Prije svega, vrijedno je istaknuti filmove vezane uz akciju Daj mi kino! o kojoj se već pisalo na H-Alteru, kao i promotivne filmove koje je napravila otkvačena ekipa jedanaest hrvatskih redateljica i redatelja, koji se prikazuju prije svake projekcije. Dokumentarni filmovi Putujuće kino (Marcin Santer, Poljska) o dvojici mladića koji putuju Poljskom i prikazuju Boleka i Loleka u provincijskim gradićima bez kina, seoski je idiličan koliko i vezan za akciju Daj mi kino! No, film Damira Janečeka Halid Bunić – Vječni o čovjeku rođenom u kinu zaista je priča o sudbini naših kinodvorana na našim prostorima; zatvoreni, upropašteni i srušeni snovi nekad slavnih kinematografa.
Etičke dileme dužnosnika Stasija
O snovima govori i cijeli niz filmova koji progovaraju o komunizmu. Život drugih je film o etičkim dvojbama dužnosnika Stasija u Istočnoj Njemačkoj i njegovom konačnom izborom koji mu upropaštava život. Spoznaja Stasijevca da su ljubav, umjetnost, sloboda mišljenja i govora u DDR-u uopće mogući jaka je koliko i sjajna glazba u pratnji. Svemu pridonosi fascinantna izvedba glavnog glumca koji svojom ledenom facom kroz cijeli film savršeno glumi pravog Stasijevca. Gledatelji imaju i jedinstvenu priliku pogledati ciklus Bunker. To su filmovi koji su snimljeni, a potom zabranjeni u komunističkim sustavima. Ciklus je započeo sjajan Plastični Isus koji je značajan već po tome što je snimljen u bivšoj Jugoslaviji. Iako govori o ustašama i suradnicima nacista, za ondašnje vlastodršce nije dovoljno promovirao socijalizam.
Od ovih snova iskaču dva filma koja su prikazana u privih nekoliko dana Festivala. Prvi je Gospođica Andree Štake, priča o tri emigrantice u Švicarskoj, iz Srbije, Bosne i Hrvatske, što uopće nije značajno u ovom filmu. Isprva nalik na već isklišeaziran model scenarija o anđelu koji nenadano upada u život likova koji su dotada sasvim noramlno živjeli, film ipak baca novo svijetlo na vječnu emigrantsku čežnju, te umjesto samouništenja nostalgijom za domovinom, nosi motiv pomirenja s odabirima, koji su možda bili pogrešni, ali su ipak opravdani. Briljantna režija s maestralnim plesom Mirjane Karanović na rođendanskoj zabavi od kojeg zastaje dah, živa međuigra veteranke Ljubice Jović i buduće dive filma ovog prostora Marije Škaričić su razlog zbog kojih ovaj film nitko ne smije propustiti.
Seks sa svinjom
Taxidermia je, s očekivanjem, pokupila jedan od najvećih aplauza, ali i gađenja. Za vaše je autore ovo bio ekstremno smiješan film, dok su neki pri izlasku vjerojatno odlazili na WC da se olakšaju. Uistinu se radi o najkrvavijem, najgnjusnijem filmu Europe. Priča o tri generacije i želji za ljubavi, uspjehom i besmrtnošću. Djed pogiba nakon seksa sa svinjom, otac je prvak brzog jedenja, a sin sanja o besmrtnosti što ga navodi na proučavanje vlastite anatomije. Mađarski film pun crijeva, želuca i penisa još će se dugo pamtiti u SC-u.
Od ostalih prikazivanja treba naglasiti da je Nafaka, bosanski film o poraću podbacio u očekivanjima, a nizozemski Langer Licht, iako odlično napravljen, jednostavno pretežak film o odnosima u obitelji nakon tragedije. Premijerno prikazivanje Parfema i Babela oduševio je publiku, ali posjećivanje ovakvih filmova podbacuje, jer gledatelji hrle prema drugim projekcijama, koje zasigurno neće moći ponovno gledati. Prikazan je i Put za Guantanamo, dokaz zločina američke vlade. S nestrpljenjem se očekuje drugi dio festivala koji nosi još zanimljivih i dugo iščekivanih naslova poput Borata, Shortbussa, Dosjea Osijek i Hrvatska, (k)raj na zemlji.
