Iako je javnost bila šokirana prvim rezultatima akcije Indeks, čini se da bez obzira na razmjere trgovine ocjenama i zloupotrebe položaja sveučilišnih profesora, takvo ponašanje ipak nije ekskluzivno balkansko obilježje.
Ovaj skandal, dakako, čini upitnima i titule kojima su se upleteni profesori okitili, kao i njihov znanstveni opus, pa je u tom svjetlu zanimljiv i jedan splitski skup na kojem je bilo riječi upravo o znanstvenoj čestitosti.
Naime, istodobno s privođenjem i ispitivanjem osumnjičenih za korupciju, Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu i Hrvatski centar za globalno zdravlje bili su domaćini drugog sastanka voditelja i predstavnika ureda za znanstvenu čestitost europskih zemalja, ENRIO (European Network of Research Integrity Offices), kojem pripada i hrvatski nacionalni Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju (OEZVO).
Europska mreža
Priliku da u Splitu razmijene iskustva, iskoristili su ravnatelji ili predstavnici ureda iz Norveške, Nizozemske, Finske, Velike Britanije, Švicarske i Portugala, dok su s hrvatske strane sudjelovali ravnatelj Uprave za znanost Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Hrvoje Meštrić i doc. dr. sc. Vedran Katavić, predsjednik Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, s kojim smo u povodu toga i razgovarali.
Glavni zaključak sastanka je da su akademska i znanstvena zajednica samostalno nedovoljno snažne za samoregulaciju po pitanjima znanstvene prijevare i upitnih postupaka u znanosti, te da je potrebno stvaranje europskog ureda koji će pomagati svima uključenima u razrješavanje takvih problema.
Poseban naglasak stavljen je na međunarodno dijeljenje informacija o istraživanim prekršajima te međusobnu ekspertnu pomoć ureda u rješavanju takvih slučajeva.
Kao posebni problemi istaknuti su slabo pridržavanje istraživača zakonske odredbe o “informiranom pristanku” - po kojoj svaki ispitanik uključen u istraživanje mora biti detaljno upućen u istraživanje i svoje sudjelovanje pismeno potvrditi - te medijsko iskrivljeno izvještavanje o provedenim istraživanjima.
Nismo, dakle, ni po čemu posebni kad je o znanstvenim prijevarama riječ?
Hrvatska se po tome ne ističe od ostatka svijeta – ima velikih i malih prijevara u približno jednakom omjeru kao i drugdje. Čak se ne razlikujemo ni po (ne)spremnosti na suočavanje s posljedicama otkrivanja takvih prijevara.
Pitanje po kojemu se razlikujemo jest administrativno određivanje kriterija akademske uspješnosti i napredovanja, što može dovesti do želje pojedinaca da minimalnim angažmanom ispune administrativna, a ne intelektualna očekivanja poslodavca, te steknu prividni ugled koji im osigurava titula.
U SAD-u najstrože sankcije
Gdje se najstrože sankcioniraju znanstvene prijevare? Vi ste se za pitanja znanstvene čestitosti educirali pri američkom ORI-ju (Office of Research Integrity). Kakva su vaša iskustva?
U SAD-u je odnos prema znanstvenim prijevarama vrlo strog. Posebnu ulogu je odigrao Office of Research Integrity (ORI) koji je, ujedno, najveći promicatelj međunarodne odgovorne provedbe istraživanja.
Znanstvenike za koje se otkrije da su prekršili pravila (ili zakon), vrlo se brzo i vrlo strogo sankcionira. Naš odbor za etiku nema takvih zakonskih ovlasti – ima savjetodavnu, neobvezujuću ulogu. Na tijelima koja mi savjetujemo je da donesu odgovarajuće zaključke i odluke.
Mislite li da će u slučaju Indeks onima kojima se dokaže krivnja biti izrečene odgovarajuće sankcije i da će nepravedno stečene ocjene biti poništene?
Pitanja akademskog integriteta također spadaju u djelokrug Odbora za etiku, ali se u razrješavanje takvih problema mi uključujemo iznimno, tek kad postane očito da odgovarajuća tijela ne uspijevaju samostalno donijeti odluku.
Što se Indeksa tiče, mogu samo reći da nema razloga sumnjati da će oni koji su prekršili zakon, za to i odgovarati. Kao što sam rekao prije, veći problem šireg društvenog konteksta je što se uspješnost mjeri administrativno – titulom, a ne sposobnostima, stavovima i znanjem. Najveća opasnost slučaja Indeks je stvaranje ili poticanje percepcije da nastavnici i znanstvenici rade malo, da su za to previše plaćeni, da je njihov društveni učinak beznačajan te da se svakoga može kupiti.
Najmlađi liječnik
Vedran Katavić je diplomirao na Medicinskom fakultetu Zagrebu 1994. s 22 godine, kao najmlađi liječnik u posljednjih 20 godina, a doktorirao je 2001. godine. Član je uredničkog odbora Croatian Medical Journala (CMJ) od 1995., a urednik za istraživačku čestitost u CMJ-u od 2001. Za pitanja čestitosti educiran je pri ORI-ju od 2002. Član je, a zatim predsjednik Odbora za etiku od 2006. te sudionik i voditelj na 1. svjetskoj konferenciji o Research Integrity 2007. u organizaciji ESF-ORI-ja.
Strah od uvođenja pravila
Je li točno da su i vas neki političari htjeli smijeniti, i čak ukinuti Odbor za etiku... jer je nepotreban, a i zato što ste Vi poletarac?
O svojim tegobama s dijelom političara ne kanim razglabati, jer su sukobi dnevnopolitičke prirode, rezultat su straha od uvođenja pravila i mjerljivosti nečijeg ugleda, a ponajviše posljedica stavova da mlađa osoba, s nedovoljno sijedih vlasi, može ikome govoriti što je ispravno, tj. što je međunarodni standard.
