Foto: Teambricksquad.comFoto: Teambricksquad.comFlockaveli je najznačajniji album evolucije trapa, Straight Outta Compton nove generacije. Album ne samo da je lansirao Waka Flocku u mainstream već nam je predstavio i Lexa Lugera u punoj formi. Većina repera na albumu bila je prepoznata na ulici ili na lokalnim scenama, bez bilo kakve mogućnosti za mainstream uspjeh. Na ovaj način Waka je zapravo progurao izrazito "ulični album" u mainstream redefinirajući gangsta rep na način koji će mnogi slijedi nakon njega.

Beat kreće i polako nas priprema za eksploziju. Sve više i više uspinje se u nepoznata prostranstva, dajući nam do znanja da kraj ipak postoji i da ćemo morati skočiti dolje. Na beton. I to na glavu. Poput Big Take Over od Bad Brainsa kod kojeg se samo čeka taj odlučujući udarac u bubanj da cijela publika skoči s bine i rasturi Ono što je Waka napravio je to da ih je redefinirao te prožeo cijele pjesme s njima. Oni više nisu bili samo puko naglašavanje na hooku, već su prožimali cijelu pjesmu. Flockaveli je uveo ad libove na velika vrata u mainstreamklub. Javlja se airhorn, potom ad lib "That nigga Lex Luger!" i jedan kratki Wakin urlik – "Focka!" Bum, eksplozija i legendarni hook:

"I go hard in the motherfucking paint, nigga / Leave you stinking, nigga / What the fuck you thinking, nigga? / I'm gon' die for this shit or what the fuck I say / Front yard, broad day with the SK / See Gucci, that's my motherfucking nigga / I hang in the 'Dale with them Hit Squad killers / Waka Flocka Flame, one hood-ass nigga / Riding real slow, bending corners, my nigga"

Ovako je započeo Hard In Da Paint, prvi zajednički hit producenta Lex Lugera i repera Waka Flocke Flamea koji ih je i stavio na kartu. Jedna riječ: Flockaveli. Ostalo je povijest.

Danas su obojica "ispala iz igre", zatvorena u četiri zida beefova s bivšim suradnicima. Waka se od 2012. bori sam sa sobom i gomilom neprimjetnih mixtapeova, dok je Lex Luger 2017. producirao svega nekoliko pjesama za Chief Keefa, Taylor J-a i Curren$ya, odnosno repere koji već dulje vrijeme nisu zanimljivi mainstreamu.

Ovo je uspon i pad Flockavelia.

Teško je zamisliti jedan album koji toliko napravio za evoluciju trap zvuka i izmijenio hip-hop u cijelosti kao FlockaveliFlockaveli se danas često svodi na samo jedan u moru u trap albuma i niječe mu se kultni status koji zaslužuje. U slučaju da mu se "dozvoli" priznavanje kultnog statusa on je uvijek unutar trapa, bez obzira na činjenicu da je ovaj album napravio veliku revoluciju unutar hip-hopa generalno. Album ne samo da je lansirao Waka Flocku u mainstream već nam je predstavio i Lexa Lugera u punoj formi. Izmijenivši pristup repanju i produkciji, Flockaveli je odnio još jedno zlato za Atlantu.Waka definitivno nije liričan reper. Ukoliko netko to traži kod Wake, kuca na kriva vrata. Waka je energija i agresivnost. Ovo ni u kom slučaju ne znači da on ne zna ili ne može repati kao njegovi prethodnici – on ne želi

Producent Lex Luger, pravi imenom Lexus Arnel Lewis, rođen je 6. ožujka 1991. u Atlanti, glavnom gradu američke savezne države Georgije. Od ranih dana je pokazivao sklonost ka glazbi te je svirao udaraljke i bubnjeve u crkvenim bendovima. Kroz njih je naučio mnogo o beatovima, mjerama, BPM-ovima (op. a. – beats per minute, odnosno tempo) te načinima korištenja DJ alata, jer je trebao smiksati beatove s acapella pjevanjem. Vježbajući, koristio je i MTV Music Generator 3, PlayStation igricu, da bi konačno skupio dovoljno novaca da kupi groovebox Akai MPC 2500. Kasnije mu je prijatelj i suradnik Ur Boy Black nabavio piratsku kopiju FL Studio programa kojeg Luger i danas, uz programe poput Pro Toolsa, koristi u izgradnji svojih beatova.

Nakon što je savladao rad u FL Studiju shvatio je kako za vrlo malo vremena može producirati kompletnu pjesmu. Zbog toga napušta srednju školu u desetom razredu (op. a. – po našem bi to bio drugi razred srednje) te se u potpunosti posvećuje svojoj glazbenoj karijeri. U to je doba Luger izbacivao oko deset beatova dnevno! Koristeći MySpace pokušavao je stupiti u kontakt s reperima šaljući im svoje beatove. Na taj način 2009. dolazi u kontakt, s tada još nepoznatim, Wakom Flockom.

Foto: Xxlmag.com Foto: Xxlmag.com

Waka Flocka Flame, pravim imenom Juaquin James Malphurs, rođen je 31. svibnja 1986. u South Jamaici, dijelu njujorškog kvarta Queens. Kasnije se njegova obitelj seli u Riverdale, dio Atlantine aglomeracije.Wakin "squad" dobiva novu dimenziju i zbog horde uličnih repera koja se nalazi na Flockaveliu dodajući još jačine uličnom i plemenskom motivu albuma, a ad lib je postao toliko popularan da je ušao u pop kulturu kao heštag #squadgoals

U mladosti je izgubio brata u automobilskoj nesreći, zbog čije se smrti osjećao odgovoran. Naime, njegov brat je poslije škole išao pomagati prijatelju sa zadaćom, Waka je čuvao tu tajnu pred roditeljima, a po povratku doma njegovog brata je pregazio auto.

Waka je tada imao samo trinaest godina. Ovaj događaj  ga je potresao i okrenuo ka ulici i od škole, kao što je kasnije opisao u Hard In Da Paint: "When my little brother died, I said: 'Fuck school!' / I picked the burner up, then I grabbed some marijuana / Two years later, screaming: 'Now I'm here, your honor!'" Kasnije će Waka izgubiti još jednog brata i to zbog samoubojstva.

Njegova majka, Debra Antne, bila je menadžerica Gucci Manea i CEO njegovog labela So Icey/Mizay Entertainment. Sam Waka je Guccia znao od svoje devetnaeste godine i igrao je ulogu njegove desne ruke tzv. "shootera" – osobe koja rješava sve moguće Guccijeve ulične probleme. To je najbolje dočarao Slim Dunkin na pjesmi Bang kada kaže: "Wak shoot for Gucc, Dunk shoot for Flock." Ime Waka Flocka Flame nastalo je kombinacijom Wakinog rođaka, koji ga je nazvao Waka po Fozzie Bearu iz Muppetsa poznatom mrmljanju "waka waka", i Guccija koji je dodao Flocka Flame.

Gucci je poticao Waku da se krene baviti repanjem i iako se Waka neko vrijeme bavio repanjem iz vlastite dokolice, počeo je dobivati veliku pozornost u Atlanti. Pozornost je rezultirala i sve većim financijskim uspjesima. No, dva događaja će potaknuti Waku da se ozbiljnije posveti repanju. Prvi događaj je uspostavljanje kontakta s Lugerom, a drugi je pucnjava 19. siječnja 2010. u kojoj je Waka propucan i opljačkan. Iako upucan u desnu ruku, metak mu je prošao kroz tijelo te oštetio prsni koš, pluća i izazvalo gubitak vida i pamćenja koji su trajali nekoliko tjedana. Sve je ovo samo još više usmjerilo oči na njega i izdavačka kuća je odlučila njegov mixtape pretvoriti u debitantski album. Tako nastaje Flockaveli.

Flockaveli je izašao 5. listopada 2010. Ime je spoj imena Wake i talijanskog političkog teoretičara Makijavelija. No, potrebno je spomenuti i kako je Makijaveli pseudonim kojeg je koristio Tupac netom prije smrti na albumu The Don Killuminati: The 7 Day Theory iz 1996., tako da korištenje Makijavelija ima dvojako značenje.Album nema niti jedan R&B pripjev, već samo ulično mrvljenje, koje je opet prožeto tamom, nihilizmom i težinom koje trap pokušava dočarati od svojih ranih dana. Luger dodaje svoj prepoznatljivi airhorn, pucnjevu, u potpunosti razara beat 808-icama i očaravajućom orkestralnošću koja nadilazi prijašnje producente. Trap Wagner

Iako nije bila glavni, već sekundarni singl, pjesma Hard In Da Paint je najbolji primjer stilske odrednice albuma. Prvi put je izašla na mixtapeu Lebron Flocka James, jednom od šest mixtapeova koje je Waka izbacio 2009. i koji su polako gradili zvuk nadolazećeg albuma.

Glavni singl albuma je O Let's Do It kojeg je producirao L-Don Beatz, te na čijem su se remixu pojavili P. Diddy, Rick Ross i Gucci Mane. Zanimljivo je spomenuti kako je ovo zapravo treća pjesma koju je Waka ikada napravio – i odmah je postala hit. Treći singl albuma je No Hands kojeg je producirao Drumma Boy, te na kojem su se pojavili reperi Roscoe Dash i Wale. Napravljeni su i video klipovi za pjesme Snake in the Grass s repericom Cartier Kitten, Bustin' at Em,  For My Dawgs i Live By the Gun. Iako se većina ovih videa se nalazi na YouTubeu gotovo su neslušljivi zbog iritantne cenzure koja prekida gotovo svaku Wakinu riječ.

Upuštajući se dublje u analizu albuma potrebno se zaustaviti malo na Waleu. Wale je reper koji se probio 2006. svojim hitom Dig Dug (Shake It) i on je jedini reper sa mainstream uspjehom koji se nalazi na Flockaveliu. To je vrlo zanimljivo ne samo zato jer je Waka solo zapravo samo na četiri pjesme od njih sedamnaest, već i zato što većina repera danas svoje debitantske albume nakrca sa ljudima koji "drže igru" kako bi osigurali što bolju prodaju (npr. Lil Pump je na svom debitantskom albumu iz 2017. ugostio Gucci Manea, Chief Keefa, Lil Yachtya, 2Chainsa, Rick Rossa…).

French Montana, koji se također nalazi na albumu, je tada još uvijek gradio svoje mjesto u mainstreamu, a njegov debitantski album Excuse My French je izašao tek 2013. Ostali reperi su bili prepoznati na ulici ili na lokalnim scenama, bez bilo kakve mogućnosti za mainstream uspjeh, te upravo njihovo pojavljivanje dodaje uličnu snagu, sirovost i energiju. Na ovaj način Waka je zapravo progurao izrazito "ulični album" u mainstream redefinirajući gangsta rep na način koji će mnogi slijedi nakon njega. Flockaveli je Straight Outta Compton nove generacije.

Waka definitivno nije liričan reper. Ukoliko netko to traži kod Wake, kuca na kriva vrata. Waka je energija i agresivnost. Ovo ni u kom slučaju ne znači da on ne zna ili ne može repati kao njegovi prethodnici – on ne želi. On je DMX iz Atlante. Svoj zvuk je zapravo najbolje opisao sam u intervjuu s Nardwuarom kada je rekao da radi "punk rep", ističući sirovost i energičnost svog pristupa, deliverija i flowa po uzoru na punk glazbu. To je najbolje dočarao svojim ad libvima, kao što je to primijetio Lawrence Burney u članku Why Waka Flocka Flame’s ‘Flockaveli’ and His “Squad” Ad Lib Will Never Be Forgotten.Iako mi je osobno Triple F Life ok album, on ostaje samo to – ok. Slušajući ga, posebice s produkcijske strane, osjećaj je kako se Waka našao na raskrižju između dva svijeta i ambicije koje nije znao pomiriti s ovim albumom: 1) želje za još većim komercijalnim uspjehom i 2) želje za nastavkom izgradnje svog "punk rep" trapa

Ad lib, skraćeno od latinskog ad libitum, su slojevi vokala koji se dodaju već postojećim vokalima kako bi se naglasili određeni dijelovi teksta, pjesme ili stvorio određeni željeni ugođaj. Često su varijacija na već postojeći tekst, a koriste se i na početku pjesama kako bi predstavili repera i producenta. Naravno, sam Waka ih nije izmislio, jer su ih reperi iz Atlante (npr. Young Jeezy i Gucci Mane) koristili već od prije. Ono što je Waka napravio je to da ih je redefinirao te prožeo cijele pjesme s njima. Oni više nisu bili samo puko naglašavanje na hooku, već su prožimali cijelu pjesmu. Flockaveli je uveo ad libove na velika vrata u mainstream.

Najvažniji Wakini ad libovi su "bow" i "squad".

Prva stvar s Flockavelia, Busin At Em, započinje s uvodom "Bow, bow, bow, bow / Shoot first, ask questions last / That's how these so-called gangstas last / Waka Flocka Flame / 1017", te slijedi hook koji doslovno ide "Bow, bow, bow, bow, bitch I'm bustin' at 'em". Waka ovdje na velika vrata uvodi "bow" kao novi "bling bling", odnosno onomatopeju pucanja iz oružja kao dio teksta pjesme. Iako se u Busin At Em nalazi kao dio teksta, "bow" je korišten i kao ad lib skoro svih njegovih pjesma sa svrhom podizanja energije i agresivnosti. Isto vrijedi i za ad libove "squad" i "Bricksquad".

Upravo je "squad" ono što čini Wakinu pjesmu prepoznatljivom, nabrijavajući nas dok urlamo "squaaaaaaaad" zajedno s njim. Wakin "squad" dobiva novu dimenziju i zbog horde uličnih repera koja se nalazi na Flockaveliu dodajući još jačine uličnom i plemenskom motivu albuma, a ad lib je postao toliko popularan da je ušao u pop kulturu kao heštag #squadgoals koji su ljudi stavljali uz slike sebe i prijatelja na društvenim mrežama.

Njegovo igranje s ad libovima je inspiriralo mnoštvo repera nove generacije. Od melodičnih ad libova koje Quavo dodaje Migosima, pa sve do Chief Keefa  i njegovih "bang bang" i "squah". Wakini ad libovi, ulična jednostavnost i izravnost, potpuno zanemarivanje lirike i bilo kakve strukture, te energija bili su od presudnog utjecaja na repere iz Chicaga u stvaranju drill zvuka. Waka je pokazao kako nije potrebno biti lirični virtuoz da bi se izbacilo rep hitove, baš kao što je punk pokazao kako nije potrebno biti Eddie Van Halen ili Randy Rhoads da bi se sviralo gitaru u bendu.

Produkcijski, Flockaveli se nadovezao na put koji su ucrtali producenti iz Atlante poput Drumma Boya i Shawty Redda, samo je Luger potpuno ogolio svoje utjecaje što se izvrsno poklopilo sa Wakinim vokalom. Cijeli je album direktan, bez ikakvog odmaranja i blještavila. Album nema niti jedan R&B pripjev, već samo ulično mrvljenje, koje je opet prožeto tamom, nihilizmom i težinom koje trap pokušava dočarati od svojih ranih dana. Luger dodaje svoj prepoznatljivi airhorn, pucnjevu, u potpunosti razara beat 808-icama i očaravajućom orkestralnošću koja nadilazi prijašnje producente. Trap Wagner.Flockaveli je lansirao trap na jednu novu razinu i postavio nove standarde. Lex Luger je inspirirao mnoštvo producenata koji trenutno vode igru, a Waka je poslužio kao inspiracija mnoštvu klinaca da krenu repati

Uskoro su svi htjeli svoj Hard In Da Paint, Luger postaje tražen, te radi hitove poput B.M.F. (Blowin’ Money Fast) Rick Rossa i See Me Now Kanye Westa, Beyoncé i Charliea Wilsona. Nakon snimanja See Me Now, Jay Z mu je rekao: "Sada si uspio. Dobio si Beyoncé da skakuće na tvojem beatu."

Luger će kasnije, zajedno sa tadašnjim suradnikom Southsideom, osnovati kolektiv 808 Mafia koji će biti glavni promotori produkcijske ostavštine Flockavelia i nastavljati razvijati trap zvuk do onoga kakvog ga znamo danas. Luger kasnije odlazi zbog nesuglasica, a kolektiv danas čini sedam producenata od kojih su najvažniji TM88 i Southside. Zanimljivo je spomenuti kako je jedan od 808 Mafia producenata i Gezin iz Hrvatske (op. a. – provjerite njegov mixtape Croatian Plug).

U reportaži za New York Times Luger je izjavio kako mu je užasno žao što su danas svi producenti zarobljeni u trap zvuku. Potrebno je izaći, stoga se on od 2011. sve više i više okretao ka EDM-u, pokušavajući napredovati kao producent.

Krajem 2010. Gucci Mane je otpustio Wakinu majku, no obojica su se požurila i otklonila bilo kakve glasine o razilaženju. Štoviše, 9. listopada 2011. izbacuju zajednički album Ferrari Boyz. Većinu albuma su producirali Southside i 808 Mafia, dok je istoimeni singl producirao Drumma Boy.I dok se Waka 2012. kretao silaznom putanjom, 2012. je zapravo izrodila novo zlatno doba hip-hopa. Te godine Future izbacuje svoj debitantski album Pluto, koji otvara vrata trap zvuku koji je dijametralno suprotan Wakinom – zvuku utemeljenom na prostranosti, harmoničnosti, melodičnosti, no svejedno utemeljenom na Lugerovoj ostavštini

Bez obzira na simpatičnost i međusobnu kemiju, i neki polukultni status koji ima kod njihove publike, album je dosta loše prošao kod kritike i to najviše zbog toga što Waka nije uspio dostaviti energiju Flockavelia, a Gucci je valjda bio loše volje. Album nije ponudio više od istoimenog singla, a osobno mi najdraža suradnja Guccija i Wake ostaje Rolly Up s Guccijevog legendarnog mixtapea Trap God iz 2012. Waka ovu stvar završava urličući: "Waka Flocka Flame! / Drunker than a motherfucker screaming rolex gang / If you own a rollie, getting money, do your thang / You a broke nigga, kill yourself – Kurt Cobain / Squad!"

Između 2011. i 2012. Waka je izbacio sedam mixtapeova, od kojih bi istaknuo projekt sa Slim Dunkinom Twin Towers 2 (No Fly Zone), koji je objavljen netom prije Dunkinove smrti, te mixtape Salute Me or Shoot Me 4 (Banned from America) koji je vratio energiju koja se izgubila na Ferrari Boyz.

U srpnju 2012. Waka izbacije svoj drugi studijski album Triple F Life: Friends, Fans & Family. Solidno prihvaćen od publike i kritike album je praktički označio povlačenje Waka Flocke, koji ubrzo ulazi u beef s Guccijem te u periodu od 2013. do 2016., konstantno najavljujući treći album Flockaveli 2, izbacuje devet neprimjetljivih mixtapeova.

Iako mi je osobno Triple F Life ok album, on ostaje samo to – ok. Slušajući ga, posebice s produkcijske strane, osjećaj je kako se Waka našao na raskrižju između dva svijeta i ambicije koje nije znao pomiriti s ovim albumom: 1) želje za još većim komercijalnim uspjehom i 2) želje za nastavkom izgradnje svog "punk rep" trapa. Nažalost, ovaj album je podbacio s obje strane i ostao samo jedan generički album u povijesti trapa. Kako bi podmirio želju za većim komercijalnim uspjehom album je većinom producirao Southside koji je više pop orijentiran od Lugera, tj. njegov stil više pliva po postojećim mainstream trendovima, dok Luger uvijek udara glavom u zid i probija svoj novi put. Luger je producirao jedino glavni singl s albuma Round of Applause na kojem se pojavljuje i Drake.Produkcijski Flockaveli se nadovezao na put koji su ucrtali producenti iz Atlante poput Drumma Boya i Shawty Redda, samo je Luger potpuno ogolio svoje utjecaje što se izvrsno poklopilo sa Wakinim vokalom. Cijeli je album direktan, bez ikakvog odmaranja i blještavila

Spominjući Drakea dolazimo do drugog problema Triple F Life, a to je nakrcanost albuma sa suradnjama sa mainstream zvijezdama, za razliku od Flockavelia na kojem je bila ulica. Uključujući uvod, na albumu su svega tri stvari na kojima je Waka solo, a od zvijezda na albumu se nalaze Drake, Nicki Minaj, B.o.B, Tyga, Trey Songz, Ludacris, Travis Porter, Meek Mill i Bun B iz legendarne teksaške grupe UGK. A cijeli ovaj pop projekt, od Soutsideovih gitarskim solažama nakićenih beatova, blještavih suradnji, melodičnijih hookova i autotuna ostavio je mlohavi i pomalo bljutavi okus u ustima. Što je rezultiralo i slabijom prodajom od Flockavelia jer je sama publika od Wacke očekivala nešto u potpunosti drugo.

Album je, dakle, generički i nedostaje mu inspiracija. Jedine pjesme koje bih istaknuo su (generička) striptiz himna Get Low, s Nicki Minaj, Tygom i Flo Ridom, i Candy Paint and Gold Teeth na kojoj su Ludacris i Bun B. Bez obzira na kič gitarističkog sola, Candy Paint and Gold Teeth prolazi zbog svoje opuštene atmosfere koja je zapravo posveta dirty south zvuku – od samog ugođaja, pa sve do hooka: "I'm from the south, Southern Hospitality (op. a. – ovo je referenca na Ludacrisovu pjesmu Southern Hospitality) / Soul food dinners, dinners, dinners, dinners, dinners, dinners / I'm from the south where the old folks they don't mind they business / Strip clubs is our culture we some heavy spenders."

Flockaveli je lansirao trap na novu razinu i postavio nove standarde. Lex Luger je inspirirao mnoštvo producenata koji trenutno vode igru, a Waka je poslužio kao inspiracija mnoštvu klinaca da krenu repati.

I dok se Waka 2012. kretao silaznom putanjom, 2012. je zapravo izrodila novo zlatno doba hip-hopa. Te godine Future izbacuje svoj debitantski album Pluto, koji otvara vrata trap zvuku koji je dijametralno suprotan Wakinom – zvuku utemeljenom na prostranosti, harmoničnosti, melodičnosti, no svejedno utemeljenom na Lugerovoj ostavštini.Spominjući Drakea dolazimo do drugog problema Triple F Life, a to je nakrcanost albuma sa suradnjama sa mainstream zvijezdama, za razliku od Flockavelia na kojem je bila ulica

Iste godine drill ulazi u mainstream s Chief Keefom i njegovim albumom Finally Rich. A ako je išta ostavština Flockavelia onda je to upravo drill, zvuk koji je energiju, agresivnost i sirovost Flockavelia prebacivao s mixtapeova na društvene mreže i ulicu, te ponovno nazad. Polako izguran te pogubljen oko vizije zadnjeg albuma, konstantno nagovještavajući Flockaveli 2, Waka se posvetio svojem beefu s Guccijem, svojoj supruzi Tammy Riveri, slikao gol za PETA-u, kandidirao za predsjednika SAD-a 2015.  i polako iščeznuo pod valom novih klinaca.

Lex Luger također polako opada od 2012. godine, bilježeći sve manje mainstream produkcija. Izgleda kako mu je beef sa Southsideom postao glavna preokupacija, a njih dvojica su prepunila YouTube s gomilom videa u kojima su napadali jedan drugoga. Stavimo li na stranu klasične gluposti hip-hop pjetlića, bilo je poprilično tužno vidjeti Lugera konstanto ubijenog od leana i droga kako sve više i više tone u ogorčenost i bespomoćnost.

Nadam se da će se uskoro uspjeti srediti i vratiti, jer činjenica jest da je on "odgojio" većinu današnjih producenata, a opet se nije zadovoljavao generičnošću, već si je konstantno postavljao nove izazove. Njegov utjecaj je bio od presudne važnosti i za to mu vječna hvala.

A što dalje? Pa najbolje da citiramo samog Waku: "Jump in the water, I bet he won't / Jump in the water, I bet he won't / Clique full of sharks, man eaters, grim reapers."

Nova vremena, novi zvukovi i nove borbe.

<
Vezane vijesti