Foto: Jadran BobanFoto: Jadran BobanInicijativa "Za Hrvatsku svih nas" pokušala je danas postavljanjem dvopismenih ploča po Vukovarskoj ulici u Zagrebu odaslati poruku mira i nenasilja. Međutim, završni čin ove akcije odvio se po njenom okončanju; nepunih desetak minuta nakon što su postavljene, ploče su netragom nestale. Dvopismena poruka tolerancije je okončana sirovom destrukcijom.

Skupina građana i građanki okupljenih oko inicijative "Za Hrvatsku svih nas" danas je u Vukovarskoj ulici u Zagrebu postavila pet dvopismenih ploča s bijelim ružama i zapalila svijeće u znak sjećanja na sve žrtve Vukovara. Ulica Sjećanja na žrtve Vukovara, Ulica Uvažavanja, Ulica Suradnje, Ulica Mira i Ulica Budućnosti Vukovara, pisalo je na dvopismenim pločama postavljenim na frekventnim punktovima Vukovarske ulice. Međutim, završni čin ove akcije, prigodno nazvane "Šetnja sjećanja - za budućnost Vukovara", odvio se po njenom okončanju; nepunih desetak minuta nakon što su postavljene, ploče su skinute s rasvjetnih stupova. Dvopismena poruka tolerancije je okončana sirovom destrukcijom.

"Isti čas su skinute. Nakon postavljanja zadnje ploče išao sam nazad pješke niz Vukovarsku ulicu. Nijedne ploče nije bilo. Cvijeće su porazbacali i zgazili. Jedna žena koju sam susreo mi je rekla da je vidjela neke muškarce koji su nosili jednu od ploča. Rekla mi je da ju je strah živjeti u ovakvoj zemlji. Pokušao sam je umiriti riječima da nisu svi takvi u Hrvatskoj i da ima i onih koji se zalažu za tolerantniju budućnost ove zemlje", rekao je u razgovoru za H-Alter Zoran Pusić, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, koji je još za vrijeme šetnje i postavljanja jedne od ploča morao smirivati situaciju zbog dvoje iznerviranih i "slučajnih" prolaznika.

Naime, pri postavljanju treće ploče znakovitog naziva Ulica Mira, skupini su se približila dva muškarca tražeći od organizatora dozvolu za postavljanje dvojezičnih ploča, uz konstataciju jednog od iznerviranih kako će "sad zvati Karamarka" zbog ove inicijative. No, sve je završilo na kraćem verbalnom nasrtaju rečenog dvojca, budući da je policija osiguravala skup koji je bio uredno prijavljen. Zoran Pusić , koji je prije dvadesetak godina aktivno radio na slučajevima deložacija Srba i pripadnika drugih "sumnjivih" etnija, kaže da se sjeća ovih momaka upravo iz toga razdoblja. Naime, 1991. godine kao djeca su došli iz Vukovara u Zagreb i uselili se u stan iz kojeg su nasilno istjerani dotadašnji stanari.

"To je bila jedna ružna i žalosna priča", prisjeća se Pusić, koji im je danas, dvadesetak godina poslije pokušavao objasniti razloge ove inicijative. "Rekao sam im da ne smijemo biti poput onih razbojnika koji su devedesetih godina po dolasku u Vukovar isti čas izrešetali latiničnu ploču Ulice Stjepana Radića i postavili ćirlićnu s natpisom Ulica Puniše Račića", ističe Pusić, dodajući kako je doista zabrinjavajuća količina slijepe mržnje koju pokazuju mladi ljudi u Hrvatskoj ovih dana.

Postavljanje naknadno srušenih ploča i naknadno počupanog cvijeća inače se odvijalo povodom Međunarodnog dana tolerancije, koji se obilježava na rođendan Mahatme Gandhija.

Tim je povodom, a kao reakcija na trenutne događaje u Hrvatskoj, pročitana pjesma "Bez naslova" anonimne četrnaestogodišnje djevojčice iz osmog razreda osnovne škole, koja je pobijedila na natječaju Foruma za slobodu odgoja.

Pjesmu donosimo u cijelosti:

Bez naslova

kad već koristite Bibliju
kao oružje
pa kažete
da biti gej
nije okej
mogli biste
otići u crkvu
mogli biste
pružiti ruku
čovjeku do sebe
jer ja vjerujem u Boga
koji voli
koji brine
i ne podnosi batine
i koji u pakao neće slati
dva muškarca što se vole
jer su prekršili kakve zakone
isklesane
na kamenoj ploči

i da On voli
onu djevojku što se boji
što je tužna
što na raskrižju stoji
života i smrti
al već je mrtva
iznutra
pa ako se baci
neće biti razlike
spremna da se ubije
i voli onog dječaka
što boluje
od anoreksije
ili bulimije
pa se izgladnjuje
jer i od anoreksije
se umire

i sluša onu ženu
koju muž udari
za koju ne mari
i kada plače
i pokuša bolje jače
i vidi djecu
koju kvarimo
psovanjem i pornografijom
i onu malu djevojčicu
što je silovana bila
i ne može raširiti krila
svoga djetinjstva
zbog toga

i voli i onog crnca
kojemu život je uništila
boja njegove kože
i voli onog Muslimana
koji ne smije biti među nama
jer je možda terorist
i voli onog pankera
što se pravi da ga nije briga
i onog čovjeka
što se nadrogira
il puši
il pije

On voli i Hrvate
i Srbe
i sve narode druge
voli i tebe
znaš
na Njegovu smo sliku stvoreni
na sliku Ljubavi
i možda ne možemo razumjeti
ali nije nam suđeno suditi
nego voljeti
bližnjega svoga
više od sebe samoga
i zašto onda ne možemo
umuknuti
oslijepiti
zanijemiti
jer bi nam tako lakše bilo

katkad mi se čini
i možda sam u krivu
al da samo jedna osoba
zastane
i pročita ove stihove
moje će riječi biti čuvene
jer odjekuju u srcu
jedne osobe
različite ali jednake

učenica, osmi razred
2013.

<
Vezane vijesti