Tajana Vlaisavljević, jedna od autorica filma Marcela, objašnjava kako se stranci se kao takvi uvijek doživljavaju u svakoj državi. Ono što se razlikuje jest stupanj otvorenosti i tolerancije pojedinih država i društava. "Sjećam se jednog zanimljivog komentara nakon projekcije našeg filma - kako je neobično da se stranci u Hrvatskoj susreću s ovim problemima, kad i sami imamo toliko mnogo emigranata po cijelom svijetu, te bi se očekivala veća senzibiliziranost hrvatske države i društva prema tom pitanju. Ta je osoba zaključila da je nepravedno očekivati od drugih dobrodošlicu, a pri tom ne uzvraćati na isti način", kaže autorica.
"Naravno, stvari nisu crno-bijele jer i među strancima koji dolaze u Hrvatsku postoje različita iskustva i različite skupine problema. Iz Marcelinog primjera vidimo kako to ovisi i o financijskom položaju tih osoba. Netko boljeg imovinskog ili obrazovnog statusa zasigurno ne bi imao iste probleme kao ona, bilo da se radi o dobivanju boravišne dozvole, učenju jezika ili sličnom. No, vjerujem da većina prolazi kroz sličnu socijalnu interakciju, u kojoj se od njih očekuje da se što više asimiliraju po pitanju društvenih normi", smatra Vlaisavljević.
Među Marceline najveće probleme ubrajaju se oni financijske prirode, uz koje se veže i nemogućnost formalnog učenja jezika i dobivanja potrebnih certifikata. A na njih se, pak, nadovezuju i oni birokratski, zbog čega je ovoj djevojci otežano uklapanje u novu društvenu sredinu.
"Marcela u filmu objašnjava dugotrajnu i zahtjevnu proceduru koju mora prolaziti kako bi dobila boravišnu dozvolu te, s vremenom, i državljanstvo. Proces prolaska kroz birokratske labirinte joj ne olakšava ni ne ubrzava činjenica da se udala za građanina Hrvatske, da s njim tu živi i namjerava zasnovati obitelj. Za taj je proces potreban određeni novčani iznos, do kojeg joj je teško doći jer se ne može zaposliti, pri čemu joj dodatne probleme stvara i jezična barijera. I tako se ti problemi nadovezuju jedan na drugi. Osim tih, 'papirnatih' problema, susreće se i s nerazumijevanjem okoline, koja se često zatvara pred novim i drugačijim kulturama i svjetonazorima", objašnjava autorica dokumentarca.
"S obzirom na trenutnu situaciju u hrvatskom društvu, bilo bi nerealno očekivati neke velike promjene u kratkom vremenu. No, ovaj film je nastao u želji da se u javnosti progovori i o ovoj temi, te da se i na taj način doprinese poticanju potrebnih poboljšanja", zaključuje Vlaisavljević.