Ugljen na putu energetske tranzicije

Imaju vlastitu mrežu za električnu energiju i vlastitu mrežu za grijanje, proizvode desetak puta više električne energije od onoga što troše iz vjetra, sunca i biomase. Njemačko seoce Feldheim, osamdesetak kilometara udaljeno od Berlina, 100 je posto energetski obnovljivo selo i jedino njemačko selo koje ima čak i vlastite mreže što ga čini gotovo u potpunosti energetski samodostatnim.

U selu trenutno živi 128 stanovnika, uskoro očekuju rođenje 129, a vjetroturbina imaju više nego kuća. Slično kao i austrijski Güssing, ove titule promijenile su uspavano mjesto u kojem nema čak ni kafića ni trgovine, u svojevrsno turističko središte gdje zainteresirani dolaze proučavati tehnologije za obnovljive izvore energije. Tako je Zaklada Heinrich Boell prošloga tjedna u Feldheim dovela i skupinu energetskih stručnjaka i aktivista iz Hrvatske, BiH i Srbije s kojima smo i mi posjetili selo.

Stanovnici Feldheima plaćaju znatno nižu cijenu električne energije od ostatka Njemačke, 16,6 centri po kW/h u odnosu na 24 do 28 centi. Oni, međutim, ne potroše ni jedan posto energije koju proizvede taj vjetropark.

Međutim, iako pridonosi cilju njemačke energetske tranzicije, Energiewendea, Feldheimova energetski održiva bajka pokazuje da održivo ne mora nužno značiti participativno. Od 47 vjetroturbina koje okružuju selo, njih čak 46 pripada privatnoj tvrtki Energiequelle.

"Michael Raschemann, tada još student, došao je u selo i predložio da izgradi četiri vjetroturbine. Jednu je ponudio u vlasništvo lokalnim stanovnicima tako da je uspio zadobiti povjerenje i potporu sela", kaže Kathleen Thompson iz New Energy Foruma, neprofitne organizacije koja je pokrenuta u selu s ciljem edukacije posjetitelja o obnovljivim izvorima energije. Od te četiri prve vjetrenjače iz 1995. vjetropark u Feldheimu narastao je do današnjih 47. Koliko Raschemannova tvrtka Energiequelle na tome zarađuje, Thompson ne želi govoriti. Stanovnici Feldheima ipak imaju koristi od vjetroparka jer plaćaju znatno nižu cijenu električne energije od ostatka Njemačke, 16,6 centi po kW/h u odnosu na 24 do 28 centi. Oni, međutim, ne potroše ni jedan posto energije koju proizvede taj vjetropark. Ostatak Energiequelle prodaje kao i svu električnu energiju koju proizvedu elektrana na biomasu i solarna elektrana.

Solarnu elektranu je također sagradio Energiequelle na mjestu stare ruske telekomunikacijske baze koja je napuštena nakon ujedinjenja Njemačke, a proizvodi električne energije dovoljno za 600 kućanstva.

Bioplinsko je pak postrojenje izgrađeno na inicijativu lokalne poljoprivredne zadruge, kaže Thompson. Naime, tridesetak lokalnih seljaka proizvodilo je usjeve kojima je cijena padala dok su energetski troškovi rasli, te su zabrinuti seljaci inicirali gradnju bioplinskog postrojenja koje sad proizvodi struju iz svinjskog i stočnog gnoja i iz kukuruzne silaže. Kukuruz je zato na poljima zamijenio šećernu repu.

"Bioplinskim postrojenjem upravlja poljoprivredna zadruga. Poljoprivrednici se izmjenjuju u monitoringu rada postrojenja. Dovoljno je da jedna osoba obilazi postrojenje redovito", tvrdi Thompson.

Sva biomasa koja se koristi u tom postrojenju dolazi iz okruga od pet kilometara, a proizvodi se i električna i toplinska energija. Kako su se dotada stanovnici grijali na vlastite sustave, bilo je potrebno sagraditi toplinsku mrežu. Nitko nije bio prisiljen da se uključi, ali su se gotovo sve kuće i zgrade u selu priključile na mrežu, osim jednog kućanstva koje je već instaliralo geotermalne pumpe, pa se također grije na obnovljivi izvor energije, tvrde u Forumu.

Mreža je financirana dijelom iz europskih fondova i državnih sredstava, dijelom iz kredita, a udio svakog kućanstva iznosio je tri tisuće eura. Grijanje stanovnici također plaćaju jeftinije nego ostatak Njemačke, iako je razlika manja u odnosu na električnu energiju, ali se poljoprivrednicima proizvodnja za bioplin umjesto za hranu isplati zahvaljujući visokim feed-in tarifama koju je Njemačka donedavno imala za biomasu. Poljoprivredna zadruga, međutim, vlasnik je polovice postrojenja dok ostatak pripada opet Energiequelleu.

Novu mrežu za električnu energiju sagradio je također Energiequelle zbog nemogućnosti dogovora s korporacijom E.ON koja upravlja postojećom mrežom. Zahvaljujući odvojenoj mreži stanovnici ne plaćaju dodatne tarife, te su sigurni da energija koju troše dolazi iz vjetroelektrana izgrađenih na njihovim poljima. Selo koristi energiju iz vjetroelektrana koja je najjeftinija, a ostala energija za koju je poticajna cijena u Njemačkoj viša, prodaje se u mrežu. U selu postoji i punionica za električne automobile, a jednu staru zgradu obnovili su te u njemu djeluje edukacijski centar za obnovljive energije u kojem je zaposleno nekoliko stanovnika sela.

"47 posto OIE u Njemačkoj u vlasništvu je građana što čini ukupno 34 GW", kaže Rene Mono iz Bündnis BürgerEnergie, mreže koja okuplja pedesetak energetskih zadruga, od njih 900 koliko danas djeluje u Njemačkoj.

Iako se na području ovog sela proizvodi ne samo dovoljno energije za potrebe stanovnika već puno više, te je time ispunjen cilj prelaska na obnovljive izvore, a građani imaju niže troškove energije, većina profita od korištenja lokalnih resursa ne ostaje u lokalnoj zajednici. U Njemačkoj, međutim, postoji i niz primjera uspješne participaticije građana u ekonomiji obnovljivih izvora.

"47 posto OIE u Njemačkoj u vlasništvu je građana što čini ukupno 34 GW", kaže Rene Mono iz Bündnis BürgerEnergie, mreže koja okuplja pedesetak energetskih zadruga, od njih 900 koliko danas djeluje u Njemačkoj.

Jedna od njih je energetska zadruga iz grada Jene osnovana prije tri godine s ciljem utjecanja na politiku lokalnog komunalnog i energetskog poduzeća Stadtwerke Energie Jena-Pößneck koje je u većinskom vlasništvu Grada Jene. "Mi smo prvi u Njemačkoj otkupili udio u lokalnom komunalnom poduzeću, sada imamo dva posto udjela, a planiramo doći do pet", kaže Reinhard Guthke iz zadruge Burgerenergie Jena. Zadruga ima 859 članova koji su prikupili 8,2 milijuna eura i kupili udjel. Oni, međutim, nisu svi u ovoj priči samo iz ekoloških razloga. Naime, od zadružnih dionica dobivaju i dividendu koja je iznosi oko četiri posto.

"Iako je inicijativa potekla uglavnom od zelenih, članovi su zadruge ljudi svih političkih boja, nije uvijek lako usuglasiti interese, ali cilj je i dalje gurati energetsku tranziciju", kaže Guthke. Svaka tri mjeseca organiziraju sastanke građana s upravom tvrtke gdje građani imaju priliku dobiti odgovore koji ih zanimaju i predlagati svoje ideje. S pet posto zadruga bi dobila pravo sudjelovati i u radu uprave, međutim, zasad im nitko ne želi prodati ostale dionice. S problemima u radu suočavaju se i zbog njemačkog tumačenja novih pravila nadzora financijskih institucija koja je usvojio Europski parlament kao rezultat financijske krize u Europi.

"Ne možemo prihvaćati nove investicije jer sada njemački zakoni zahtijevaju da poslujemo kao banka", kaže Guthke. Tako je 900 njemačkih energetskih zadruga platilo danak neodgovornom poslovanju banaka.

U Jeni smo naišli na još primjera građanskih energetskih inicijativa. Tako je udruga Sunfried crowdfundingom prikupila 64 tisuće eura te na krovu tamošnjeg studentskog doma sagradila solarnu elektranu od čije se zarade financiraju lokalne ekološke i društvene inicijative.

I primjeri privatnih inicijativa poput većine projekata u Feldheimu i participativnih građanskih inicijativa dio su njemačke priče o energetskoj tranziciji. "U prvih devet mjeseci ove godine dosegli smo 27 posto proizvodnje energije iz obnovljivih izvora", kaže Dorothee Landgrebe, voditeljica Odjela za okolišne politike i održivost Zaklade Heinrich Böll.

Iako se izvan Njemačke nuklearna nesreća u Fukushimi često smatra presudnim za njemačku odluku o isključenju nuklearki iz sustava, sve je počelo još puno ranije, s katastrofom u Černobilu kada su brojni Nijemci počeli aktivno razmišljati o tome otkuda dolazi energija koju troše i uključili se u antinuklearni pokret. Trebalo je, međutim, 30 godina da dođe do političke odluke o nuklearnom phase-outu do 2022, a za bum obnovljivih izvora bio je ključan i niz drugih legislativnih odluka.

Landgrebe tu izdvaja reformu poreza iz 1999. koju je usvojila prva socijalno-demokratska i zelena vlada, te Zakon o obnovljivim izvorima iz 2000. Međutim, pred energetskom tranzicijom je i ovdje daleki put. 25,8 posto njemačke energije još uvijek dolazi iz najprljavijeg ugljena lignita, a 18 posto iz kamenog ugljena, a zadnjih godina taj postotak raste.

Dorothee Landgrebe: "Sada je vruće pitanje u Njemačkoj što je back up plan za obnovljive? Je li to ugljen ili nije?"

"Plan je doseći 80 posto udjela energije iz obnovljivih izvora do 2050. Sada je vruće pitanje u Njemačkoj što je back up plan za obnovljive? Je li to ugljen ili nije?", komentira Landgrebe.

Zbog nefunkcioniranja europskog sustava trgovanja emisijama cijena ugljena je i dalje niska. Unatoč tome što rudarenje lignita u Njemačkoj zapošljava samo 20 tisuća ljudi, što je znatno manje od više od 300 tisuća poslova u OIE, sindikati i političari su povezani te čine snažan lobi koji ne odustaje od ugljena. 

"Bit će to teška borba. Nema odlučnosti da se djeluje po pitanju ugljena. Federalne države u kojim ima ugljena i dalje izdaju nove dozvole za površinske ugljenokope jer je vrlo jeftino kupovati dozvole za onečišćenje. Sada se gase elektrane na plin, dok puno starije termoelektrane na ugljen i dalje rade. Mi predlažemo da se i za ugljen uvedu mjere phase-outa kao što je učinjeno za nuklearnu energiju. Predlažemo da se rad termoelektrana ograniči na 35 godina čime bi polovina termoelektrana na lignit do 2020. bila zatvorena", kaže Daniela Setton iz okolišne organizacije Bund für Umwelt und Naturschutz Deutschland BUND.

Njemačka je već predvodila europske zemlje u razvoju OIE, postigla je to feed in tarifama koje su povukle cijelu industriju i srušile cijene tehnologije od čega koristi imaju i zemlje kao što je Hrvatska, koje kasne u ovoj utrci. Kada bi Njemačka koja drži polovinu lignitnih termoelektrana u Europi, usvojila plan za isključenje ugljena iz svog energetskog miksa, bio bi to snažan signal i za ostatak Europe, smatraju okolišne udruge.

  ^{Članak je objavljen u sklopu projekta "Socijalna pravda" kojeg sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).}