unnamed.pngU utorak, 11. rujna u 19 sati, u HDD galeriji otvara se izložba Tko radi scenu? — Dizajn za nezavisnu glazbu u Hrvatskoj 2011. – 2018. Izložba je fokusirana na najbolje i najreprezentativnije primjere dizajna i ilustracije za nezavisnu glazbenu scenu u razdoblju od posljednjih sedam godina te obuhvaća radove četrdesetak autorica i autora koji su oblikovali plakate, omote, promotivne materijale i druge predmete i vizuale koji idu rame uz rame s glazbom. Autori izložbe su Bojan Krištofić i Sven Sorić, a ostat će otvorena do 25. rujna.

Mnogi ljudi koje znam — možda čak svi — osjećaju samo ogromnu beskorisnost. Ljudsko si biće, a svijet je tako velik; sve je naprosto toliko nedodirljivo i nedostižno. Ono što svi žele jednostavno je baviti se nečime čega mogu biti dio i to zajedno oblikovati i stvarati.
Ian MacKaye, 1983.

Smisleno je zapitati se zašto uvod u izložbu izbora iz dizajna za nezavisnu glazbu u Hrvatskoj tijekom posljednjih sedam godina započinje citatom koji datira iz davne 1983. No, suština je u tome što je tada Ian MacKaye, član američkih hardcore punk i post-hardcore grupa Minor Threat i Fugazi te jedan od osnivača epohalne glazbene etikete Dischord (Washington DC), izrazio bit "do-it-yourself" ("uradi sam") etike u punku i indie rocku preciznim riječima koje vrijede i dan-danas.

Neovisno o stilu i žanru, poetičkom pristupu ili estetskom opredjeljenju, ono što ujedinjuje scenu nezavisne glazbe u cijeloj regiji bivše Jugoslavije i što je njezin najmanji zajednički nazivnik, jest činjenica da većina glazbenika i njihovih suboraca (promotora, voditelja klubova i radijskih emisija, DJ-a, dizajnera, likovnih i drugih umjetnika, urednika, novinara itd.) sve radi sama: snima nosače zvuka (digitalne ili analogne), organizira koncerte i turneje, izgrađuje klupske prostore, vodi male glazbene etikete, dizajnira plakate, omote i druge predmete koji idu rame uz rame s glazbom, osmišljava i provodi festivale itd.

Teza na koju se ova izložba oslanja jest da je na temeljima postavljenima kasnih devedesetih i dvijetisućitih godina ovog desetljeća stasala nova generacija protagonista nezavisne scene, koji su svakako učili od poratnih prvoboraca i graditelja civilnog društva u Hrvatskoj, ali su s vremenom razvili svoje estetike i ideje obilježene tendencijom prema što je većoj mogućoj izdvojenosti spram uvriježenih i standardiziranih kanala produkcije i distribucije kulture. 

Jedan je to od razloga zašto se njihova glazba gotovo ne može ni čuti na domaćim radijskim postajama, s rijetkim izuzecima poput zagrebačkog Radija Student i splitskog KLFM-a, kao i zašto velika većina potencijalne publike ne zna da neke od ključnih grupa iza sebe već imaju nekoliko europskih turneja sa skorom perspektivom nastupanja šire od Starog kontinenta.

No, baš je supkulturna zajednica ono u čemu se sastoji dobar dio draži čitave scene, koja je definitivno dobila novi i prepoznatljivi vizualni identitet, ipak specifično različit od grada do grada, od centra do centra prisutnih na izložbi: Zagreba, Rijeke, Pule, Zadra, Splita i Koprivnice, pri čemu je bilo vrlo zahtjevno napraviti selekciju živog kulturnog tkiva koje se neprekidno mijenja.

Dizajneri/ce: Dario Dević, Ena Jurov i Paško Gaćina, Lovro Škiljić, Niko Mihaljević, Eva Badanjak Dizajneri/ce: Dario Dević, Ena Jurov i Paško Gaćina, Lovro Škiljić, Niko Mihaljević, Eva Badanjak