Zagrebački kvart Vrbani ima deset tisuća stanovnika, ali nema tržnicu, knjižnicu, kulturni centar ni dom zdravlja. Neke od ovih rupa u javnim uslugama koje su dostupne stanovnicima drugih kvartova, puni kvartovska udruga Vestigium. Udruga je tako u kvart dovela tržnicu i to ekološke proizvođače koji održavaju eko plac davput tjedno u prostorijama udruge. Osim toga, udruga je organizirala akcije uređenja zapuštenog trgića ispred svojih prostorija, organiziraju razne programe za djecu, ali i za odrasle. Krenuli su i prenositi svoja iskustva inicijativama iz drugih zagrebačkih naselja. No, sada su se iz Vestigiuma našli pred novom velikom preprekom, naime, prostor u kojem tako uspješno djeluju volonterska udruga više ne može plaćati. Prostor je u vlasništvu Grada Zagreba, ali ga udruga plaća po komercijalnoj tarifi. Uz to ide i plaćanje troškova HEP-a po industrijskoj tarifi, što iznosi sveukupno oko pet tisuća kuna. "Ovih dana planiramo prostor vratiti Gradu, jer ga udruga više ne može plaćati", stoji u peticiji koju su pokrenuli iz Vestigiuma. U nekoliko dana prikupljeno je više od 650 potpisa građana koji podržavaju zahtjev udruge da im Grad Zagreb omogući plaćanje tog prostora po tarifi za udruge, a ne za komercijalne djelatnosti. O problemima s kojima se susreću u financiranju, o peticiji te kakva im je pomoć potrebna, za H-Alter objašnjava Irena Borovina iz Vestigiuma.
U kvartu Vrbani nema tržnice, knjižnice ni nekih drugih javnih usluga. Upravo tu rupu puni udruga Vestigium. Sada saznajemo da kvart nema ni jedan gradski prostor namijenjen udrugama te da ste prisiljeni plaćati prostor po cijeni komercijalnog. Kakva je razlika u cijeni i između komercijalnog prostora i onoga što plaćaju udruge?
Prostor u kojem uspješno djeluje, volonterska udruga Vestigium više ne može plaćati. Prostor je u vlasništvu Grada Zagreba, ali ga udruga plaća po komercijalnoj tarifi.
Kada smo osnivali udrugu, prije pet godina raspitivali smo se za prostor za udruge, rekli su nam da možemo koristiti, ako dobijemo, prostor u mjesnom odboru, no taj prostor je neadekvatan za sve aktivnosti koje mi odrađujemo budući se radi o manjim prostorijama u kojima se nalaze stolovi za sastanke ili kartanje za umirovljenike, a mi radimo najviše s obiteljima s djecom, te smo se povezali s poljoprivrednicima.
Što se tiče prostora za udruge su nam rekli da bi 80m2 na Vrbanima plaćali 200 do 400kn mjesečno, ali da se na to čeka deset godina i više, te da se boduje ili dobiva preko političkog poznanstva.
Tako smo odlučili iznajmiti gradski prostor, budući nam se svidjela lokacija – bio je dugo prazan, što znači gradu samo na teret, kao i bezbroj drugih praznih prostora u gradu, gleda na dvorišnu stranu što nam je bilo bitno zbog djece, i gleda na zapušteni gradski trgić koji smo odlučili oživjeti raznim aktivnostima.
Jeste li se već obraćali Gradu s ovom molbom i jeste li dobili ikakve odgovore?
Obraćali smo se mjesnom odboru koji nam je rekao da takve stvari nisu u njihovoj nadležnosti, dalje Vijeću gradske četvrti koje nam nikada nije dalo odgovor, niti preporuku za naš rad. Pisali smo i gradonačelniku i drugim službama, a odgovor je uvijek bio isti – suhoparno citiranje zakona - kako nam ne mogu pomoći jer mi smo iznajmili prostor po tržišnim uvjetima, te ako želimo prostor za udruge da se javimo na taj natječaj prostora za udruge. Problem je taj da u pet godina koliko pratimo natječaje, niti jedan prostor na Vrbanima nije izdavan na tom natječaju. Kako da se javimo na natječaj za prostor npr. u Dubravi pa djelujemo lokalno za svoj kvart od tamo?
Problem su i cijene režija. Kako ste do sada pokrivali ove troškove i koliki bi trošak udruga mogla podnijeti?
Još jedan nonsens je industrijska tarifa grijanja koju plaćamo, za koju smo više puta pisali HEP-u. Grijanje za 80m2 prostora – bili radijatori otvoreni ili ne – zimi plaćamo 3.000 kuna, ove zime nije bilo zime reći ćete. Rado ćemo vam pokazati račune koji govore suprotno! Odgovor iz HEP-a je opet suhoparno citiranje nekakvih propisa koji kažu da za prostor poslovne tarife ide industrijska tarifa i briga njih što mi djelujemo volonterski i za lokalnu zajednicu.
Nakon pet godina smatramo da zaslužujemo dobiti gradski prostor na korištenje za udruge, budući odgovaramo na pitanja od važnosti za lokalnu zajednicu.
Sredstva smo od početka svjesno ulagali u to da imamo neki prostor u kojem bi se razvijali i pokrivali usluge koje su članovima i cijelom kvartu bile potrebne. Nakon pet godina smatramo da zaslužujemo dobiti gradski prostor na korištenje za udruge, budući odgovaramo na pitanja od važnosti za lokalnu zajednicu i pokrivamo cijelu mrežu usluga koje su nam kao građanima bile nedostupne.
Pokrivali smo se i sredstvima iz natječaja, ali onda dobar dio novca odlazi od grada – gradu, a neki gradski uredi su nam čak i rekli kako nam ne žele natječajem pokrivati najam gradu, nego da to moramo riješiti i tražiti prostor za udruge. Gradski ured za poljoprivredu podržao je naš rad i izdao nam pismo potpore.
Još je jedan problem vezano za natječaje. Trenutno provodimo četiri projekta koja smo prijavili gradu, već je srpanj, a mi ne znamo jesmo li prošli ili ne, na stranicama grada se pojavio popis natječaja i piše da su u izradi. Projekte smo slali u ožujku ove godine.
Udruga je pogođena i rezanjem sredstava Nacionalnoj zakladi. Platforma Zelenica je ostala bez potpore koja je trebala biti trogodišnja. Koliko je to utjecalo na sadašnju situaciju i koje to programe sada nećete moći ostvariti?
Do sada smo ostvarivali manje potpore od Grada Zagreba, najviše 15.000 kuna, s time ne možeš puno ako izračunaš da su ti samo godišnji troškovi najma i prostora oko 55.000 kuna.
Nacionalna Zaklada nas je podržala, za nas velikim iznosom od 200.000 kuna koji smo dugo čekali, pa nam je na kraju znatno smanjen, sve zahvaljujući novoj Vladi i uredbi o novom rasporedu sredstava za igre na sreću – koja je unazadila mnoge udruge. Mnogo je udruga ostalo bez prostora i ljudi bez posla. Mi smo na to gledali kao na veliku nagradu koju smo osvojili svojim zalaganjem i trudom, te je naš cilj bio prenijeti dio te naše akcije u druge kvartove.
Do sada nismo željeli kukati i žicati, građani su svojevoljno mogli podržati naš rad donacijama i članarinama, ali sada smo odlučili podvući crtu i vidjeti gdje smo nakon pet godina rada i na koji način je Grad spreman podržati nas.
Uživamo veliku potporu građana koji iz kvarta, ali i svih dijelova grada, pa čak i drugih gradova dolaze vidjeti Vestigiumi raspitati se kako oni mogu pokrenuti nešto slično.
Do sada nismo željeli kukati i žicati, građani su svojevoljno mogli podržati naš rad donacijama i članarinama, ali sada smo odlučili podvući crtu i vidjeti gdje smo nakon pet godina rada i na koji način je Grad spreman podržati nas.
U tekstu peticije kao drugi zahtjev Gradu navodite i omogućavanje pokretanja zajedničkog urbanog vrta u kvartu. Gdje je zapelo s tom idejom?
Prošle smo godine u svrhu oživljavanja trgića sadili cvijeće, bojali betonske žardinjere i klupice, organizirali više radionica i predavanja za djecu i odrasle, surađivali s pet udruga s područja grada. U veljači smo tražili dozvolu za korištenje javne gradske površine – trgića iza bivše Name. Uz zahtjev je potrebno predati dopis, skicu prostora, 70 kuna biljega, sve smo predali kako treba. U travnju smo održali manifestaciju Cvjetnjak Vrbana, a u srpnju smo dobili obavijest kako nam nisu u mogućnosti izdati dozvolu jer nisu prikupili sva potrebna mišljenja svojih ureda da bi nam dozvolu izdali.
U kratkom roku vaša peticija je prikupila više od 600 potpisa. Osjećate li podršku građana? Kakve još akcije planirate?
Srce nam je veliko kao kuća dok čitamo komentare u peticiji, ljudi se javljaju od svuda, stvarno smo zahvalni da smo oko sebe okupili takav broj i takve ljude, koji žele stvarati bolji svijet za sebe i svoju djecu i ogorčeni su s ovom državom, gradom i osjećaju se mali i bespomoćni, ali kad se okupimo i nešto zajedno krenemo raditi, veliki smo i jaki i to ti nikakav zakon i političar ne mogu oduzeti.
U slučaju da Grad ne riješi vašu molbu, kakva je budućnost udruge?
Planiramo molbu, zajedno s peticijom podnijeti gradu i gradonačelniku na rješavanje, pa ćemo vidjeti. Udruga se sigurno neće ugasiti, to vam mogu reći.
S obzirom da ste svi volonteri, otkud entuzijazam da nastavljate rad?
Vrlo jednostavno. Da nema Vestigiuma, puno mama kao ja, iz udruge i iz kvarta, bilo bi prisiljeno djecu voditi u udaljene kvartove na druženje i radionice, organsko povrće bilo bi u udaljenim dućanima, uvelo i skupo, ne bi si mogle priuštiti sat yoge, zanimljivo predavanje ili neku korisnu radionicu. Puno bi susjeda ostalo nepovezano i ne bi se pozdravljali kad se sretnu. Jurili bi dalje u svoje spavaone i shopping centre, svaki dan poslije posla. Trgić bi i dalje bio siv i tužan.
Svijet bi bio mjesto bez mogućnosti da u njemu građani donose promjene, ograničen zakonima, pravilnicima, strankama i političarima, a mi smo pokrenuli nešto s nadom da promijenimo svijet.
Peticiju možete potpisati OVDJE.
Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).