Međimurski župan Matija Posavec neki je dan u HTV-ovom "Otvorenom" otvoreno očitao domoljubnu lekciju trojici "domoljuba" tzv. desnice - Ivi Lučiću (HDZ), Robertu Pauletiću (Domovinski pokret Miroslava Škore te Nini Raspudiću (Most nezavisnih lista) - i demonstrirao gledateljima, svoj javnosti zapravo, što domoljublje jest i kakvim treba biti radi općeg dobra, a što je tek jeftina boja za farbati tunele koja se ljušti netom što Državno izborno povjerenstvo (DIP) o ponoći dana D objavi prve neslužbene rezultate parlamentarnih izbora. Samozatajni župan Matija Posavec je 1. listopada 2019. napustio temeljito kompromitirani HNS Ivana Vrdoljaka i Predraga Štromara u koaliciji s HDZ-om i sada je nezavisni kandidat na listi tzv. Restart koalicije što je neka vrst kontinuiteta jer je na redovnim i izvanrednim parlamentarnim izborima 2015. i 2016. godine bio HNS-ov kandidat na listi tzv. Narodne koalicije. Najuspješniji je hrvatski župan sa zavidnim dosjeom respektabilnih rezultat koji su Kad završe ovi izbori, a završit će ovako ili onako, poručuje međimurski župan, i pobjednici i gubitnici bi trebali u zajedničkom/općem interesu pogledati jedni druge u oči, pružiti si ruke i zajednički raditi na boljitku HrvatskeMeđimursku županiju - uz Istarsku, s beskonkurentskom IDS-ovom vlašću - uzvisili na rang naše najrazvijenije regije. Po svim ključnim kriterijima.
Raste Međimurje zeleno unatoč (ne)prikrivenoj "sabotaži" polit-ideološki ljubomornih, zavidnih i nesretnih gazda/rica Banskih dvora kojima su i Međimurje i Istra neka vrst neželjene djece jer ih HDZ s obiteljskom mu tzv. desnicom nikad nije uspio pokoriti nikakvom slatkorječivošću. Tu je na sjeveru domaje domoljublje nešto sasvim drugo od tzv. stožeraško-šatoraškog "domoljublja" u ime "hrvatskog naroda" (sic transit) za čije se vlasništvo - podboltano sada i tzv. suverenizmom - uvijek u kritičnijjim trenutcima za Bijednu Našu javno čerupaju HDZ i radikalna tzv. desnica ne bi li među zadrtijim hlebincima iskamčili koji glas više. Aktualno, u ovo ideološki opet toksično predizborno doba, "domoljublje" je - kako su to Lučić, Pauletić i Raspudić (ne)svjesno otkrili u HTV-ovom "Otvorenom", a Matija Posavec i znanstvenik Ivica Puljak (stranka Pametno) pratili iz "gledališta" jer se ne bore u toj kategoriji - smiješno već ispuhana vreća za udaranje na kojoj se zajapureni i znojni iživljavaju HDZ, Domovinski pokret Miroslava Škore i Most. Eda bi dokazali tko je veći "domoljub" i "istinski zagovornik hrvatskog naroda" (sic transit).
Domoljublje je u Međimurju na djelu, opipljivo je i dnevno vidljivo. Nije demagoška larpurlartistika tih što bi na vlast po svaku cijenu, a nemaju nikakve ozbiljne vjerodajnice čak ni toga apstraktnog "hrvatskog naroda" (sic transit; što je tzv. desničarima "hrvatski narod", ako ih velika većina od cca 3,8 milijuna birača uopće, je li, ne zarezuje ni na jednim izborima) i nije populizam na jeziku. Nije prazna predizborna priča nafutrana fatamorgana metaforama koje ishlape već o ponoći izbornog dana D kada DIP objavi prve neslužbene rezultate masovne utrke za saborskim apanažama u kojoj ovog srpnja sudjeluje najmlađa polumaratonka u dobi od 18 i najstariji od 91 godine. Pa ti sada reci da politika nije najunosnije i najprivlačnije zanimanje. Za tako (ne)odgovoran i ne-težak posao čak ne treba biti ni pismen, kamoli imati fakultet, ne treba nikakvo iskustvo, ni potvrda o psihičkom zdravlju, vozačka dozvola, dokaz o porijeklu imovine ili što slično. Ama baš ništa, dovoljno je - kao što su stotine novih/starih, je li, svakovrsnih "lumena" već učinili - željeti biti političar/ka, upisati se u stranku ili skupiti potpise rodbine/prijatelja, prijaviti se, i... idemo!
Zato što to uglavnom tako u Hrvatskoj ide, Hrvatskoj, je li, uglavnom - ne ide. Pa Istra i Međimurje s Matijom Posavcem (2009.-2013. je zamjenik župana, 2013. je izabran za župana, a 2017. je reizabran za župana) dođu u takvoj državi kao endemične regije u kojima domoljublje nije Što se kaže, zasučeš rukave, baš i ne moraš pljunuti u dlanove, ali daš si truda i upregneš mozak, pa zdušno navališ raditi, zarađivati i za sebe, i za svoje i za druge/državu"domoljublje", nego birači domoljublje svaki put iznova poistovjećuju s radom i rezultatima rada; domoljube vrjednuju kao poštene radnike iza kojih ostaje pošten trag. Ne prazna obećanja i budalaština "učinit ćemo to u sljedećem mandatu, jer mi moramo..." Bla, bla, bla... Mi ne moramo, vi ste morali; vas smo debelo platili, a vi niste što ste motrali. Zašto?
Domoljublje u Posavčevomu Međimurju - srećom i ne samo u toj regiji - drukčije izgleda od "domoljublja" i srce mu bije drugi ritam. Što se kaže, zasučeš rukave, baš i ne moraš pljunuti u dlanove, ali daš si truda i upregneš mozak, pa zdušno navališ raditi, zarađivati i za sebe, i za svoje i za druge/državu. Međimurska je politička i upravljačka pamet uvelike obilježena Matijom Posavcem koji se neće libiti ni u "Otvorenom" reći - a gorljivi aspiranti na uhljebljenje pri državnim jaslama (ma koliko prazne bile, sic transit) Lučić, Pauletić i Raspudić uopće neće razumjeti njegov "ujgurski" - da nema kruha od vlasti koja drži daljinski upravljač politike. Pogotovo politikantstva što ga u sezoni predizbornog vađenja crijeva jednih drugima demonstriraju - preglasavajući se, primitivno i nekulturno nadvikujući - toliki neodgovorni, neozbiljni, neobrazovani, pokvareni, čak pravosudno tretirani, ideološki izopačeni, stranački promiskuitetni, etc. jurišnici na saborske mandate.
Oni "najdovitljiviji" među njima što su nam godinama dizali tlak/šećer nesposobnošću i prostaklukom u tzv. Visokom domu i široj političkoj šatri već su si osigurali nove mandate i htjeli birači - ne htejli, zagorčavat će život tzv. malim/običnim ljudima još četiri ljeta. I Bijedna Naša još četiri godine neće imati izgleda postali Lijepom Našom. "Domoljublje" to neće dopustiti. Kojekakvi su "digniteti", "dostojanstva", "ustaše", "partizani", "etnobiznismeni", "komunjare", "žetončići" i slične mantre od kojih se ne živi niti ih se može staviti djeci na tanjur ili platiti režije najvažniji gradivni sastojci posrnule, impotentne i neodgovorne politike koja već tridesetak godina drži RH za jaja. I kani držati i dalje: nema razvojnih ideja, ali puca od falše ideologije. I HTV-ovo "Otvoreno" jedan je od zornih dokaza. Iako lekcija domoljublja "domoljublju" neće ama baš ništa promijeniti. Zasad?
"Ja sam prije nekoliko godina krenuo s jednim eksperimentom, a to je da vidim mogu li na županijskoj razini, u županiji koju vodim, maknuti politiku iz sustava upravljanja, koliko god je funkcija župana ili zamjenika - politika", kazao je Posavec. "Zadao sam si cilj da to bude barem dvije trećine ljudi, da oni budu potpuno apolitični. Mi smo danas na 94 posto ljudi koji nisu članovi nijedne političke stranke. Mislim da je to dobar put. Mi se danas suočavamo s 10 posto pada gospodarstva, 25 posto pada plaća, 20 posto pada prometa i to su teme o kojima moramo govoriti i Međimurska je politička i upravljačka pamet uvelike obilježena Matijom Posavcem koji se neće libiti ni u "Otvorenom" reći da nema kruha od vlasti koja drži daljinski upravljač politikezato ja i u ovoj kampanji imam osobno jedan cilj da u postunosti maknem ideološke teme iz rasprave ovih dva i pol tjedna do izbora." To jest i još će neko vrijeme biti "ujgurski" jezik i nezanimljivo razmišljanje tima što hasanbegovićevski ne znaju bez umjetnog sladila ideologije ni - i to koje ideologije, je li!? - staloženo popiti kavu.
Kad završe ovi izbori, a završit će ovako ili onako, poručuje "domoljubima" međimurski župan lekcijom zdravog/vidljivog/opipljivog domoljublja, i pobjednici i gubitnici bi trebali u zajedničkom/općem interesu pogledati jedni druge u oči, pružiti si ruke i zajednički raditi na boljitku Hrvatske. Nikakva politika, politikantstvo i ideologija, svađe i podjele nisu vrijedni gubljenja već ionako izgubljenog vremena za obaviti neodložan posao koji jamči budućnost zemlje u međunarodnoj zajednici civiliziranih ljudi i napredak njezinih žitelja koji bi bili zadovoljni kao svoji na svomu. Ne pod suncem tuđeg neba koje će im opet biti itekakav magnet čim se povuče SARS-CoV-2 ili ga dotuče epidemiološko-farmaceutska pamet. Virus da ili virus ne, tek, Bijedna Naša - sudeći i po 192 kandidacijske liste s 2669 kandidat(kinj)a za neko od 151 mjesta u saborskim klupama 10. saziva - ni u sljedeće četiri godine nema izgleda biti Lijepa Naša.
Budući da će kroz biračko sito, garant, opet proći u parlament najmanje svaki treći od tzv. mainstream likova dviju najvećih stranaka i manjinaca što su tamo sjedili i u prošlim sazivima, zajedno s istim vođama uvijek manje-više istih marginalnih tzv. koalicijskih opcija što im (pred)izborna alkemija dopuštena duopolnim zakonom svaki put otvara vrata. "Jedini" hrvatski Talijan (neki mu osporavaju tu etničku pripadnost) Furio Radin, recimo, kusa delikatesni saborski kruh još od 1992. godine - uvijek uz vlast, čija god bila - i sada obećava kako mu je deveta kandidatura posljednja. Za četiri godine kani aktivirati mirovinu koju si je bezecirao još 2012. iznimno povlaštenim umirovljenjem na jedan dan (visoki prosjek od 10 najpovoljnijih godina radnog staža). Nije jedini "nezamjenjivi" u državi "domoljubno" programiranog gospodarskog, društvenog, moralnog, etc. slobodniog pada. Koliko je Radin za milijune i milijune samo dužnosničke plaće ubrane poreznim obveznicima koristio talijanskoj narodnoj manjini, inim građanima RH i pridonio razvoju države i njezinoj poziciji u svijetu? I ti što će se u tko zna kojem već mandatu družiti s njim na sljemenu vlasti jer će alkemijom izbornog duopola opet - "preuzeti odgovornost".
I dijeliti "preuzetu odgovornost" (sic transit) - sasvim izvjesno, jer drukčije ne bi išlo - sa supružnicima, sestrama, braćom, nećacim, šogoricama i inom rodbinom iz nepotističke kvote na listama, prijateljima, donatorima, polit-ideološkim vjerovnicima, avanturistima, nekim slobodnim strijelcima, moralnim delinkventima, lovcima u mutnom, samoprecijenjenim likovima, umišljenim veličinama, prodavačima magle i tako tima i takvima među 2669 prije svega, isključivo aspiranata na visoke državne apanaže što ih jamči svako od 151 zastupničkog mjesta. Plus obilje dodatnog novca i boli glava povlastica svake vrsti, političke i ine moći, etc. Formalno se to naziva "savjesnom službom hrvatskomu narodu i inim građanima RH", a pučki - uhljebljenje bez opipljivih obaveza i odgovornosti bilo komu, osim sastavljaču kandidacijske liste, odnosno premijeru koje god bio opcije. I takva se Hrvatska nikad neće zvati Istrom ili Međimurjem, a "domoljublje" postati domoljubljem budući da "ujgurski" Matije Posavca u takvoj državi nema šanse postati službenim. I HTV-ovo "Otvoreno" je dokaz.
Tko su izborne zvijezde i zašto medijski može biti intrigantno pitanje tima koji ne znaju što znači pojam zvijezde (bilo čega), žarka mu/joj je želja "Domoljublje" je - kako su to Lučić, Pauletić i Raspudić (ne)svjesno otkrili u HTV-ovom "Otvorenom" ispuhana vreća za udaranje na kojoj se zajapureni i znojni iživljavaju HDZ, Domovinski pokret Miroslava Škore i Mostbiti ili makar samog/u sebe doživljavati kao zvijezdu. Nema zvijezda niti ih je bilo među polit-ideološkom sitneži koja je itekako imala, ali na vlasti nije iskoristila šansu za ostaviti iza sebe iole zvjezdaniji trag niti se može probrati koja zvjezdica u bučnoj bujici što "domoljubno" udara i zdesna i slijeva na solidno čvrst duopolni lukobran političke dominacije. Može li tko s kandidacijskih listâ manje-više nafutranih i iz/umišljenim zvijezdama lažnog sjaja, ugaslim, palim, etc. zvijezdama i zvjezdicama donijeti kojoj opciji preferencijalnu prevagu viška? Je li Marijana Petir HDZ-u? Bračni par Raspudić Mostu? Mirela Holy i Željko Sabo SDP-ovoj tzv. Restart koaliciji? Ljubo Jurčić BM-u 365 - Stranci rada i solidrnosti? Pa Škorina sestra Vesna Vučemilović u Domovinskom pokretu svog brata?
Provuku li se takvi bivši i budući u parlament - neki garant hoće jer su na kandidacijskim listama prolazno pozicionirani - čime i kako mogu koristiti državi i općem dobru njezinih žitelja? Uglavnom nikako. Verba volant, scripta manent, je li. Uđu li u tzv. koaliciju s relativnim pobjednikom - jer apsolutnog ne može biti upravo da se Sunce počne okretati oko Zemlje - moraju biti kuš kada gazda odlučuje, zadovoljiti se mrvicama sa stola ili se prepustiti da ih relativni proguta. Malo će se osobno/opcijski okoristiti, ali faktor odlučivanja ili jezičac na vagi neće biti. Ostanu li pak u oporbi jer su "HDZ i SDP jednako zlo za hrvatski narod i njegovu državu" i oni čista "domoljubnog" obraza ne smiju s njima tikve saditi, bit će tek manje-više (ne)zanimljiv ukras u sabornici do kojega tzv. stabilna saborska većina drži kao do lanjskog snijega. Ma kako pametno i kulturno zborili, ma kako dobra i napredna rješenja nudili. Ne zarezuju ih ni pola posto. Za utjehu, ostaju im više no pristojne državne prinadležnosti, izravni tv prijenosi plenarnih sjednica, izjave novinarima (ako i kada?) i bagatelno jeftino nadstandardno iće i piće u saborskom restoranu. I to je to.
A medijsko nagađanje o tomu tko će s kime postizborno, kako i zašto surađivati također je izlišno. Što bi otpjevala ona pristala Titova pionirka Tijana Dapčević: sve je isto samo njega nema. I Bijedna će Naša nakon što se slegne izborna prašina, ohlade strasti, sklope unaprijed sklopljeni savezi, pa podijeli izborni plijen i krene odrađivati "preuzetu odgovornost" (sic transit) ostati podjednako daleko od Lijepe Naše o kojoj su tako hitro zborili "domoljubnim" jezikom svi ti što jednostavno ne razumiju pa ne razumiju "ujgurski" Matije Posavca. Jednog "sjevernjačkog" župana čija sela sliče apoteci, ekološki izglancani gradovi i gradići su ugodna mjesta za život i poduzetnička klima učinkovitija od županija s "domoljubnom" regionalnom/lokalnom (samo)upravom. Samo zato što župan ne dopušta politici u svoju butigu?
Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).