, ali su podržali osnivanje izvornih lokalnih i nacionalnih donatora u zemljama ove regije što je dalo mogućnost daljnje održivosti sustava podrške razvoju civilnoga društva. Najavljeno je da će Forum biti prilika za svojevrsno ponovno promišljanje tradicionalnih pristupa financijskim potporama, kako je rekao supredsjedatelj Foruma Zoran Puljić. Možete li nam objasniti o kakvom bi se promišljanju tu trebalo raditi, odnosno kakve promjene u pristupu financijskim potporama možemo očekivati? Gospodin Zoran Puljić iz Zaklade Mozaik iz Sarajeva je predsjednik Upravnog odbora Grantmakers East Foruma. Interesantna tema koja je iskristalizrana na Forumu je nova vrsta filantropa koji djeluju u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza, naročito u Rusiji, a koje se povezuje uz neoliberlani sustav i elitistički pristup doniranju samo onog što je njima interesantno. Interesantno je bilo i izlaganje g. Michaela Edwardsa koji je čak uveo i novi termin pod nazivom filantrokapitalizam. Isto tako, stalno je naglašavana opravdana bojazan o tomu koliko će kriza na svjetskim financijskim tržištima utjecati na financiranje projekata organizacija civilnoga društva. No, pored toga govorilo se i o ostalim oblicima filantropije kao što je razvoj zakladništva (naročito privatnih zaklada i korporativnih) te razvoj poduzetničke filantropije.
'Što se tiče dojma o neautentičnom sastavu Zakladinog Upravnog odbora, mogu samo reći da u poslu kojim se bavim velik dio percepcije ovisi o interpretaciji tj. stavovima i interesima promatrača.'
Kakvu će korist od sudjelovanja u Forumu imati Zaklada? Kakva se korist može očekivati za civilno društvo u Hrvatskoj? Koristi za Nacionalnu zakladu, ali i za predstavnike nekoliko drugih hrvatskih zaklada koje su sudjelovale u radu Foruma, su višestruke. Dobili smo uvid u kretanja i trendove razvoja filantropije u regiji središnje i istočne Europe, ali i u svijetu, a ostvareni su i korisni kontakti. Što se Nacionalne zaklade tiče pokrenuli smo i inicijative moguće suradnje i udruživanja sredstava s nekim velikim zakladama koje su zainteresirane za financiranje razvoja civilnoga društva u Hrvatskoj. Za predsjednika Zakladinog UO-a izabrani ste u veljači 2008. godine. Želio bih da se u ovom intervjuu predstavite civilnodruštvenoj javnosti kao novi čelnik te institucije: koji je vaš motiv za ulazak u UO i prihvaćanje odgovorne dužnosti njegova predsjednika? Moram vas odmah ispraviti: nisam niti želim biti čelnik, već dužnost predsjednika Upravnog odbora Nacionalne zaklade prihvaćam i doživljavam kao angažman prvog među jednakima. Dakle, sebe i svoju poziciju u Upravnom odboru smatram jednakom i jednakopravnom s ostalim članovima i članicama, obzirom na to da su kolegice i kolege afirmirane osobe iz uglednih institucija/organizacija. Moj motiv za prihvaćanje imenovanja u Upravni odbor Nacionalne zaklade bio je prvenstveno staviti na raspolaganje moje stručno znanje i kompetencije iz području upravljanja komunikacijama kako bi se unaprijedila razina prepoznavanja i prakticiranja tih vještina u organizacijama civilnoga društva. Sastav UO-a iz prošloga mandata povremeno se morao suočavati s oštrim kritikama iz civilnog društva, ali tadašnjoj predsjednici Katarini Kruhonji i pojedinim članovima nitko nije mogao osporiti dugogodišnji, dosljedni i hrabri angažman na zaštiti ljudskih prava, protivljenje političko-građevinskim lobijima itd. Dojam je da takvih autentičnih civilnodruštvenih kadrova u sadašnjem UO-u nema? Želim i osobno ovim putem čestitati i zahvaliti svim kolegama i kolegicama iz prvog saziva Upravnog odbora Nacionalne zaklade jer su odradili veliku i tešku dionicu, i sigurno im nije bilo lako stvarati i podizati Nacionalnu zakladu kao novu instituciju. Što se pak tiče dojma o neautentičnom sastavu Upravnog odbora mogu samo reći da u poslu kojim se bavim velik dio percepcije ovisi o interpretaciji tj. stavovima i interesima promatrača. Osobno smatram da imamo novi način gledanja na problematiku te da nitko s ničim nije opterećen. Novi društveni izazovi pred Nacionalnu zakladu postavljanju i potrebu za novim kompetencijama koje zasigurno postoje u ovom, drugom sazivu Upravnog odbora. Za razliku od prvog saziva koji je imao tešku zadaću postavljanja na noge nove institucije, drugi saziv ima izazov vezan uz razvoj i dugoročnu održivost Nacionalne zaklade kako bi mogla ostvarivati svrhu zbog koje i osnovana, a to je potpora razvoju civilnoga društva u Hrvatskoj. Civilno društvo odigralo je važnu ulogu devedesetih godina u sukobu s Tuđmanovim autokratskim režimom, internacionalizaciji problema ljudskih prava i ublažavanju posljedica tadašnje službene politike. Jeste li, pored vaših tadašnjih obaveza u Vladi RH, na neki način bili uključeni u te procese? Prvotno Ured, a potom Ministarstvo za europske integracije čiji sam bio glasnogovornik, bilo je stručno tijelo s nestranačkim ministrom i izuzetno mladim i sposobnim kolegama i kolegicama školovanim u zemlji i inozemstvu. Trudili smo se koordinirati proces integracija u drugim tijelima državne uprave i preliti ga na regionalnu i lokalnu razinu. U okviru tih aktivnosti surađivali smo s udrugama koje su podupirale pristupanje naše zemlje EU, kojoj smo sada ipak daleko bliže nego prije desetak godina kada smo počinjali krčiti taj put. Kako biste prokomentirali činjenicu da se svi optuženici za ratne zločine u Osijeku 1991. godine nalaze na slobodi? Zalažem se za funkcioniranje institucija pravne države te podupirem rad organizacija civilnoga društva koje prate sva suđenja za ratne zločine u Hrvatskoj čime doprinose upoznavanju javnosti s tom temom, ali i potrebom za suočavanjem s prošlošću. Radili ste nekoliko godina kao voditelj eksternih komunikacija INA-e. Kako komentirate prigovore koji sa zelene scene dolaze INA-i, da se radi o jednom od najgorih zagađivača u Hrvatskoj? Ispravka, u INA-i sam radio samo godinu dana. INA možda i jest sinonim za velikog zagađivača u našoj zemlji ali vjerujem da ih ima još, možda i većih. Razumijem primjedbe ekoloških udruga i građana koji žive u blizini prljavih pogona. Što se INE tiče sigurno je da nije dobro što se toliko godina odgađala modernizacija rafinerija. Vjerujem da će MOL, kao novi vlasnik, još i više ulagati u tom smjeru i od INE napraviti moderniju i uspješniju kompaniju kakvom bi trebala biti. No, promatrajući trenutnu raspravu npr. oko Kašljuna u Istri, moram reći da očito postoji izazov kako s jedne strane odložiti i reciklirati sve više smeća i otpada koji se razvojem i novim načinom života višestruko umnožava te zadovoljiti građane koji ne žele smetlišta u svojoj blizini. Osobno bih bio puno sretniji da se u Zagrebu, ali i u drugim gradovima u Hrvatskoj baš kao i u ostalim europskim velikim gradovima otpad razdvaja i reciklira.
'U Nacionalnoj zakladi radi i više nego sposobna i profesionalna ekipa ljudi koja uz naše strateške odluke i uz povremenu pomoć vanjskih stručnjaka izuzetno dobro radi svoj posao.'
Jeste li ovoga proljeća potpisali peticiju za referendum o ulasku Hrvatske u NATO? Podržavate li ulazak Hrvatske u tu vojno-političku asocijaciju? Jesam, potpisao sam, ali iskreno dvojim oko ulaska. Za našu je javnost to više psihološko pitanje. Kao mala zemlja dokazali smo da se možemo i sami obraniti. Najveće su koristi u jamstvu sigurnosti, i tomu što nas kao i proces pristupanja EU sili na političke reforme koje bez pristupanja ne bi nikada ili ne tako brzo napravili. Gospodarske koristi pak leže u raznim offset programima i brojnim novim poslovnim mogućnostima. S druge strane to je skup proces i ima dosta skrivenih troškova. Tajnik ste Hrvatske udruge za odnose s javnošću. Što mislite o analizama današnjeg stanja u novinarstvu koje pokazuju da se ono, pod pritiskom vlasnika medijskih korporacija, te ekonomskih i političkih sfera, sve više pretvara u PR, a da je sve manje ono što bi trebalo biti, tj. kritičko i istraživačko? Kako takvi procesi PR-izacije novinarstva utječu na stanje demokracije? Ne slažem se da se pretvara u PR nego je postao jeftini senzacionalizam čija je jedina svrha podizanje naklada tj. čitanosti, gledanosti, slušanosti, posjećenosti portala... s časnim izuzecima koji su nažalost više izuzeci no pravilo. Sve je više raznih zvjezdica i javnih osoba za koje nitko ne zna čime raspaljuju interes vaših kolega u nekim komercijalnim medijima, reality showova koji što su gori to su gledaniji. Ne radi se tu uopće o PR-u nego o interesima vlasnika i oglašivača. Što reći kada vam mediji otvoreno nude besplatni PR čak ga i navode u svojim oglašivačkim cjenicima? Jasno, za točno određeni broj oglasa, pa da se to ne vidi onda članak ne ide u istom nego u nekom od sljedećih brojeva. Čak je i jedan ugledni poslovni tjednik za kojeg se to ne bi očekivalo imao i takvu aferu. Kada pak neke novinare pokušavate zainteresirati za neku priču o svojoj tvrtki onda vas upućuju na marketing?! Ugasio se i Feral Tribune u kojem ste i vi pisali, ako me sjećanje služi, s kojim je i uz kojeg je i dosta nas odrastalo. Kako sam i sam za vrijeme studija bio novinar žao mi je iskreno brojnih novinara koji su prešli u našu PR struku, ne zato što bi to možda toliko htjeli ili bolje znali raditi ili imaju bolje veze kod bivših kolega nego vjerujem iz čiste egzistencijalne sigurnosti. No, ne slažem se ni s vašom tvrdnjom da bi pravo novinarstvo trebalo biti samo kritičko i istraživačko - što je s onim prosvjetiteljskim i obrazovnim koje bi trebalo podići razinu svijesti javnosti o nekoj temi, problemu? Mislim da pred pravim novinarstvom stoje mnogi izazovi i da će tu struka trebati dati odgovore. Kad smo dogovarali ovaj intervju, odgađali ste njegov termin brojnim obavezama: Okrugli stol o lobiranju, nastava na Vernu, putovanje, uređivanje dviju knjiga… i to sve u tjedan dana. Koliko sati tjedno se stignete baviti upravljanjem Zakladom? Za očekivati je bilo da ćete svoje PR-vještine staviti u službu Zaklade, ali to se dosad nije dalo primijetiti? Ponavljam što sam Vam i rekao u telefonskom razgovoru da ste me uhvatili u takvom tjednu odnosno dva tjedna punom obaveza i ne mislim da bih se zbog toga trebao ispričavati, a iznenadili ste me i opsegom intervjua. Moram vas podsjetiti da nitko od članova Upravnog odbora nije zaposlen u Nacionalnoj zakladi niti tamo moramo biti puno radno vrijeme već se sastajemo u određenim intervalima sukladno odredbama našeg Zakona i Statuta. U Nacionalnoj zakladi radi i više nego sposobna i profesionalna ekipa ljudi koja uz naše strateške odluke i uz povremenu pomoć vanjskih stručnjaka u raznim odborima i povjerenstvima, izuzetno dobro radi svoj posao. Što se pak tiče PR-a Nacionalne zaklade, morate znati da je ona od početka svog rada do danas odnose s javnošću gradila kroz promidžbu svoje misije i svrhe osnivanja, a ne Zaklade kao institucije. U Nacionalnoj zakladi postoji svijest da na kraći rok i u uvjetima novinarstva kakvog imamo u Hrvatskoj (a i vi ste ga opisali u svom prethodnom pitanju) način odnosa s javnošću u kojom komunicirate nešto tako apstraktno kao što je razvoj civilnoga društva, to zasigurno ne može rezultirati planetarnom medijskom popularnošću u širokim masama odnosno u općoj javnosti. Mi smo toga svjesni i pripremamo potpuno drugačiji pristup odnosima s javnošću čije rezultate ćete sigurno vidjeti do kraja mandata ovog saziva Upravnog odbora.
'Što bi po Vama bio prihvatljivi limit? Pola milijuna kuna ili milijun kuna godišnje?'
Kako u praksi izgleda raspodjela upravljačkih poslova u Zakladi između UO-a i upraviteljice? Činjenica je da članovi UO-a rade volonterski (tako barem piše u Statutu); ne bi li za izbalansiranost unutarnjih utjecaja u Zakladi bilo bolje da su članovi UO-a honorirani za svoj rad, ali uz čvršće definiranje njihovih obaveza? Može li UO doista izvršavati svoje obaveze uz volonterski status njegovih članova? Raspodjela upravljačkih i izvršiteljskih (operativnih) poslova u Nacionalnoj zakladi izgleda točno tako kako je to i utvrđeno Zakonom o Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnoga društva i njenim Statutom. Praksa velike većine zaklada u Europi i svijetu pokazuje da je i naš zakonodavac bio na tragu te najbolje prakse kada je u Zakonu o Nacionalnoj zakladi propisao da članovi Upravnog odbora Nacionalne zaklade svoju dužnost trebaju obavljati bez naknade odnosno volonterski. Svako drugo rješenje vodilo bi u sukobe interesa ili u najmanju ruku sukobe uloga. Vjerujete, nitko od nas nije ušao u Upravni odbor iz nekih profesionalnih interesa ili materijalne koristi već iz želje da pomognemo koliko možemo svaki u svojoj domeni i da budemo dio jedne vizije (osnivanje nezavisne institucije za potporu razvoja civilnoga društva) koja je postala stvarnost, a to se kod nas tako rijetko događa. Pretpostavljam da Zaklada ima nekakvu osnovnu viziju strukture civilnog društva u Hrvatskoj (koja bi bila naslonjena na Nacionalnu strategiju za razvoj civilnog društva, a koja bi koncepcijski sadržavala nešto više od općih deklaracija sadržanih u četverogodišnjoj Zakladinoj strategiji djelovanja) te da svoje odluke o donacijama gradi na takvoj viziji… Konkretno, zanima me smatrate li da je za civilno društvo bolje da postoji manji broj snažnih organizacija koje bi u svojim područjima bile snažan i vrlo vidljiv korektiv vlasti i inicijator građanskog aktivizma, ili mnoštvo malih, poluvolonterskih, koje djeluju kapilarno. Ima li Zaklada odgovor na takvo pitanje? Moram priznati da je ovo Vaše pitanje neobično. Naravno da imamo viziju i jasno smo je iskomunicirali sa svim zainteresiranim dionicima, a ona glasi: Vizija Nacionalne zaklada je ostvarivanje aktivnoga građanstva u razvoju modernoga društva koje teži: uspostavljanju društvene pravednosti, jednakih mogućnosti za sve građane, snošljivosti, sudioničkoj demokraciji, boljim uvjetima i kvaliteti života i širenju prostora javnosti. Nacionalna zaklada dostizanje svoje misije, ali i ciljeva iz četverogodišnje Strategije djelovanja jasno operacionalizira kroz svoje natječaje za dodjelu financijskih potpora i pozive za iskaz interesa za suradnju u različitim područjima: od podrške građanskim inicijativama, aktivnostima kojima se razvija lokalna zajednica, demokratizacija i civilno društvo, međusektorska i međunarodna suradnja, ostvaruje medijsko prisustvo tema važnih za razvoj civilnoga društva do institucionalne podrške organizacijama koje su ostvarile značajne iskorake u području svog djelovanja. Iz opisane prakse našeg rada vidljivo je da istovremeno podržavamo razvijenije i utjecajnije organizacije, ali i male, kratkotrajne građanske inicijative jer bez građanskog aktivizma nećemo moći reći da imamo niti ćemo to u stvarnosti i imati - razvijeno civilnoga društvo. Zakladini natječaji ponekad ostavljaju dojam hipernormiranosti koja onemogućava financiranje nekih potencijalno kvalitetnih projekata. Stječe se dojam da se takvom praksom ustvari promovira uravnilovka. Zašto su udruge koje bi mogle ponuditi dobre projekte limitirane iznosom potpore koja im se može odobriti (taj iznos je sada 380 tisuća kuna)? Zašto npr. natječaj za Demokratizaciju isključuje projekte koji su već dobili sredstva iz Državnog proračuna? Zašto udrugama nije ostavljeno na volju da samostalno odlučuju o suradnji i partnerskim odnosima, već neki Zakladini programi uvjetuju partnerstvo (Zajedno za bolje), a drugi ih uopće ne predviđaju ili isključuju (Demokratzacija)? Koji je smisao takvih ograničenja, kakvi se rezultati pomoću njih žele postići? Mislim da uopće niste dobro proučili natječaje Nacionalne zaklade pa iz toga proizlazi nepreciznost vaših pitanja. Dakle, ne možemo govoriti o nikakvoj hipernormiranosti već se tu samo radi o uređenim postupcima (procedurama), a oni baš kao i u svakoj demokraciji služe zaštiti od zlouporabe. Osim toga Nacionalna zaklada je jedina javna institucija koja za svoj sustav kvalitete djelovanja u području financiranja projekata i programa organizacija civilnoga društva ima međunarodni certifikat ISO 9001:2000 što samo po sebi puno govori. S druge pak strane, teško je vjerovati da organizacija koja nije uspjela ispuniti osnovne propisane uvjete natječaja i zbog toga si nije uspjela osigurati priliku da se njena prijava procjeni, uopće može kvalitetno provesti osmišljeni odnosno prijavljeni projekt. Što se iznosa tiče, postavlja se pitanje plafona. Što bi po Vama bio prihvatljivi limit? Pola milijuna kuna ili milijun kuna godišnje? Mislim da su najviši mogući iznosi koje jedna organizacija može dobiti od Nacionalne zaklade od Kn 380.000,00 za natječaje i Kn 150.000,00 za pozive za iskaz interesa za suradnju (što ukupno znači da jedna organizacija u jednoj godini od Zaklade može dobiti Kn 530.000,00) izuzetno visoki, za neke realni, ali nadasve i razvojni.
'Nigdje u uvjetima natječaja ne isključujemo projekte koji su već dobili sredstva iz državnoga proračuna ...'
Upute za prijavu na natječaj Demokratizacija i razvoj civilnoga društva za 2009. godinu, u točki 4. jasno kažu da se ne može prijaviti projekt za koji je već odobrena financijska potpora iz sredstava Državnoga proračuna ili proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i/ili sredstava iz dijela prihoda od igara na sreću na natječajima ministarstava i drugih tijela državne uprave u 2008. godini. Nigdje u uvjetima natječaja ne isključujemo projekte koji su već dobili sredstva iz državnoga proračuna već samo one koji su u cijelosti financirani iz tih sredstava te na taj način sprečavamo dupliciranje sredstava iz istog izvora za jedan te isti projekt. Ne isključujemo partnerstva, koja su u programskom području Demokratizacija i razvoj civilnoga društva podržana kroz dvije razine: 1. kroz cilj natječaja koji je jasno opisan i glasi: Cilj ovog natječaja je podržati projekte kojima se potiče razvoj demokratskog građanstva i njegovog sudjelovanja u društvenim procesima u Republici Hrvatskoj, Europi i na razini međunarodne zajednice kroz zagovaranje, sudjelovanje u oblikovanju i praćenju javne politike, umrežavanje, neformalno obrazovanje i prijenos znanja; 2. kroz mogućnost da se na natječaj jave novoosnovane mreže udruga. U programskom području Zajedno za bolje partnerstvo je uvjet zbog toga što se tim natječajem podržavaju organizacije civilnoga društva u pružanju usluga u lokalnoj zajednici pa je taj uvjet i logičan s obzirom da je suradnja u području pružanja usluga neizbježna. Ali, opet ponavljam, sve je to jasno navedeno u uvjetima natječaja i poziva Nacionalne zaklade. U Zakladi se svake godine prikupljaju i analiziraju često postavljana pitanja i sukladno tome unapređuje tekst natječaja i poziva kako bi bili još jasniji i konkretniji. Nisu li takve brojne regule u suprotnosti sa intencijom Nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva koja nalaže stručno procjenjivanje i izbor najkvalitetnijih projekata i programa prijavljenih na javne natječaje; naime, pretpostavka je da određeni broj najkvalitetnijih iz formalnih razloga ne može ni pristupiti natječajima? Na ovo pitanje sam vam već odgovorio. Dodajem još i to da je Hrvatski sabor 9. veljače 2007. godine na temelju članka 23. Zakona o udrugama donio Kodeks pozitivne prakse, standarda i mjerila za ostvarivanje financijske potpore programima i projektima udruga. Taj Kodeks obvezuje sve davatelje financijskih potpora na državnoj razini, ali i na razini jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave na njegovu primjenu, ali i sve organizacije civilnoga društva koje su zainteresirane za dobivanje sredstava iz javnih izvora da poštuju propisane uvjete. U Kodeksu se govori o obvezi utvrđivanja jasnih uvjeta natječaja koje svi koji se natječu moraju zadovoljiti. Da bi ostvarili mogućnost da se njihova prijava procijeni trebaju zadovoljiti osnovne propisane uvjete natječaja. Na taj način se ostvaruje načelo jednakog pristupa za sve i načelo transparentne dodjele potpora. Ne znam na čemu temeljite Vašu pretpostavku da se određeni broj najkvalitetnijih iz formalnih razloga ne može ni pristupiti natječajima. Tko je taj koji ih ocjenjuje takvim? Njihov pokretač? Je li Zaklada u stanju brzo pratiti i pomagati ad hoc građanske inicijative, poput onih koje se u zadnjih godinu-dvije javljaju širom Hrvatske, a protive se devastaciji prostora - a pogotovo one koje idu uz dlaku volji vladajuće političke elite, poput peticije za referendum o ulasku u NATO? O tome smo raspravljali na strateškom planiranju Upravnog odbora koje smo imali početkom ožujka ove godine i naš stav je pretočen u Pravilnik o uvjetima i postupku za dodjelu sredstava za ostvarivanje svrhe Nacionalne zaklade. U dijelu koji nosi naziv Razvojne inicijative u članku 12. tog Pravilnika odredili smo uvjete kako, u cilju reagiranja na trenutne potrebe razvoja civilnoga društva u Republici Hrvatskoj i izvan okvira predviđenih natječajima, pozivima za iskaz interesa za suradnju, partnerstvima i nagradama. Možemo prihvatiti ad hoc razvojne inicijative organizacija civilnoga društva. Navedeni Pravilnik javno je objavljen na mrežnim stranicama Nacionalne zaklade. Sljedećih nekoliko pitanja odnosi se na Zakladin program neprofitnih medija. Na početku ističem svoj sukob interesa, jer sam predsjednik UO-a udruge koja je korisnik tog programa. Nadam se da će se shvatiti da su pitanja u funkciji unapređenja tog programa, a ne (samo) u funkciji mog osobnog bogaćenja. Dakle, jeste li zadovoljni trogodišnjom realizacijom programa neprofitnih medija? Koliko su mediji i medijski projekti s kojima je sklopljen ugovor o suradnji kvalitetni i vidljivi? Tek iduće godine bit ćemo u mogućnosti sagledati trogodišnji utjecaj neprofitnih medijskih projekata koji su podržani u proteklom razdoblju. Vidjet ćemo kakvi će biti rezultati vrednovanja, no sudeći prema onome što smo o tome raspravljali na spomenutom strateškom planiranju svakako će se na kvaliteti i vidljivosti tih projekata još trebati raditi. Zaklada trenutno financira oko 25 neprofitnih medija, a nedavno je raspisala natječaj za još deset potpora. Koliko bi, po mišljenju Zaklade, u Hrvatskoj trebalo biti neprofitnih medija? Koliki efekt se od neprofitnih medija može očekivati uz donacije do 100 000 (po novome: do 150 000) kuna godišnje - što je otprilike iznos godišnje bruto plaće za jednog prosječnog novinara? Ne možemo razgovarati o tome koliko Hrvatskoj treba neprofitnih medijskih projekata jer takvim pitanjem kao da pretpostavljamo da ih je već sada previše ili da bi ih trebalo biti samo nekoliko, odabranih. I vizija i strateški ciljevi Nacionalne zaklade govore o potrebi širenja prostora javnosti, a podrškom kvalitetnim neprofitnim medijskih projektima tome i doprinosimo. Ono što bismo svakako htjeli napraviti od iduće godine je okupljanje i sinergija svih onih koji rade na tim projektima kako bi zajednički unaprijedili njihovu vidljivost i aktualnost. Kada govorimo o iznosima, uvijek moramo imati na umu da su sve potpore koje Nacionalna zaklada daje ustvari oblik sufinanciranja, a ne financiranja nekih projekta u cijelosti jer kada bi neku organizaciju civilnoga društva financirali u cijelosti onda bi ona postala klasični korisnik državnoga proračuna i izgubila svoj civilnodruštveni legitimitet. Zašto nije zaživjela ideja o osnivanju Programskog savjeta za neprofitne medijske projekte, u kojem bi sudjelovali predstavnici svih nakladnika takvih projekta? Premda je u Sporazumu o suradnji na NMP koji je udrugama ponuđen na potpisivanje za 2007/8. godinu bilo predviđeno osnivanje tog savjeta, njegova konstituirajuća sjednica nikad nije održana - a u Sporazumu o suradnji za 2008./9. Programskog savjeta više nema. Upoznat sam s potrebom osnivanja Programskog savjeta i koliko mi je poznato konstituirajuća sjednica će se sinkronizirati sa pokretanjem portala www.civilnodrustvo.hr tako da vjerujem da će i ta inicijativa zaživjeti najkasnije početkom iduće godine. Zašto Zakladini godišnji evaluacijski obrasci za NMP nisu napravljeni prema Kriterijima o standardima kakvoće za NMP koje je usvojio UO Zaklade: mislim na kriterije vidljivost, kvaliteta i uspješnost vlastite produkcije, iskustvo članova osnovnog projektnog tima u novinarskom radu, stručno i profesionalno iskustvo suradnika… Za web portale: broj posjeta i učitavanja stranica, učestalost preuzimanja sadržaja od strane drugih medija, stvarna otvorenost, interaktivnost i sudjelovanje javnosti u forumima, reakcijama, povezanost s civilnim sektorom… Od svega ovoga u Zakladinim evaluacijskim obrascima nema ništa, već oni sadrže posve općenita pitanja koja nemaju veze sa specifičnostima medijske produkcije. Ne znam na temelju čega ste došli to takvih zaključaka, ali pretpostavljam da ih temeljite na pitanjima koja se nalaze u obrascima za vrednovanje prilikom dolaska stručnih suradnika Zaklade u organizacije kojima se financiraju neprofitni medijski projekti. Dakle, ti razgovori su samo dio postupka vrednovanja (evaluacije) provedbe neprofitnih medijskih projekata dok se prilikom cjelovitog postupka koriste elementi utvrđeni Kriterijima o standardima kakvoće za neprofitne medijske projekte. Uostalom, na temelju takvih analiza Upravni odbor i donosi odluku o daljnjem odobravanju tih višegodišnjih potpora.
'Tek iduće godine bit ćemo u mogućnosti sagledati trogodišnji utjecaj neprofitnih medijskih projekata. Ne možemo razgovarati o tome koliko Hrvatskoj treba neprofitnih medijskih projekata jer takvim pitanjem kao da pretpostavljamo da ih je već sada previše.'
Također, Stručna radna skupina za neprofitne medijske projekte je UO-u Zaklade 2006. godine predložila, a UO je prihvatio, i održavanje savjetodavnog sastanka (brainstorminga) s predstavnicima izabranih medijskih projekata kako bi što kvalitetnije definirala svoje daljnje korake u pogledu rada na medijskome području. Taj savjetodavni sastanak nikad nije održan, a iz kasnijih verzija Kriterija za neprofitne medijske projekte je izbačen. Po čemu onda uopće Zaklada program podrške neprofitnim medijima zove suradnjom - kad korisnicima nije omogućen nikakav utjecaj na kreiranje programa? Bilo je potrebno određeno vrijeme da se sagleda pravac razvoja podržanih neprofitnih medijskih projekata, ali i utvrđivanje osnovnih poveznica njihovih aktivnosti. Kao što sam rekao očekujemo da se prvi sastanak (sa prikupljenim analizama) Programskog savjeta biti održan najkasnije početkom iduće godine. U 2007. godini Zaklada je, od ukupno 44 milijuna kuna prihoda, nešto manje od 28 milijuna podijelila korisnicima, tj. udrugama i drugim subjektima civilnog društva, a nešto više od 16 milijuna, dakle oko 36 posto potrošila je za sebe - na plaće, službena putovanja, izdavaštvo, seminare i konferencije, ulaganje u vlastiti poslovni prostor. Moglo bi se iz takve budžetske strukture zaključiti da je Zaklada sama sebi najdraži korisnik. Smatrate li takav omjer prihvatljivim? Vaše pitanje temelji se na iščitavanju Računa prihoda i rashoda Nacionalne zaklade za 2007. godinu na način kako ga vi želite gledati. No, u njemu jasno piše da smo uprihodovali nešto više od 44 milijuna kuna te da smo za izdatke za poslovanje (dio koji je Zaklada, kako vi kažete potrošila za sebe) izdvojili nešto više od 5 milijuna kuna što je u ukupnom iznosu tek neznatno više od 10 posto, što je prihvatljiv postotak i kod puno većih i starijih zaklada od naše Nacionalne zaklade. Svi drugi troškovi nisu potrošeni na nas već za organizacije civilnoga društva i za ostvarivanje osnovne svrhe Nacionalne zaklade kroz dodjelu potpora putem natječaja i poziva za iskaz interesa, međusektorsku suradnju, izobrazbu, informiranje, izdavaštvo, međunarodnu suradnju i EU, nove partnerske inicijative za razvoj demokracije te decentralizaciju potpore razvoju civilnoga društva i regionalni razvoj. Što se tiče ulaganja zakladne imovine u poslovni prostor time su omogućene uštede i osiguranje dugoročne financijske stabilnosti Nacionalne zaklade kako bi od svoje imovine mogla ostvarivati osnovnu svrhu svog djelovanja i osnivanja. A ne zaboravimo, zaklade su imovina. I njihova je obveza kvalitetno upravljati imovinom kako bi se prevenirale moguće nestabilnosti koje bi mogle dovesti u pitanje ispunjenje svrhe postojanja zaklade. To je izuzetno važno u kontekstu ove velike financijske krize koja potresa svijet i recesije koja već postaje stvarnost.
