Vlast u strahu od Facebooka

Već treći ovogodišnji prosvjed hrvatskih srednjoškolaca, održan protekloga tjedna, jasno govori kako se ovoj generaciji naših adolescenata organiziranje i sudjelovanje u prosvjedima jako svidjelo. U ovih 18 godina nismo mogli registrirati niti jedan jedini njihov organizirani bunt, a ove smo ih godine već tri puta gledali na ulicama. Istinabog, ovi posljednji prosvjedi, potaknuti od učenika strukovnih škola, po masovnosti i stupnju organiziranosti bili su daleko ispod onih u travnju i rujnu – pa su tako zagrebački prosvjednici u potrazi za zgradom Ministarstva uspjeli promašiti i ulicu i kvart - ali ne može se poreći da ova generacija prosvjeduje punom parom, upravo udarnički, ne obazirući se pritom na prijetnje iz Ministarstva da će za izostanke s nastave dobiti neopravdane sate. Bijeg od remena Ključna značajka svih ovogodišnjih srednjoškolskih prosvjeda jest da su dogovoreni preko internetskog servisa Facebook, svaki put u roku od svega nekoliko sati (kod prošlotjednih prosvjeda svoje je sudjelovanje preko Facebooka potvrdilo više od 15 tisuća srednjoškolaca, koji su svoju grupu nazvali Ne želimo državnu maturu – Zar nismo bili jasni?), pa se neminovno nameće pitanje: je li posrijedi socijalno nervozna generacija s iznimnim smislom za društveni angažman, ili je naprosto riječ o tome da je tehnologija internetskih servisa i masovnog komuniciranja toliko napredovala da su naši mladi jednostavno iskoristili mogućnosti koje takva tehnologija, prvi put u povijesti, pruža buntovnicima svih fela, ne samo mladima? Na primjer, za nekoliko dana u svim većim hrvatskim gradovima trebao bi se održati veliki prosvjed građana protiv lošeg stanja u državi, što će, ako uspije, biti prve demonstracije odraslih ljudi u Republici Hrvatskoj u potpunosti organizirane preko Facebooka: grupa pod nazivom Stegnite vi remen, bando lopovska u samo nekoliko dana okupila je gotovo 60.000 članova i predstavlja najmasovniju hrvatsku grupu na Facebooku uopće; štoviše, ona okuplja gotovo polovinu hrvatskih građana koji aktivno koriste Facebook (oko 130 tisuća). Stoga smo upravo neke od organizatora ovih prosvjeda zamolili da ocijene jesu li masovni ovogodišnji prosvjedi srednjoškolaca tek posljedica razvoja interneta i Facebooka. Razvoj interneta nesumnjivo ima veliki utjecaj na lakoću organiziranja prosvjeda zbog velike brzine širenja informacija i nemogućnosti kontroliranja od strane vlade ili države, slaže se 23-godišnji student ekonomije Dalibor Markušić, jedan od inicijatora skorašnjih prosvjeda, ali smatra da se aktualni “prosvjedni val“ ne može objasniti samo tehnološkim razvojem. Internet je postojao i ranije, pa ipak nije bilo prosvjeda. Osim toga, nikome nije prva želja u životu da protestira, pa da smo mi sad jedva dočekali Facebook kako bismo mogli organizirati demonstracije. Činjenica je da smo u 90-ima imali pametnijeg posla, jer je bio rat, kao što je činjenica da je mnogim ljudima, osobito starijima, iz starog režima ostao strah od otvorenog iskazivanja bunta protiv vlasti. Međutim, sad su “pukli“ srednjoškolci, generacija koja nije opterećena ni ratom, ni starim režimom. Oni su jednostavno rekli: “Dosad smo trpili, sad više nećemo, nek se čuje i naš glas“. I logika našeg prosvjeda je slična: ne želimo više samo šutjeti i trpjeti, a Facebook je tu da maksimalno ubrzamo stvari, kaže Markušić. Ni za glavu, ni za rep Brojni su mediji upozorili kako je Vlada potpuno nespremna u suočavanju s kritikama s interneta, te da nema nikakvog odgovora na prosvjedne akcije koje generira Facebook. To je donekle i razumljivo, jer internet nema ni vlasnika, ni urednika, ni političkog ili sindikalnog predstavnika, ni bilo kakvu drugu polugu moći nad kojom se može uspostaviti kontrola.Ključni impuls za okupljanje gnjevnih masa danas može dati svatko tko ima računalo s internetskom vezom, i lako je moguće da su podjednako u pravu i oni koji takvu situaciju drže iskorakom prema neposrednoj demokraciji, kao i oni koji u tome vide sjenu anarhije. Vjerojatno će se u budućnosti ozbiljnost prosvjednih inicijativa ocjenjivati po brojnosti članova koje organizator uspije okupiti u svoju grupu na Facebooku, čime će sami građani određivati koji su povodi za prosvjed ozbiljni, a koji ne. Sa stanovišta građanina Običnog nije loše znati da uvijek postoji netko tko će makar virtualno raditi pritisak na upravljačke elite da vladaju razumno, ako ne žele da im kompletna družina s Facebooka zapjeva ispod prozora. Nazor: Mladi nisu slijepi Meni se čini da postoji još jedno objašnjenje osim tih dvaju ponuđenih, kaže naša ugledna psihologinja dr. Mirjana Nazor. Naša mlada generacija nije ni slijepa ni gluha, pa vidi i čuje da njihovi roditelji, ili općenito starija generacija, do željenih ciljeva dolaze jedino ako se glasno pobune - šake, puške, štrajkovi. Mislim da je kod prvih prosvjeda ministar Primorac nasjeo na mladenačko ispipavanje terena - dokle se može ići. Prebrzo su stigli do cilja, ali, čini mi se, ne zato što su imali argumente, nego zato što je to Ministarstvo jedva dočekalo. Očito je bilo propusta koji se nisu željeli obznaniti, a onda su uletjeli mladi i sve je riješeno na opće zadovoljstvo. Iako cijenim mlade koji se znaju i žele boriti za sebe, bojim se da je tada odaslana poruka da ulica rješava probleme, smatra dr. Nazor.