Pisac Simo Mraović preminuo je u zagrebačkoj bolnici Rebro od posljedica duge i teške bolesti. Duhovit i vedrog duha, Simo je bio jedan od najzanimljivijih pjesnika i pisaca mlađe generacije. Simo Mraović bolovao je od raka, a operiran je u KBC-u Zagreb, gdje mu je odstranjen jedan bubreg, no metastaze su se proširile pa je odlazio na kemoterapiju i morao je uzimati specijalne lijekove. Gledam TV i čitam knjige, a izlazim jedino kad moram jer sam iscrpljen... Pišem i tražim radost u svakom trenutku, rekao je Mraović u intervjuu Nacionalu. Iako je smršavio više od 20 kilograma, i borio se s teškom bolešću, njegove priče, točnije kolumne Sex i Simo i tamo, koje je pisao na T-Portalu, i dalje su bile vedre i nisu odavale da ih je pisao čovjek koji je vodio borbu s teškom bolešću. Simo Mraović rođen je 1966. u Kutini. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao filozofiju, ruski jezik i književnost i kroatistiku. Objavio je knjige pjesama Sezona otrova, Rimljanima nedostaje milosti, Na zemlji je sjena, Laku noć Garbo, Varaj me nježno, Gmünd, Nula nula. Prozu je objavljivao u časopisima Torpedo, Quorum i Godine. Godine 2002. objavio je prvi roman Konstantin Bogobojazni, s podnaslovom – Manjinski roman, koji je doživio i više prijevoda, a posljednji na francuski jezik. U izdanju Durieuxa 2007. je objavio i zbirku pripovijedaka, zapravo mini eseja Bajke za plažu, u kojoj zabavno i duhovito govori o svakodnevici: Evinoj kosi, feromonima, ljubavnom trokutu kulture i medija, lezbijkama, čarobnjacima i grudima Blanke Vlašić. Priče su nastajale dvije-tri godine, a izbor je napravila njegova prijateljica i novinarka Vjesnika Barbara Matejčić. Pjesme su mu prevođene na slovenski, poljski, mađarski i talijanski jezik.

