Bravo, akademiče Željko Reineru! Službeno ustaško ime Hrvatski državni sabor bezodvlačno već na idućem zasjedanju vratiti "Visokom domu" na Markovom trgu. Novoizabrani je predsjednik 8. saziva Hrvatskog sabora Željko Reiner, ne slučajno, najavio tu "domoljubnu" reinkarnaciju ustaškog naziva "Visokog doma" baš na samu godišnjicu smrti (28. prosinca 1959., Madrid) krvavog ratnog zločinca, poglavnika tzv. Građanski bunt pred zagrebačkim sjedištem Mosta, na Trgu bana Jelačića, pred zgradom Kolinde Grabar-Kitarović i sudar s neoustašama pred bazilikom Srca Isusova tek su dramatična najava onog što slijedi iz tabora otprilike 70 posto građana koji ne žele ustašijadu u svojoj domoviniNDH Ante Pavelića i na dan kad ga se Katolička crkva i ove godine u srcu Zagreba i u Splitu tradicionalno sjetila misom zadušnicom. Taj je izrod silom autokratske zle samovolje, bez demokratskog pokrića, imenovao Hrvatskim državnim saborom 150 (od pozvanih 207) članova HSP-a, ustaških junoša i viđenijih volksdeutschera, hrvatskih Nijemaca.
Nacifašistički se smokvin list za jezivu ustašku strahovladu u podrepaškoj paradržavi osušio već iste 1942. godine. Izrastao u veljači, zatreperio u travnju i otpao u prosincu. I šlus. Nabrkan od (pro)ustaške emigracije kojom se okružio 1990-ih i koja mu je financirala dolazak na vlast, gle vraga, povjesničar (sic) Franjo Tuđman sjetio se u bespućima povijesne zbiljnosti, ma što mu to značilo, 1997. rehabilitirati naziv Hrvatski državni sabor. Pokojni je politolog Ivica Račan na premijerskom tronu, dakako, imao dovoljno povijesne soli u glavi, pa 2001. otpremio ustašku nakaradu u naftalin. Građanima je obrisao stid s lica povratkom demokraciji i antinacifašizmu naravnog naziva Hrvatski sabor.
Ali, ne lezi vraže. Evo konca 2015. godine i povjesničara Tomislava Karamarka, koji će iduće četiri godine političko-ideološko-svjetonazorski vedriti i oblačiti u RH, a njegova su stajališta "o ustašama i partizanima" itekako su poznata javnosti.
To što je akademik Reiner bubnuo na konstituirajućoj sjednici "Visokog doma" - gdje nije bilo ni vrijeme, ni mjesto niti razloga za proustaško trbuhozborstvo, kamoli jednog učenog medicinara - bio je melem za uši, potvrda kako HDZ drži do koalicijske riječi proustaškim redikulima. Kojima je Karamarko, a ne biračka volja, ciljano dopustio obući odijela "časnih zastupnika". Reiner je milozvučno zatitrao i niti na zahrđaloj liri stotinjak "crnaca" u majicama "Ja sam U povlaštenoj mirovini" i "Crna legija", što su navečer pred bazilikom Srca Isusova u središtu Zagreba već Reinerovo inauguracijsko istrčavanje ustaškim nazivom "Visokog doma", boldano popratnicom "da, dobro ste čuli, Hrvatski državni sabor", na valu je naleta crne družbe koju već 70 godina jako žulja luzerski kamen u endehazijskoj cipeli 25. godinu zaredom mjerili visinu nepostojećeg kukuruza te, divlje urlajući, napali najslabije u velikoj skupini građana koji su prosvjedovali protiv mise zadušnice za ustaškog krvnika Antu Pavelića.
Duh poglavnika podrepaške paradržave tako se, na opću civilizacijsku sramotu državne vlasti, koja je dužna/plaćena sankcionirati nacifašizam, dvaput u istom danu ukazao među Hrvatima: neumjesnošću sa saborske govornice HDZ-ovog favorita Željka Reinera te znanom već inatljivom zadrtošću patera Vjekoslava Lasića i umirovljenog kanonika Stanislava Kosa. Katoličke se crkva, čiji je pokojni kardinal, blaženik Alojzije Stepinac najkontroverznija ikona mračne endehazijske epizode u Hrvata, nikad nije distancirala od svoje nečasne uloge u Pavelićevom prakticiranju nacionalne države 1941.-1945. i dvije-tri godine poslije.
Ako nitko drugi, Željko Reiner morao bi znati, kad je već - iako prvi put traljavo, sa 66 suzdržanih i jednim glasom protiv - izabran za predsjednika Hrvatskog sabora, što piše u 12. alineji Izvorišnih osnova Ustava RH:
"U uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugog svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941) u odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963-1990)".
Nikakvog tu nema mjesta bilo kakvim ustaškim natruhama u slijedu hrvatske državnosti od utemeljenja hrvatskih kneževina u VII. stoljeću do Bit će zanimljivo gledati hoće li Tomislav Karamarko i HDZ-ova "žena iz naroda" na Pantovčaku zauzdati neoustaške duhove, što su ih predizborno i klerikalnom sinergijom pustili iz mutne ideološko-svjetonazorske bocedanas. Druga je stvar što se agresivni povijesni revizionizam (pro)ustaške provenijencije već desetljećima upinje preinačiti znanstveno dokazane činjenice, ratni i moralni poraz afirmirati kao pobjedu te u novim okolnostima zapakirati u jeftin nacionalni celofan "nedovršene poslove". Jedan od njih je i uspostaviti "prirodan kontinuitet" paradržave Endehazije s "jedinom nam i vječnom Hrvatskom" Oca Domovine (sic) Franje Tuđmana, što je moguće koliko i alkemičarska proizvodnja zlata. Ne ide to, gospodine Reiner.
Bez obzira na to, što su Karamarkovi "domoljubi", pa onda i Željko Reiner, uzeli reinkarnaciju tuđmanizma za moto svojih "ključnih reformi" u obnašanju vlasti i što nemaju uvjerljiv otklon od nacifašizma u Hrvata, izvan jeftinog politikantstva i daljnjeg produbljivanja društvenih razdora nema nikakvog razloga vratiti ustaško ime Hrvatskom saboru kojem se poklonio Franjo Tuđman. On se karikaturalno poklonio i Titovoj bijeloj maršalskoj uniformi, koju je navukao na sebe svibnja 1995. za vojne parade na Jarunu, ali je svejedno u "svojoj" državi popabirčio sve ključne endehazijske vojne nazive, krojeve vojnih odora, nacionalnoj valuti dao ime po uzoru na ustašu Antu Pavelića.
Hrvatski državni sabor je već istog dana izazvao lavinu žestokih negodovanja građana na društvenim mrežama, u mainstream medijima, među analitičarima i trezvenijim političarima, pa su se - recimo, HDZ-ova odnedavno velika zvijezda Miro Kovač - počeli izmotavati i najbliži Reinerovi istomišljenici. Ne samo stranački. Kao, to je samo prijedlog koji se ne mora ostvariti. Reiner ima pravo na privatno mišljenje. Pa, on nije kazao Koliko je dosad, u svih sedam saborskih saziva, bilo ne samo protudržavnih nego i sasvim veleizdajničkih odluka u odnosu na omogućavanje i nesankcioniranje ratnog profiterstva i pretvorbenog kriminalakada će se mijenjati ime Hrvatskom saboru.
Uzmimo da i jest tako, a dijelom jamačno jest. Nego, što građani i ozbiljna politika dobivaju time da se u sintagmu Hrvatski sabor umetne riječ državni? Kakav bi odjednom mogao biti, nego državni, i nakon što je Božo Petrov večer uoči katoličkog Badnjaka naprasno pustio Karamarka i sedam "domoljuba" prepuzati preko škripavog Mosta "nezavisnih" lista - na vlast? I mala djeca u vrtićima odavna znaju za Hrvatski sabor, a njihovi su roditelji, bake i djedovi znali i za Sabor SR Hrvatske. Do podizanja pred njim one "prevratničke godine" na Markovom trgu čudne ZDS šahovnice s bijelim početnim poljem. Hrvatska neće biti ni manje niti više država, ako joj u nazivu vrhovne zakonodavne vlasti nije uklesano da je to državna institucija. Koliko će Sabor biti državno vjerodostojan, zakonodavno demokratski i cijenjen/respektabilan među svim građanima RH, ovisi o demokratskoj svijesti, poštenju, stručno-političkoj predanosti i kakvoći odluka onih 151 "časnih zastupnika", ne o imenu državne institucije.
Koliko je dosad, u svih sedam saborskih saziva, bilo ne samo protudržavnih nego i sasvim veleizdajničkih odluka u odnosu na omogućavanje i nesankcioniranje ratnog profiterstva i pretvorbenog kriminala. Nije li upravo Otac Domovine (sic) Franjo Tuđman javno telalio o "jedinoj nam i vječnoj Hrvatskoj" sa "150-200 bogatih hrvatskih obitelji" koje će od RH napraviti Švicarsku i Norvešku, a tom fatamorganom raslojio zemlju na Bez obzira na to, što su Karamarkovi "domoljubi" uzeli reinkarnaciju tuđmanizma za moto svojih "ključnih reformi", nema nikakvog razloga vratiti ustaško ime Hrvatskom saboru kojem se poklonio Franjo Tuđmanpet posto rockefellera i 95 posto Hrvata koji se utrkuju s komunalcima tko će prije do kontejnera s kućnim otpadom?
Hrvatska je zajednička imovina građana, prenesena iz SRH u RH, opljačkana u 25 godina za navodno 300 milijardi eura, a pretvorbe su, službeno, provedene u skladu sa zakonima. Od zagrebačkog Dukata vozaču Luki Rajiću i gotovo cijele tekstilne industrije obitelji Gucić do gospodarskog carstva Ivice Todorića. Ljudi koji su gologuzi otišli u Domovinski rat, vratili su se s generalskim činovima i imovinom od koje zastaje dah. U SAD-u se takvo što, uza svu silu revolveraša na Divljem zapadu i mafijašenja od industrijske renesanse, nije dalo steći ni za puno stoljeće. U RH dok pucneš prstima. I sve po Ustavu i zakonu, iza kojih stoji Sabor ma kojeg naziva, dvočlanog ili tročlanog.
Kao što su se predsjednica RH i njezin stranački šef već mjesecima unaprijed - sada je to obznanio čak i Božo Petrov - dogovorili o premijerskom zecu iz šešira, kanadskom "domoljubnom stručnjaku" (sic) s amsterdamskom adresom Tihomiru Oreškoviću, koji ne zna tečno hrvatski i nema izborni/politički legitimitet, ali jest Mesija, istodobno je ista političko-ideološka kuhinja provukla i kroz osnovne škole priču o Hrvatskom državnom saboru. Učenicima trećeg razreda podijeljen je koji dan uoči zimskog raspusta test iz prirode i društva za riješiti kod kuće u kojem treba odgovoriti kakvo je Zagreb središte RH (odgovor: političko), ako u njemu djeluju "Hrvatski državni sabor, političke stranke…"
Hej, državni, pa u školi!? I nitko ni trc niti mrc? Zakasnio Željko Reiner ili je samo trbuhozborio. Kukuriknuo prije "evo zore, evo dana"? Katoličkim muškarcima kostimiranim u haljine pogotovo nije nakraj pameti da bi neoustašijada u bilo kojem reinkarniranom izrazu bila Katoličkim muškarcima kostimiranim u haljine pogotovo nije nakraj pameti da bi neoustašijada u bilo kojem reinkarniranom izrazu bila neprispodobiva modernoj Hrvatskojneprispodobiva modernoj Hrvatskoj. U međuvremenu, neke loše pojavnosti Tuđmanovog režima kucaju na vrata. Bit će zanimljivo gledati hoće li Tomislav Karamarko i HDZ-ova "žena iz naroda" na Pantovčaku zauzdati neoustaške duhove, što su ih predizborno i klerikalnom sinergijom pustili iz mutne ideološko-svjetonazorske boce.
Reinerovo inauguracijsko istrčavanje ustaškim nazivom "Visokog doma", boldano popratnicom "da, dobro ste čuli, Hrvatski državni sabor", na valu je naleta crne družbe koju već 70 godina jako žulja luzerski kamen u endehazijskoj cipeli. Stoga na sve (ne)moguće načine gura kretenizam kao opće mjesto nacionalne volje: "NDH je ostvarenje tisućljetnog hrvatskog državnog sna, a RH je nastavak državotvornog kontinuiteta". Ta družba neće imati neprijatelja u HDZ&Mostovim uhljebničkim "reformatorima", pa se okuražila prijetiti lustracijama, koturati preko Mosta bale ksenofobne žilet-žice, vikati iz karlovačkog HDZ-a neka se "isele iz Hrvatske svi koji ismijavaju hrvatski jezik Tihomira Oreškovića"…
Građanski bunt pred zagrebačkim sjedištem Mosta u Smičiklasovoj ulici, na Trgu bana Jelačića, pred zgradom Kolinde Grabar-Kitarović i sudar s neoustašama pred bazilikom Srca Isusova tek su dramatična najava onog što slijedi iz tabora otprilike 70 posto građana koji ne žele ustašijadu u svojoj domovini.
