"Ujedinjeni u različitosti" - službeni slogan Europske Unije na težak je ispit zrelosti dovela antieuropska kseonofobna i rasistička politika sve jačih ekstremno desničarskih struja potenciranih ne samo novim valom globalnih migracija, već i hvalevrijednim liberalizmom europskih institucija kojim se otvaraju vrata slobodnom i dostojanstvenom kretanju ljudi bez ikakvih vjerskih, rasnih ili nacionalnih predrasuda. I upravo ta spremnost cijele zapadnoeuropske tradicije da u praksu pretoči sva ona liberalna i humanitarna načela za koja se, s pravom, bezkompromisno zalaže, u posljednje se vrijeme opetovano stavlja na kušnju.
Zabrinjava to što je Borghezio još od 2001. god. zastupnik Europskog parlamenta, što je član Komisije za civilne slobode, pravdu i unutranje poslove, te da aktivno obnaša političku dužnost u jednoj od najutjecajnijih zemalja Europske Unije
Takav jedan test očito nije prošao talijanski narod - jedan od lidera Europske Unije - kada je prije točno tri godine (7. svibnja 2008.) nakon skandala u Parlamentu gdje su
Berlusconijevi pristaše netom nakon glasovanja kojim je pala vlada ljevičarskog premijera Romana Prodija slaveći otvorili šampanjac i servirali mortadellu među parlamentarnim klupama, dali povjerenje opciji desnog centra koja je kao koalicijska vlada mogla preživjeti samo udružujući se s eksremo desnom, indipendentističkom i rasističkom Sjevernom ligom Umberta Bossija, koja od tada ne prestaje stvarati skandal nad skandalom u gotovo svakom svom javnom istupu. Zaveli su biračko tijelo otvorenim istupima protiv ilegalnih imigranata, militarističkim i nasilnim parolama i govorima, za koje očito ima sve više i više sluha među populacijom svih dobnih skupina, kao odgovor na sve veće migracijske valove nesretnih izbjeglica.
I upravo je kroz prizmu jedne takve apsurdne i gotovo neshvatljive radikalne politike ovih dana gledano i na događanja na našim prostorima. Dana 27. svibnja, odnosno točno dan nakon uhićenja haškog optuženika Ratka Mladića prema kojem čitavi civilizirani svijet, neovisno o političkom opredjeljenju i svjetonazoru, ima potpuno identičan stav, definirajući ga jednim od najvećih krvnika koje je izrodila suvremena povijest turbulentog Balkana, jedan od prestavnika talijanske vladajuće politike - zastupnik Europskog parlamenta Mario Borghezio - svojom izjavom šokirao je talijansku javnost. Gostujući u izrazito praćenoj emisiji Zanzara Radija 24, upravo tog 27. svibnja, na upit voditelja Giuseppea Crucianija o aktualnim događanjima koja su, jasno, podrazumjevala i osvrt na Mladićevo uhićenje, Borghezio, inače poznat po otvorenom deklariranju kao fašist i ksenofob, bez ikakve cenzure izjavljuje:
"Nisam vidio nikakve dokaze (osvrčući se na zločine za koje se tereti Mladića), domoljubi su domoljubi i za mene Mladić je domoljub. Sve za što ga se tereti, političke su igre. Srbi su mogli zaustaviti muslimansko nadiranje u Europu, u tome ih se, nažalost, spriječilo. Govorim o svim Srbima, uključujući i Mladića. U svakom slučaju, ja ću ga ići posjetiti, ma gdje god se on nalazio."
Očito nimalo iznenađen odgovorom svog sugovornika - inače poznatog po svom anganžamu u definiranju procesa slobodnih migracija neprihvatljivom retorikom "islamizacije društva i gubitka katoličkog identiteta" - voditelj emisije nastavlja gotovo u sarkastičnom tonu:
"Kažete da ne postoje dokazi? Neosnovane optužbe, kažete; a genocid u Srebrenici ne čini vam se utemeljenom optužbom?"
"Genocid se dogodio", odgovara Borghezio. "Treba vidjeti kolika je krivica Mladića."
"Dakle, prema vašem mišljenju, ne treba ga osuditi? Bilo bi prihvatljivije osloboditi ga, amnestirati srpske zločine?", uporan je novinar.
"Ja ne vjerujem u Haški sud!", apsurdan je odgovor talijanskog europarlamentarca, zastupnika jednog od najviših tijela europskih insititucija koji iskazuje svoje nepovjerenje upravo u njih same.
"Vi, dakle, nemate povjerenja u Haški sud?"
"Tek nešto iznad nule. Ovi međunarodni sudovi nisu demokratski..."
Gotovo s podsmjehom novinar skreće temu razgovora i ukopava se u najdelikatniji argument razgovora: "Vi ste, dakle, uvjereni da su Srbi oni koji su zaustavili muslimansko napredovanje na europski kontinent?"
"Ponavljam vam da sam uvjeren da su Srbi mogli biti oni koji bi to nadiranje zaustavili, ali nisu im to dopustili!"
"Nisu im to dopustili, kažete? Nisu dopustili Mladiću da takvo nešto učini? No, dobro...", sada već gotovo zaprepašteno konstatira voditelj. "Vi ćete ga, dakle, ići posjetiti...?"
"Gdje god se bude nalazio...", uporan je sugovornik.
Dio je to dobro programirane politike jeftinog i zatupljujućeg nacionalizma koji je, upravo zahvaljujući svojim radikalnim porukama, uspio pobijediti proeuropsko - liberalnu opoziciju na proteklim talijanskim izborima
Gotovo da nije ni začuđujuće da takve monstruozne izjave čujemo od čovjeka kojeg još prije 35 godina (točnije 11. srpnja u mjestu Ponte San Luigi) uhićuju zbog dokumenata naslovljenih Novi poredak i Viva Hitler ukrašenih svastikama, kojega 1993. god. sud osuđuje na kaznu od 750 000 lira zbog napada na jednog marokanskog imigranta, koji 1998. god. utemeljuje organizaciju nazvanu Zeleni volonteri koja će kasnije izroditi prijeteće "crne patrole" pod pokroviteljstvom Berlusconija, kojeg se 1. srpnja 2000. optužuje za organizirano podmetanje požara među imigrantiskim izbjeglicama za koji je, na kraju, platio samo 3.040 eura kazne, kojeg 11. rujna 2007. policija zaustavlja u namjeri da organizira antiislamske prosvjede u Bruxellesu, te koji vrhunac apsurda dostiže 2009. kada na Canalu+ u emisiji pod naslovom Europa: "dizalo" za fašiste izjavljuje: "Treba se infiltrirati u administraciju i najmanjih općina. Treba korisiti dobre manevre da vas nitko ne bi okarakterizirao kao nostalgične fašiste, nego da bi se na vas gledalo kao na jedan regionalni, katolički pokret, ali vi u stvarnosti... ispod površine, uvijek to morate ostati" - direktno aludirajući na neofašizam.
No ono što zabrinjava jest da je ta ista osoba još od 2001. god. zastupnik Europskog parlamenta, da je član Komisije za civilne slobode, pravdu i unutranje poslove, te da aktivno obnaša političku dužnost u jednoj od najutjecajnijih zemalja Europske Unije.
"Nevjerovatno, neprihvatljivo, monstruozno", riječi su kojima senator Giorgio Tonini,
voditelj Demokratske stranke u Međunarodnoj komisiji iskazuje svoje zaprepaštenje.
"Mladić si je zakrvavio ruke jednim od najtežih ratnih zločina u Europi nakon Drugog
svjetskog rata i činjenica da je procesuiran dala je barem nešto nade Srbiji i ostalim
zemljama bivše Jugoslavije da krenu na put ka ujedinjenoj Europi." "Neprihvatljivo je", zaključuje Tonini, "da tako proklete riječi kao što su Borghezijeve mogu biti povezane s jednim predstavnikom Italije u Europskom parlamentu. Tražimo od naših ministara Bossija i Calderolija, te predsjednika vlade da se bezuvjetno distanciraju od takvih navoda."
Ne radi se, dakle, o pojedinačnom istupu nekog anonimnog marginalnog političara; radi se o mišljenju jednog od najuvaženijih predstavnika europske politike u ovome trenutku kojem se već desetljećima daje prilika da potkopava osnovne civilizacijske vrijednosti mirnog i kvalitetnog suživota svih naroda i kultura Staroga kontinenta. Dio je to dobro programirane politike jeftinog i zatupljujućeg nacionalizma koji je, upravo zahvaljujući svojim radikalnim porukama, uspio pobijediti proeuropsko - liberalnu opoziciju na proteklim talijanskim izborima. Ostaje nam samo nada da se, ipak, radi samo o jednoj fazi mukotrpnog puta ka ujedinjenoj Europi, a ne o strujama koje će konstanto perzistirati u političkim sferama.
