Samo nekoliko tjedana nakon što je potpisom ugovora između Grada Koprivnice i udruge "Kopriva" Koprivnica dobila gradske zajedničke vrtove, i udruga "Društvo za socijalnu ekologiju" dobila je odluku Grada Siska o ponudi za zakup nekoliko čestica na kojima će uskoro nastati sisački zajednički vrtovi. Time se Sisak pridružuje Varaždinu, Belišću, Ivanić-Gradu, Zagrebu, Virovitici i već spomenutoj Koprivnici, a postoje najave i inicijative za slične projekte u još nekoliko gradova.
Zemljište u Sisku na kojem će već ove sezone niknuti vrtovi nalazi se na samom rubu grada, u zelenom pojasu uz rijeku Odru i nije pogođeno poplavama. Tamo postoji i zapušteni rasadnik od "Komunalca" s ostacima infrastrukture, zidanim staklenikom, te betoniranim koritom za flance. Nalazi se petnaestak minuta biciklom ili tri do pet minuta automobilom od strogog centra Siska. Parcela je veličine 13,496 m2, udruga će s Gradom potpisati ugovor na pet godina, a najam će plaćati 0,10 kn po m2.
"Uz poštivanje konfiguracije terena, očuvanje arheološkog nalazišta i postojećeg drveća te planirani zajednički prostor, ostaje prostora za do 80 vrtnih parcela po 100 m2. Prilično je idilično", kaže Saša Balen Andrić iz "Društva za socijalnu ekologiju" s kojom smo za "H-Alter" razgovarali o organizaciji vrta i planovima udruge.
Kakav interes građana/ki očekujete? Kako se zainteresirani mogu prijaviti i na koji će se način parcele dijeliti?
Ako je suditi po interesu građana koji je priča s gradskim vrtovima pobudila u drugim gradovima, očekujemo dobar odaziv. Sve više ljudi voli imati ruke u zemlji. Zainteresirani će se moći prijaviti preko našeg weba ili dolaskom u vrtove i popunjavanjem pristupnice. Prijave će početi već za nekoliko dana. Svi koji pokažu interes i ispune pristupnicu mogu koristiti parcelu. Plaćati će se naknada za korištenje od 150 kn godišnje, ili će se ista moći "odraditi" u satima na, npr. održavanju zajedničkih prostora.
Kako ćete riješiti pitanje vode?
Odra nam je blizu, a postoji i vodovod, ali nemamo to još definirano.
Osim samog vrtlarenja, planirate li organizirati vrtlarsku ekipu kao svojevrsnu zajednicu, primjerice dijeljenje alata, edukativne radionice, zajednički prostori i slično?
S. Balen Andrić: Zamislili smo i puno zajedničkih prostora: dječje igralište, staklenik u kojem bismo imali i prostoriju za okupljanje i održavanje edukativnih radionica, banka sjemena, otvoreni rasadnik, kompostaru, voćnjak, kupalište...
Za početak prepisujemo od drugih. Organizacija vrta će ležati na grupama od šest do dvanaest vrtlara, a plan vrta gotovo sigurno neće biti strog. Nakana nam je osvajati teren komad po komad ovisno o potrebama i mogućnostima. Grupe korisnika će dijeliti alat, alatnicu i voditi računa o nekom dijelu vrta. Svaka grupa će imati predstavnika koji brine o organizaciji, zaduženjima, komunikaciji.
Zamislili smo i puno zajedničkih prostora: dječje igralište, staklenik u kojem bismo imali i prostoriju za okupljanje i održavanje edukativnih radionica, banka sjemena, otvoreni rasadnik, kompostaru, voćnjak, kupalište... Naravno, nadam se i organskom rastu nove zajednice vrtlara, ne samo bilja.
Hoćete li na neki način uključiti i građane koji neće imati parcele?
Vrata su otvorena svima koji imaju volju učiti i misle da bi na bilo koji način mogli doprinijeti razvoju vrta. Vrt je zamišljen kao svojevrsni poligon za rast, ljudi i bilja, mjesto gdje će se moći primjenjivati i stara i nova znanja, građani okupljeni oko šire samoodržive priče.
Kakve su potrebe u Gradu Sisku za ovakvim inicijativama? Što bi se još moglo napraviti?
Spram pravih potreba grada Siska ovakve inicijative su male ali potrebne kako bi Sisak polako počeo zaboravljati kakav je uspješan industrijski grad nekad bio i okrenuo se svojim stvarnim resursima - ljudima i prirodi.
Jeste li zadovoljni suradnjom s gradskim vlastima?
Zadovoljni smo. Gradski su čelnici na prvom sastanku podržali ovaj projekt, a godinu dana kasnije, 18. veljače 2014, to je napravila i gradonačelnica. U međuvremenu su ishodovani svi papiri. Grad Sisak se čak obavezao pomoći s krčenjem dijela parcele oko staklenika i budućeg zajedničkog dijela vrta.
Lokacija budućeg zajedničkog vrta u Sisku, Foto: Društvo za socijalnu ekologiju
Zajednički vrtovi se nezaustavljivo šire Hrvatskom, Varaždin, Belišće, Ivanić-Grad, Virovitica, Zagreb, Koprivnica... Što je to što je presudilo da se vrtovi ovako prihvate, za razliku od mnogih drugih ideja koje ne uspijevaju uhvatiti korijenje?
Nismo mi dugo gradska nacija, gotovo svi smo imali baku s vrtom i paradajzima u njemu u nekom selu ili barem neku vikendicu. Sjećanja na prave okuse još su blizu, a s obzirom na trenutačno kolektivno stanje, ljudima paše raditi na zemlji i svježem zraku. Malo uzdrmanih korijena vraćamo se korijenskim vještinama, pri čemu veseli neovisnost koju ova vještina nosi.
Ima li vaša udruga još neke projekte u pripremi?
Udruga već četvrtu godinu s partnerima na terenu radi na modelu samozapošljavanja kroz sakupljanje i preradu samoniklog bilja. Imamo i vlastiti proizvod Zeleno Zlato u apotekama i biljnim ljekarnama. Riječ je o jedinom proizvodu od samoniklog bilja koje je rukom brano u Hrvatskoj i tradicionalno sušeno. To je ujedno i prvi primjer ekološke certfikacije samoniklog bilja u Hrvatskoj. Trenutno s partnerima provodimo projekt financiran sredstvima EU koji stavlja naglasak na edukaciju i certifikaciju berača te povezivanje s tržištem krajnje potrošnje. Ideja nam je proširiti ovaj model samozapošljavanja kako bi sa širom ponudom i većim količinama mogli ozbiljnije nastupati na tržištu i time osigurati održivost modela.
