Zagrebačka Biciklopopravljaona, volonterska radionica za popravljanje bicikala i puno više od toga, prošloga je mjeseca proslavila svoj pettisućiti popravak. A termini rada Biciklopopravljaone četvrtkom posljednjih se nešto više od pola godine najavljuju na originalan način, objavom stripa na Facebook stranici ove volonterske inicijative.
Stripovi su redovito biciklističke tematike, na njima su ponekad prepoznativljivi volonteri Biciklopopravljaone, ponekad su u boji, ponekad nisu, ponekad izražavaju ljubav prema bicikliranju bez riječi, ponekad se u oblačićima pojavljuju dijalozi na teme iz biciklističke subkulture. Ukratko, svakom će zaljubljeniku u najodrživije i prema drugim ljudima najprijateljskije prijevozno sredstvo izmamiti osmijeh na lice.
"Prije sedam-osam mjeseci na internom forumu Biciklopopravljaone počeo sam povremeno stavljati pasice stripa na temu bicikla. Netko je rekao 'to je stvarno dobro, mogao bi ti to crtati jednom tjednom da stavimo na Facebook BicPopa. Tako je to krenulo, a dosad smo objavili tridesetak stripova", kaže autor stripova, i sam volonter biciklopopravljač, uz to i arhitekt, Stipe Kalajžić. Sa Stipom smo porazgovarali o tome kako je počeo crtati stripove o biciklima, gdje nalazi inspiraciju i koji su mogući širi utjecaji ulaska bicikla u stripokulturu u Hrvatskoj.
Krenuli ste putem u biciklističkim krugovima poznatih autora koji se bave biciklima kroz strip kao što je primjerice Yehuda Moon. Koja je to tajna veza stripa i bicikla? Zašto strip voli bicikle i obrnuto?
Veza između stripa i bicikla ne postoji, ali može postojati veza između strip crtača i bicikla. No, bicikl nije baš previše zahvalan motiv za crtanje, relativno su naporni za crtanje. Ako se strip crta na dnevnoj bazi, tema treba biti nešto jednostavno za crtanje da se može svaki dan nacrtati nešto novo. Bicikli u svijetu kao tema jesu već ušli u strip kulturu. Yehuda Moon je dosta popularan, ali iako njega jako respektiram, prvenstveno zbog ogromne količine stripova koje je nacrtao, ne mogu reći da me on ili netko drugi posebno inspirira. Svaki od njih ima svoj način crtanja i obrade teme koji je drugačiji od mojeg. Yehuda, primjerice, gradi stripove kao sitcom, ima jedan glavni lik koji popravlja bicikle, i koji se provlači kroz sve stripove. Jedina zajednička poveznica naših stripova su teme bicikla i situacija koje se ne bi dogodile da nema bicikla.
Volontirate u Biciklopopravljaoni već duže vrijeme. Vidljivo je iz nekih stripova da i tamo u radu s ljudima pronalazite inspiraciju. Kakvi su to trenuci koji se pretvaraju u strip?
Da, inspiracija mi dolazi iz osobnog i tuđeg iskustva, iz radione ili iz zajedničke vožnje biciklom. No, ljudi imaju neku svoju predodžbu o sebi, a to kako ih drugi vide može biti malo drugačije. Zato crtanje ljudi može biti nezahvalno, pa pokušavam da su likovi u stripu neki generički likovi koji se bave biciklima. Ponekad napravim iznimku, primjerice u stripu u kojem jedan lik priča o tome koliko je vremena potrebno za put biciklom do Norveške. Tada sam nacrtao volontera Gorana, koji je teoriju iznio jednog četvrtka u Biciklopopravljaoni. Odgovor je, prema njemu, tjedan dana!
No, ponekad jednostavno crtam neki svoj doživljaj, primjerice, vozim se nizbrdo po praznoj cesti, u glavi su mi se pojavile zastavice i vozio sam slalom po toj zamišljenoj slalomskoj stazi. Onda je pitanje kako taj doživljaj pretočiti u 3-4 kadra za strip.
Mora li se biti biciklist/ica da se shvati stripove?
Za neke da, za neke ne. Ja se trudim da stripovi budu razumljiviji što većem broju ljudi, da se ne spominju proizvođači, dijelovi i slično. No, čak ni aktivni biciklisti ili kolege i kolegice iz Biciklopopravljaone ne shvate uvijek strip na isti način. To je i očekivano, to je tako sa svakim stripom, romanom, pjesmom, slikom i slično.
Stipe Kalajžić: "Često je tu prisutna i autoironija, smijanje samome sebi, više nego neki pokušaj edukacije." (Foto: Goran Zec)Bicikli u kulturi sigurno ne dobivaju toliko prostora kao automobili u kulturi. Kult automobila se zapravo gradi kroz popularnu kulturu od vrlo rane dobi. Primjerice, postoje crtići gdje automobili oživljavaju i dobivaju osobine ljudi. Može li strip o biciklima pomoći u osvještavanju građana o okolišnim, zdravstvenim i drugim prednostima ovog prijevoznog sredstva?
Da, bicikl se za razliku od automobila često smatra zabavom, nečim za djecu, nečim što nije nešto konkretno kao automobil. Često po Zagrebu čujem negativne komentare na račun biciklista, biciklisti maknite se s ceste, biciklisti maknite se s pločnika. Ja se ovime trudim dati svoj doprinos da se bicikl destigmatizira, ali ne doživljavam to kao neko propovijedanje. Često je tu prisutna i autoironija, smijanje samome sebi, više nego neki pokušaj edukacije.
Stripovi se zasad objavljuju na webu jednom tjedno kao svojevrsni poziv na termin Biciklopopravljaone četvrtkom. Hoćemo li jednom vidjeti stripove ukoričene u neku knjigu?
Strip je stekao svoju publiku, reakcije su dobre i čini mi se da je prijeđena ta neka granica kada nema nazad. Ne mogu sada reći, "ja neću više to crtati". No, za neko pristojno papirnato izdanje, da ima više od 25-30 stranica, moram nacrtati još dosta stripova. Nadam se da ćemo doći i do toga.
Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
