Tko je ovdje lud? Stolici s Rive nagrada za industrijski dizajn!

Informacija je objavljena početkom ovog tjedna, vrlo stidljivo, a nisu se njome pohvalili čak ni splitski poglavari, kojima su se baš te stolice toliko svidjele da su doslovce natjerali sve ugostitelje na Rivi da ih kupe. Uvalili su im 1008 stolica, svaku za točno 1140 kuna, pa još 252 plastična stola za 1586 kuna po komadu. Nesretnim ljudima određeno je da novi inventar plaćaju punih 18 mjeseci, na rate: bože moj, stolica se zove Riva, pa gdje joj je mjesto nego na Rivi! Danas, godinu dana kasnije, pokazalo je da je splitska vlast u pravu – nakon budalastih ugostitelja koji su u očaju zatvarali kafiće, nakon Splićana koji su se dobro sprdali s proizvodima zagrebačkih arhitekata i dizajnera, pokazalo se da su u Banovini ipak bili dalekovidni pri izboru namještaja. Znaju oni što je dobar dizajn, a ne grintavi Splićani. Primitivci. Tek kad je lova iz Splita otišla u nekakvu tvornicu u Italiji, ljudima se ipak popustilo, pa su i famozne stolice netragom nestale u nekakvom skladištu. Za žiri od osam članova, mahom stranaca i sve redom uglednih stručnjaka, koji je valjda u kakvom salonu ili kafiću procjenjivao što su to hrvatski dizajneri ove godine izrodili, nije bitno što na nagrađenim stolicama nitko ne želi sjediti. Nije bitno ni što ih na Rivi više nema; takvi su vam ti dizajneri, umjetnički dojam im je bitniji od funkcionalnosti. A baš su imali dobru priliku. Jer, ako Splićani – navikli vječito visiti po kavama, pa makar im se na zidiću ili skalama smrzavalo dupe – odbijaju taj njihov vrhunski dizajn, onda imamo ozbiljan problem. Komu treba vrhunska stolica u kojoj se ne može provesti više od deset minuta jer stvar, jednostavno rečeno, žulja? Što je to dobro u stolici u koju ne smije sjesti jedan kršan Dalmatinac teži od 85 kila? Jedan član žirija Hrvatskog dizajnerskog društva napisao je, doslovno, da je riječ o pojedinačno dobro dizajniranim predmetima koji će zacijelo naći mjesto u nekom primjerenijem odabiru.
Drugim riječima, tamo gdje će biti cijenjene. Naš skromni prijedlog jest – muzej dizajna. U stvarnom životu, naime, te skupe i neudobne stolice nemaju ama baš nikakvog smisla.