Pri ekstremno visokim ili niskim temperaturama u normalnim se društvima uzima u obzir osjetljivost pojedinca u određenim profesionalnim situacijama. Prilagodbe koje je poslodavac dužan napraviti nisu neograničene ali ipak su u funkciji radnog mjesta i prilagođene radnim uvjetima. U našem društvu to, naravno, nije uvijek tako.
Naime, radni se dani u Velpro centru u Puli ovih proteklih nekoliko tjedana tijekom kojih bilježimo iznimno niske temperature sasvim uobičajeno izmjenjuju, usprkos tome što je u ovom negrijanom Agrokorovom prostoru unutarnja temperatura jednaka onoj vanjskoj, drugim riječima, nerijetko pada ispod nule. Veleprodaja se, međutim, nesmetano odvija kao da je sve normalno. Ali nije.
Nakon posjeta Inspekcije rada, u ogromni se radni prostor uvodi nekolicina električnih kupaonskih grijalica koje bi trebale simulirati grijanje
Taj je objekt prije nekoliko godina sagrađen privremeno, međutim, zauvijek je zaglavio upravo takve, privremene, montažne strukture, poput pravog pulskog Petermanna. I ove zime, kao i prethodnih, radnici Centra uredno odlaze na posao na kojem provode radno vrijeme bez grijanja, zabundani poput osvajača geografskih širina i dužina - prvih ljudi na pulskom sjeveroistočnom polu gdje će, bez sumnje, ubrzo promrznuti usprkos svim slojevima odjeće u kojoj su prisiljeni kretati se Centrom, usporeni u pokretu i koraku poput aktera naše standardne privatizacijske Odiseje 2012.
U normalnim bi se društvima već odavno postavilo pitanje zbog čega Velpro centar u Puli, koji je isključivo prodajni, a ne skladišni prostor, zimi nema grijanje, a ljeti klimatizaciju, kao što bi to dolikovalo jednom od prodajnih centara najveće hrvatske veleprodajne mreže. I kada će se to pitanje napokon riješiti?
U našem društvu pitanja se vrlo rijetko postavljaju, radije se dijele savjeti: dobro se obuci kada ideš na posao, kupi rukavice bez prstiju da možeš držati skener u ruci, nabavi termo-skijaško donje rublje. Ne stoga što je vani hladno, već zato što je na tvom radnom mjestu još hladnije.
Podvucimo i ovo: radnici Velpra u Puli nisu odabrali raditi u skladišnom prostoru. Ovi su radnici zaposleni u prodajnom prostoru koji bi trebao biti nalik svakom drugom prodajnom prostoru iz susjedstva; tu su police s proizvodima, blagajne, asortiman robe, tu su i ljudi - taj vrlo često zanemareni faktor - blagajnici, komisionari robe, kupci... Svi znamo kako bi otprilike trebao izgledati prodajni prostor od nekoliko stotina kvadrata i koje uvjete rada bi trebao zadovoljiti. Kako bismo to lakše dočarali, zamislimo, eto, na primjer, Mercator. Tamo su temperature očito nešto drugačije od onih u Velpru.
U Agrokorovoj upravi u Zagrebu nisu ništa prosvjetljeniji; čudom se čude ovakvoj situaciji, savjetuju da se pošalje pismena pritužba jer u protivnom, kažu, "nitko u pritužbe o hladnoći neće povjerovati"
Možda su upravo zato Slovenci tako masovno pružili otpor prema Agrokorovom preuzimanju; njima je očito jasno nešto što nama nije. To nešto je svakako bilo jasno i predsjedniku najveće sindikalne središnjice Slovenije koji je javno istupao sa stavom da uvjeti koje nudi Agrokor "nisu dobri za zaposlene". Isto to, međutim, nije jasno sindikalnom povjereniku Velpro centra u Puli koji je pritužbe radnika na neizdrživu hladnoću komentirao: "Tek da vidite kako je u Velpru u Makarskoj!", te savjetovao radnike "da se sami izbore za sebe". Što god to značilo. Preciznije, kakve god to posljedice požnjelo.
Nikome nije jasno, a najmanje samim radnicima, kome služi Zakon o radu, aneksi ugovora te na kraju krajeva i sam Zakon o zdravstvenoj zaštiti, u kojem lijepo i banalno piše da je "svaka osoba obvezna brinuti se o svome zdravlju", te da "nitko ne smije ugroziti zdravlje drugih" (Opće odredbe,čl.3 Zakona o zdravstvenoj zaštiti).
Procedura rješavanja ovakvih gorućih pitanja prilično je predvidljiva: Uprava pulskog Centra poziva se na predstavništvo u Zagrebu te time "pere ruke" od odgovornosti; nakon posjeta Inspekcije rada, u ogromni se radni prostor uvodi nekolicina električnih (ni manje ni više nego) kupaonskih grijalica koje bi trebale simulirati grijanje i klimatizaciju te stvoriti optimalne uvjete za rad ljeti i zimi. Nadalje, ni u Upravi u Zagrebu nisu ništa prosvjetljeniji; čudom se čude ovakvoj situaciji, savjetuju da se pošalje pismena pritužba jer u protivnom, kažu, "nitko u pritužbe o hladnoći neće povjerovati". Nastavlja se s uobičajenim spinom za početnike, a iz Zagreba u Velpro uskoro stiže dopis u kojem se pulska rukovoditeljica prodaje upućuje na "mjerenje vremena" komisionarima robe. Da, upravo ono mjerenje koje se izvodi štopericom. Radnicima nije jasno radi li se o novoj Agrokorovoj disciplini u kojoj bi se oni trebali poput gladijatora natjecati u pronalaženju i uzimanju robe s mjesta uskladištenja te munjevitom brzinom kompletirati narudžbe, a rukovodeći će kadar pri tom iz toplih ureda palčeve dignuti, odnosno spustiti, već prema učinku radnika. Ili je, pitaju se, krajnji cilj ove podcjenjujuće utrke da se pothlađeni radnici nekako ugriju, a prisutni promrzli kupci zabave?
Naravno, jednostavno je, radi se tek o providnoj metodi koja se tako suvremeno naziva "monitoringom učinka", a koju danas u ovakvim i sličnim radnim sredinama s ponosom primjenjuje svaki ispodprosječni rukovoditelj -potrčko. Naknadno bi se na temelju učinka tobože vršila prosudba o (ne)produživanju ugovora o radu, a cijela priča skrivena je iza predškolske forme zvane "motivacija".
Temperature su niske, ali ne i rekordne. Može to i gore. Dovoljno je sjetiti se Aneksa ugovora Agrokora iz tamo neke daleke 2009. koji je Todorić potpisao s predstavnicima sindikata KU koji jamče radnicima Agrokora reguliranje prekovremenog rada, božićnicu i uskrsnicu te pravo na regres. Valjalo bi vidjeti kako se naplaćuju ti prekovremeni i isplaćuju li se te božićnica ili se dijele bonovi koje je moguće trošiti samo - zamislite - u Konzumu.
Tek rijetkima je jasno da bi se ipak valjalo uzdići iznad razine zamrznutih temperatura, zamrznutog stanja nezainteresiranosti za svog bližnjeg, za sugrađana. Međutim, polako se izgubila vjera da itko može išta postići "utuživanjem" lidera koji je dobio 153 milijuna kuna iz državnog proračuna i koji je potpuno oguglao na bilo kakvu kritiku, te se s pravom sumnja u učinkovitost bilo kakve pobune protiv predsjednika K Plus Republike zbog kojeg i aktivisti Građanske akcije ovih dana posjećuju Ustavni sud, ovaj puta odlučivši se na akciju "ponukani postavljanjem novog hrvatskog pravosudnog rekorda u brzini odgovaranja i pogodovanja krupnom kapitalu".(net.hr)
Trenutno, sramotno spuštenih glava, samo možemo konstatirati da su niske temperature izjednačene s niskom razinom društvene svijesti mnogih, mnogih od nas.
