Tko je kriv za Grubore? + FOTOGALERIJA

To pitanje treba postaviti njemu s obzirom na činjenicu da je sud utvrdio da su zločin počinili pripadnici postrojbe kojoj je on bio na čelu", poručio je Zoran Pusić iz GOLJP-a.

Tijekom dokaznog postupka ispitano je preko 70 svjedoka, neki od njih bili su na visokim vojnim i policijskim pozicijama. Dva puta na mjestu zločina provođena je rekonstrukcija događanja iz 1995., a trećeoptuženi Igor Beneta u međuvremenu je navodno počinio samoubojstvo pod nerazriješenim okolnostima

U Gruborima pored Plavnog 28. kolovoza 1995. godine počinjen je ratni zločin ubijanjem civila i paljenjem većine stambenih i gospodarskih objekata. Tog dana skupina specijalaca osiguravala je teren kojim će uskoro proći Vlak slobode, kojim se do Kinina provezao Franjo Tuđman s kompletnim državnim vrhom. Većina stanovnika Plavnog i Grubora se zbog odlaska u tadašnju SR Jugoslaviju, ili zbog eventualnog ostanka u Hrvatskoj, tog jutra otišla prijaviti UNPROFOR-u u školsku zgradu u Plavnom. Uskoro su pripadnici UN-a, koji su vršili popis stanovništva, vidjeli dim i čuli pucnjeve iz smjera Grubora. Nakon što su došli u selo, gdje su pronašli i snimili mrtva tijela srpskih civila koji su toga jutra ostali u svojim kućama.

Prema dokazima haaškog suda u predmetu Gotovina, Čermak, Markač, žrtve ovog zločina su Milica Grubor, Marija Grubor, Jovo Grubor, Miloš Grubor i Đuro Karanović. U optužnici koji se vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu navodi se i šesta žrtva, Jovan Grubor pok. Damjana. Najstariji ubijeni, Miloš Grubor, u trenutku smrti imao je 80 godina. "Slike iz Grubora, zaseoka do kojeg se dolazi strmim, kamenim putem, bile su grozne. Šokantne slike koje me i danas prate. Bilo je ubijeno staro i nemoćno stanovništvo, osim jednog mlađeg koji je ležao potrbuške. U potkrovlju jedne kuće bio je starac, za kojeg su nam rekli da je bio nepokretan, i on je bio prostrijeljen. Prizor je bio grozan. U jednoj kući našli smo samo torzo izgorjele žene koja je isto bila nepokretna. Stara žena koja nije mogla pobjeći iz zapaljene kuće. Vidio sam i ubijenu stoku, kravu i psa. Što se tiče rana na mrtvom tijelu koje je žena dovukla u selo, zaključio sam da se radi o ubodnim ranama", opisao je tijekom suđenja pred domaćim pravosudnim tijelima svjedok Karolj Dondo, hrvatski časnik za vezu s UN-om i EU-om u Kninu u kolovozu 1995. u vrijeme operacije Oluja.

Zločin u Gruborima obuhvaćen je pravomoćnom presudom protiv Gotovine i drugih. Haaško sudsko vijeće je izvan razumne sumnje utvrdilo da su žrtve ubojstva počinjenih u okviru kaznenih djela zločina protiv čovječnosti te kršenja zakona i običaja ratovanja, no ni ono nije utvrdilo kaznenu odgovornost optuženih

Pred hrvatskim pravosuđem 2011. godine podignuta je optužnica protiv Franke Drlje i Bože Krajine, te do trenutka konstatiranja smrti, Igora Benete, bivših specijalaca Antiterorističke jedinice Lučko. Prvooptuženog Franju Drlju optužnica je teretila za neposredno počinjenje zločina nad šestero civila kao i za nesprječavanje podređenih u činjenju zločina, ubijanju civila i paljenju njihovih domova, dok se drugooptuženog Božu Krajinu teretilo isključivo temeljem zapovjedne odgovornosti. Neki svjedoci promijenili su iskaze tijekom istražnog postupka, dok je većina bivših suboraca optuženika tvrdila da ništa nije ni vidjela niti čula. Nisu znali tko je predmetnom akcijom zapovijedao, kao ni tko su im na terenu bili neposredni nadređeni. Tadašnji pripadnici elitne postrojbe nisu znali tko je odredio smjer kretanja, a kuće koje su im se našle na putu nisu provjeravali iako se čišćenje terena provodilo u cilju eliminiranja zaostalih neprijateljskih snaga.

Tijekom dokaznog postupka ispitano je preko 70 svjedoka, neki od njih bili su na visokim vojnim i policijskim pozicijama. Dva puta na mjestu zločina provođena je rekonstrukcija događanja iz 1995., a trećeoptuženi Igor Beneta u međuvremenu je navodno počinio samoubojstvo pod nerazriješenim okolnostima. Uhićenjima bivših MUP-ovih specijalaca u prosincu 2009., osumnjičenih za ratni zločin u Gruborima, prethodila je intenzivna telefonska komunikacija među osumnjičenicima i svjedocima iz koje proizlazi kako su svi oni znali kako se sprema uhićenje. Dojave im je upućivao Milijan Brkić, tadašnji zamjenik ravnatelja policije. U ulozi svjedoka našao se i bivši general Markač koji je tijekom iskaza tvrdio oda je za Grubore prvi put čuo tek dan nakon zločina od generala Ivana Čermaka. Naime, Markač je osobno pratio osiguranje Vlaka slobode, a iznad Grubora, baš u vrijeme kad je njime prolazio vlak, primijetio je da se diže "neki dim", a to ga je razljutilo "jer nije smjelo biti nikakvih aktivnosti. Bojao sam se da nas predsjednik Tuđman ne prozove zbog toga".

Zločin u Gruborima obuhvaćen je pravomoćnom presudom protiv Gotovine i dr., pred MKSJ-om. Haaško sudsko vijeće je izvan razumne sumnje utvrdilo da su Jovo Grubor, Miloš Grubor, Marija Grubor, Milka Grubor, Đuro Karanović žrtve ubojstva počinjenih u okviru kaznenih djela zločina protiv čovječnosti te kršenja zakona i običaja ratovanja, no ni ono  nije utvrdilo kaznenu odgovornost optuženih.

"Netko je za ovaj zločin zasigurno kriv, a logično mi je da se nova optužnica podigne protiv onih na one koje indicije najviše ukazuju. Nitko ne poriče taj strašan zločin i nadam se da sve neće ostati na ovoj presudi. Vidjet ćemo što će odlučiti Vrhovni sud", poručio je Zoran Pusić, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava nakon današnje presude. "Na izlazu iz sudnice, Željko Sačić me upitao: 'Gospodine Pusiću, jeste li zadovoljni presudom?'. Mislim da se to pitanje prvenstveno treba uputiti njemu s obzirom na činjenicu da je isti sud koji je oslobodio Drlju i Krajinu utvrdio da su zločin počinili pripadnici postrojbe kojoj je Sačić bio na čelu", poručio je Pusić.

Vesna Teršelič iz Documente- Centra za suočavanje s prošlošću kazala je da je osim ovog postupka važno nastaviti i one koji su počinjeni u drugim mjestima tijekom i nakon akcije Oluja. "DORH u svojoj evidenciji ima popis 147 ubijenih osoba, a za sada je donesena samo jedna pravomoćna presuda za zločine u Prokljanu i Mandićima", kazala je Teršelič i dodala da su se tijekom postupka za Grubore opstruirale istražne radnje, što se moglo čuti u samoj sudnici Županijskog suda u Zagrebu, ali i u sudnici Međunarodnog suda u Haagu. "Pripadnici same jedinice, koja je tog dana bila na terenu u Gruborima, na kraju nisu progovorili o počinjenim zločinima, stoga odgovornost leži na njihovoj savjesti.  I u drugim zločinima za koje još uvijek nisu donesene pravomoćne presude spominju se imena pripadnika ove jedinice, a na obilježavanjima vojnih akcija političari svejedno posebno pozdravljaju upravo njih i sve druge koji su sudjelovali u Oluji. Da, Oluja je bila oslobodilačka akcija u kojoj su se prestala kršiti prava jednog dijela stanovništva Hrvatske, ali je ona istodobno za srpsko stanovništvo označila egzodus i počinjenje brojnih zločina. Važno je da Hrvatska u kolovozu, kada se obilježava obljetnica Oluje, pronađe način da se sjeti i tih ubijenih civila. Taj teret ne mogu nositi samo pravosudne institucije već  druge državne institucije, a prije svega političari."

"Za akciju za koju je potvrđeno da je u njoj stradao tako velik broj ljudi, paradoksalno je da postoji samo jedna pravomoćna presuda. To je veliki problem hrvatskog pravosuđa za kojeg smo se nadali da će makar djelomično biti riješen s presudom Gotovini i Markaču. Prošlo je previše vremena i i čini mi se da ne postoji volja da se ikoga kazni po zapovjednoj odgovornosti. Zbog toga ne možemo biti previše optimistični", kazao je u razgovoru za H-Alter Sven Milekić iz Inicijative mladih za ljudska prava. Aktivist Inicijative mladih za ljudska prava dodaje da je po pitanju ljudskih prava, pa tako i prava srpske nacionalne manjine, stanje u Hrvatskoj bilo bolje za vrijeme pregovora s Europskom unijom nego li nakon službenog ulaska u nju. "Mislim da je civilnom društvu otežana uloga zagovaranja ljudskih prava nakon ulaska u Uniju, što pokazuju referendumske inicijative i ostali veći ili manji ekscesi koji su kulminirali u posljednjih godinu dana. Položaj Srba se nakon pristupanja Uniji faktički nije puno promijenio na razini pravne zaštite, ali je atmosfera u društvu sada definitivno gora nego što je bila prije nekoliko godina. To pokazuje da država nažalost nije reformirana u pravom smislu, a o društvu da i ne govorimo. Svatko tko je vjerovao da će se Hrvatska još više demokratizirati nakon ulaska u EU je u najmanju ruku bio naivan", zaključio je.