Igre bez granica Ministarstva kulture oko donošenja medijske strategije traju od njezina prvog spominjanja 2012. godine i predstavljaju jedan od najčvršćih kontinuiteta SDP/HNS-ove i HDZ-ove kulturne politike. H-Alterov nakladnik, Udruga za nezavisnu medijsku kulturu, danas je dobila odbijajuće rješenje Ministarstva na zahtjev, upućen prije nešto manje od mjesec dana, da nam se podastre radni tekst "nove", tj. HDZ-ove medijske strategije.
Radni tekst strategije zatražili smo nakon što smo na sastanku s predstavnicima Vijeća za elektroničke medije doznali da je za Dane elektroničkih medija koji će ovoga tjedna u AEM-ovoj organizaciji biti održani u Svetom Martinu na Muri, predviđeno da ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek sudjeluje u panelu na kojem po prvi put će biti objelodanjene glavne odrednice novog strateškog dokumenta za javnu medijsku politiku.
Igre bez granica Ministarstva kulture oko donošenja medijske strategije traju od njezina prvog spominjanja 2012. godine i predstavljaju jedan od najčvršćih kontinuiteta SDP/HNS-ove i HDZ-ove kulturne politikeKako bismo izbjegli mogućnost da naša predstavnica na Danima elektroničkih medija bude tek statistkinja na mizansceni u čijem središtu, kao zvijezda večeri, ministrica objavljuje urbi et orbi kako bi nam medijska scena ubuduće trebala izgledati, odlučili smo pravodobno proučiti njezin radni tekst. Tek tako da o njemu možemo na vrijeme zauzeti nekakav stav i imati aktivniju ulogu u raspravi koja bi trebala uslijediti nakon ministričina izlaganja.
"U cilju izrade što kvalitetnijeg nacrta prijedloga medijske strategije koji će biti razmatran u okviru Radne skupine koju će se formirati te nakon toga prezentirati javnosti, Ministarstvo kulture radi na pripremi materijala. Kad prvi nacrt bude završen te nakon što bude formirana Radna skupina, isti će na jasan i propisan način prije usvajanja biti prezentiran javnosti", stoji u odbijajućem rješenju Ministarstva.
Iz citiranog bi se dalo tek na prvu loptu zaključiti da još ne postoji nikakav radni tekst strategije. Međutim prvi dojam vara, jer smo od Ministarstva još početkom studenoga primili dopis kojim nas se obavještava o odgodi roka za dostavu informacije zbog provođenja testa razmjernosti i javnog interesa. Ministarstvo je, dakle, kupilo vrijeme svojoj šefici vadeći se tobožnjim procjenjivanjem prevladavaju li razlozi za omogućavanje pristupa informaciji ili razlozi za ograničavanje pristupa (i kasnije vrlo farsično, zaključilo da je interes javnosti manje važan).
A test razmjernosti, logično, provodi se samo u slučajevima kada tijelo vlasti posjeduje informaciju koju se traži. Očito je da Ministarstvo već ima neki radni tekst, samo što ga skriva kao zmija noge. Odbijanje da ga s pokaže osiguralo je ministrici Obuljen dominantnu poziciju na predstojećem panelu o medijskoj strategiji, kao i mogućnost da informacije o njoj servira javnosti "na kapaljku" u mjeri koju to smatra politički Ministarstvo je kupilo vrijeme svojoj šefici vadeći se tobožnjim procjenjivanjem prevladavaju li razlozi za omogućavanje pristupa informaciji ili razlozi za ograničavanje pristupa (i kasnije vrlo farsično, zaključilo da je interes javnosti manje važan)oportunom. Tako da stvari s "novom" medijskom strategijom već u ovoj, ranoj fazi njezine izrade mirišu na manipulaciju.
U istom rješenju Ministarstvo također tvrdi da je, između ostaloga, "u svrhu izrade medijske strategije i pripreme prijedloga njenih ciljeva i zadataka potrebno prikupiti i analizirati podatke vezane za rad medija u Republici Hrvatskoj", što je pomalo začudno znamo li da su se takva "prikupljanja i analize" u istu svrhu provodila u vrijeme ministrice Zlatar Violić. Dapače, sama njezina nasljednica u nekoliko je navrata javno istaknula kako u SDP_HNS-ovom "nacrtu Strategije, a posebno u izvještaju koji je prethodio pisanju strategije, postoje brojni podaci i analize koje mi na dnevnoj bazi koristimo jer su prikupljeni studioznim istraživanjem". Dakle, ili se naknadnim "analizama" utvrdilo da zatečeni podaci, čije je prikupljanje prije nekoliko godina znatno opteretilo budžet Ministarstva kulture nisu vjerodostojni, ili se iz nejasnih razloga dvaput planira raditi isti posao.
Svaka vlast zna da je kontrola nad medijima najsigurnija pretpostavka njezina opstanka kao vlasti. Zato su, rekosmo, manipulacije oko medijske strategije neizostavna konstanta, od ministrice Zlatar do ministrice Obuljen. SDP-HNS-ova vlast četiri je godine otezala s donošenjem "svoje" strategije, i na kraju ju nije donijela, što se moglo sa sigurnošću predvidjeti jer je tadašnji premijer Zoran Milanović još u ranijoj fazi svojega mandata na poluzatvorenim sastancima odmahivao rukom na njezin spomen. U Ministarstvu su u jednom trenutku čak tvrdili da je nacrt strategija već upućen u Vladu – pri čemu smo ih bili uhvatili u laži.
I tada su radni dokumenti na velika vrata odlazili prema redakcijama i novinarima za koje se opravdano pretpostavljalo da će dobiveno prezentirati s hvalospjevima, dok je potpisnik ovih redaka (i tada) na zahtjev za isporučivanje iste dokumentacije dobivao odbijenice. Na kraju smo uspjeli ishoditi "zadovoljštinu" povjerenice za informiranje, koja je (svojim rješenjem od 25. veljače 2016.) utvrdila da "u pogledu tvrdnje žalitelja kako je Ministarstvo kulture informacije koje je njemu uskratilo u drugom slučaju ipak omogućilo, i to jednom mediju koji je sažetke istih informacija javno objavljivao, izvršen uvid u internetske stranice navedenog medija te je utvrđeno da su /.../ objavljeni podaci vezani za istraživanje koje je za potrebe Nacionalnog izvještaja o medijima poduzelo Ministarstvo kulture, a iz kojega teksta proizlazi da je navedeni medij imao uvid u isti izvještaj /.../. Dakle, ako je Ministarstvo kulture odlučilo zatražene informacije dati na uvid jednoj osobi, k tome internetskom i tiskanom mediju, kako bi isti sažetke navedenih informacija mogao objavljivati, a drugoj osobi iste je informacije uskratio navodeći razloge za ograničenje /.../, razvidno je da je tijelo javne vlasti postupilo suprotno načelu jednakosti iz čl. 8. Zakona prema kojemu pravo na pristup informacijama pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, a tijela javne vlasti ne smiju staviti korisnike u neravnopravan položaj".
Svaka vlast zna da je kontrola nad medijima najsigurnija pretpostavka njezina opstanka kao vlasti. Zato su manipulacije oko medijske strategije neizostavna konstantaKontinuitet sadašnjeg prikrivanja radnog materijala s onim iz vremena Zlatar Violić vidljiv je i iz drugih citata spomenutog rješenja povjerenice za
informiranje kojim je ukinula odbijenicu Ministarstva kulture iz SDP-HNS-ove vlade da nam se izruči radni materijal medije strategije:
"U obrazloženju osporenog rješenja navodi se kao razlog ograničenja da je informacija u postupku izrade, međutim iz dokumentacije u spisu predmeta je razvidno da su zahtjevom zatražene informacije u trenutku podnošenja zahtjeva postojale kao završene i izrađene."
"Razvidno je da Ministarstvo kulture nije obrazložilo na koji način bi omogućavanje traženih informacija žalitelju moglo ozbiljno narušiti proces donošenja odluke i o kojoj se odluci konkretno radi."
"Utvrđeno je da isti radni materijali po svome sadržaju nisu informacije koje bi /.../ mogle, u slučaju njihova omogućavanja korisnicima, narušiti proces donošenja odluke odnosno izradu konačnog Nacrta medijske politike."
"Povjerenica za informiranje ne vidi na koji način bi omogućavanje javnosti uvida u predmetne informacije moglo utjecati na neovisnu i nepristranu izradu u osporenom rješenju navedenog Nacrta /.../. Stajalište žalbenog tijela je upravo suprotno, budući da bi /.../ omogućavanje uvida u Radne materijale omogućilo savjesnost, ispravnost postupanja i odgovornost svih uključenih u izradu konačnog Nacrta medijske politike."
Svi citati mogli bi se primijeniti i na odbijajući uradak koji smo od Ministarstva kulture danas primili. Očito je, dakle, da je maglovito petljanje po medijskoj politici HDZ-ova, SDP-ova i HNS-ova konstanta, koja je u ranijem slučaju išla do direktne manipulacije i otvorenog laganja javnosti. Posebno je pritom degutantno kada se akteri koji su petljali oko pobačene medijske strategije iz razdoblja 2012. – 2015. danas u javnim istupima hvališu svojim tobože inkluzivnim i transparentnim radom na njoj.
Ovaj tekst izrađen je u partnerstvu s Osservatorio Balcani e Caucaso za projekt European Centre for Press and Media Freedom (ECPMF) i sufinanciran sredstvima Europske komisije. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost Udruge za nezavisnu medijsku kulturu i ni na koji se način ne može smatrati da održava gledišta Europske komisije.
