1. Slučaj građanina Mandića: Prije tri godine, tada dvadesetosmogodišnji Andrija Mandić iz Otoka kod Vinkovaca, javio se na oglas za posao. Otputovao je u Zagreb, sastao se s vlasnikom koji mu se, kako će se kasnije ispostaviti, predstavio lažnim imenom i uskoro doselio u baraku blizu zgrade u kojoj je obavljao ličilačke poslove. Budući da do prve plaće nije imao od čega živjeti, majka mu je slala novac koji je dobivala od socijalne pomoći. Prvu plaću nije dobio ni nakon dva mjeseca rada, a jedini odgovor kojeg je dobio od gazdi bio je "budi strpljiv i sretan što uopće radiš." Mandiću je uskoro ponestalo strpljenja pa je gazdi uzeo laptop. Sljedeći dan laptop je dao policiji koja mu je rekla kako za tu "krađu" vjerojatno neće niti odgovarati. No, nakon par mjeseci priveden je u Remetinec, da bi uskoro bio osuđen na godinu dana zatvora. Ali ni to nije sve.
Andrija Mandić (Foto: Večernji list)
Za vrijeme služenja kazne u požeškom zatvoru dodana mu je kazna od šest mjeseci zbog prijašnje krađe u kojoj nije htio odati počinitelje, iako je isprva bio osuđen na uvjetnu kaznu. Poslodavac zbog varanja i zakidanja radnika nije kažnjen ni danom zatvora. "Najteže je biti zatvoren 22 sata u jednom prostoru, jer imali smo pravo samo na dva puta po sat vremena šetnje po krugu. U sobi se jede i spava i moramo trpjeti smrad WC-a koji je u sobi. Sa stražarima nisam imao neugodnosti i bili su prilično korektni, ali među zatvorenicima ima svakakvih ljudi", ispripovijedao je nesretni tridesetjednogodišnjak. Mandić, inače, dugogodišnji bubrežni bolesnik, danas je i oboljelih živaca, zbog čega svakodnevno pije lijekove. Sudske troškove postupka platio je iz vlastitog džepa.
2. Slučaj građanina Merčepa: Nekadašnji poslovođa u građevinarskom poduzeću Borovo, Tomislav Merčep, 1990. godine je kao novopečeni član HDZ-a postavljen za sekretara narodne obrane u Vukovaru. Vukovarski Napoleon, kako su ga nazivali, sudjelovao je u nabavci oružja, a tijekom njegova obavljanja te funkcije pobijeno je nekoliko desetaka uglednih srpskih civila. "Ne kažem da u Vukovaru nije zaplivao nijedan leš, ali ih je bilo manje nego što je moglo biti", hvalio se Merčep. Uskoro je premještajem u Zagreb, gdje utvrđuje svoj tabor u Paviljonu 22 Zagrebačkog velesajma, poznatijim i kao sabirni centar u koji su prije Pakračke Poljane uglavnom dovođeni ljudi iz vojnog pritvora Kerestinec. Za aktivnosti takozvanih merčepovaca, hrvatska javnost doznala je još početkom 1992, kad je uhićena skupina koja je likvidirala zagrebačku obitelj Zec.
Foto: Net.hr
Stravično ubojstvo počinili su 7. prosinca 1991. godine danas pravomoćno osuđeni pripadnici Merčepovog eskadrona smrti. Nakon što su ubili Mihajla Zeca, njegovu suprugu Mariju i dvanaestogodišnju kćer Aleksandru odvezli su kombijem na Sljeme, ubili ih i zakopali. Uskoro je javnost doznala i za stravične zločine počinjene u Pakračkoj Poljani, gdje se zatvorenike tuklo, mučilo strujom i palilo vatrom. Tomislav Merčep uhićen je u prosincu 2010. godine zbog sumnje da je kao savjetnik ministra unutarnjih posla i zapovjednik jedinice pričuvnog sastava MUP-a odgovoran za ubojstva 43 osobe, nestanak tri, te mučenje i zlostavljanje još šest preživjelih. Nakon dvaju moždanih udara koje je pretrpio, Merčep je zbog "neizdrživih" uvjeta u zatvorskoj bolnici pušten na slobodu. Danas je vlasnik prostranog stana u predgrađu Zagreba, obiteljske kuće s ribnjakom u Dragonošcu i luksuznog BMW-a. Troškovi obrane u iznosu od 729.086,00 kuna plaćeni su mu iz državnog proračuna.
3. Slučaj građanina Gotovine: Početkom 1973. Ante Gotovina je položio ispite i potpisao da pristupa Legiji stranaca. Ratovao je diljem Afrike, a uskoro je postao je instruktor komandosa u zemljama Srednje i Latinske Amerike. U razdoblju od 1986. do 1995. godine tri je puta osuđen na francuskim sudovima zbog počinjenja nekih od najtežih kaznenih djela - oružane pljačke, iznude i otmice. Tijekom sva tri sudska procesa Gotovina je bio u bijegu i ni jednom se nije odazvao na sudski poziv. Odslužio je tek četiri godine za prvo kazneno djelo, počinjeno 1981. godine, a tijekom izricanja presuda za kasnija kaznena djela već je nosio odoru Hrvatske vojske. Nakon što je stekao čin generala HV, zapovijedao je operacijom Oluja u kolovozu 1995. Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu podigao je 2001. optužnicu protiv Gotovine, optužujući ga za planiranje etničkoga čišćenja i ratne zločine. Nakon dugogodišnjeg skrivanja, uhićen je na Kanarskim otocima krajem 2005. Na uvjete u Scheveningenu nije se žalio.
Foto: T-portal
U pritvorskoj jedinici za vrijeme Gotovinina boravka vladalo je prijateljsko slaganje i uvažavanje, a dojučerašnji neprijatelji zajedno su igrali nogomet, tenis i jačali mišiće u teretani. Gotovina u pritvoru nije imao internet, ali je mogao koristiti kompjuter i učiti engleski i francuski jezik. Za vrijeme "robijanja" posvetio se slikarstvu, a pronašao je dovoljno slobodnog vremena i da izrazi sućut obitelji Slobodana Miloševića nakon njegove smrti. Iako je nepravomoćnom presudom najprije osuđen na 24 godine zatvora, Gotovina je uskoro pušten na slobodu. Na zdravlje se nije žalio. Danas je suvlasnik tvrtke Adriatik gradnja koja se bavi plinofikacijom, a početkom godine osnovao je tvrtku Pelagos net farma koja je u sudskom registru prijavljena za cijeli niz djelatnosti poput uzgoja tune, iznajmljivanje plovila, poslovanje nekretninama, promidžbu i za sve vrste turizma, od seoskog i pustolovnog do modernog golf-turizma. Gotovina je i ponosni vlasnik autorskih prava na rečenicu "Budućnost je pred nama". Sudske troškove obrane u iznosu od 207.911.177,83 kuna Gotovini i njegovim kolegama Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku plaćeni su iz državnog proračuna.
Iako se nalazi na pragu ulaska u Europsku uniju, Hrvatska još uvijek nema razvijeni sustav besplatne pravne pomoći koji bi običnim građanima, kao što je Mandić, pomogao da se snađu u sustavu dvostrukih mjerila
Iako se nalazi na pragu ulaska u Europsku uniju, Hrvatska još uvijek nema razvijeni sustav besplatne pravne pomoći koji bi običnim građanima, kao što je Mandić, pomogao da se snađu u sustavu dvostrukih mjerila. S druge strane, unatoč dugotrajnim pregovorima s tom istom EU, u Hrvatskoj je još uvijek na snazi 98. članak Zakona o policijskim poslovima i ovlastima. Članak je donesen za vrijeme ministrovanja Tomislava Karamarka, a njime je propisano da policijski službenik ima pravo na osiguranje pravne pomoći na teret MUP-a kad se protiv njega zbog uporabe sredstava prisile i drugih radnji u obavljanju policijskog posla pokrene postupak, čak i u slučaju kad mu je prestao radni odnos u MUP-u. Budući da se odredba interpretira na način da se između "uporabe sredstava prisile i drugih radnji u obavljanju policijskog posla" i "mučenja i ubijanja civila" stavlja znak jednakosti, mogući osuđenici za ratne zločine, poput Tomislava Merčepa, već proždiru proračunska sredstva. I to bez obzira na stanje u njihovoj imovinskoj kartici.
Da država ne mari za zakone ni socijalnu osjetljivost, bilo je jasno u trenutku kada je na površinu isplivala informacija da su bez ikakve zakonske osnove milijuni iz proračuna utrošeni i za obranu generala Gotovine, Markača i Čermaka. Pridoda li se tome nepoznata svota sakupljena iz privatnih izvora i pustih donorskih večeri, potrošeni iznos, za tko zna još koliko, leti u nebo. Još za vrijeme njihovog boravka na nizozemskoj obali postalo jasno da su hrvatski "mučenici" zapravo cijelo vrijeme bili dobro potkoženi hrvatski kapitalisti. Kapitalisti, kojima je običan narod platio skupe odvjetničke timove. Kapitalisti, kako ono Gotovina reče, koji pred sobom imaju budućnost. S rukom na novčaniku i palicom za golf u nekom skrivenom kutu luksuzne sobe.