Tehnička vlada Tihomira Oreškovića u travnju je objavila natječaj za "početnu i neovisnu ocjenu portfelja trgovačkih društava u vlasništvu RH prije donošenja odluka o privatizaciji", što su mnogi shvatili kao jasan korak prema skidanju tvrtki s popisa strateški važnih poduzeća, i posljedičnoj privatizaciji. Na listi se našao i HEP, vodeća domaća tvrtka koja se bavi proizvodnjom, prijenosom i distribucijom električne energije, te opskrbom kupaca toplinom i distribucijom plina. Uprava ove tvrtke, koja se nalazi u stopostotnom državnom vlasništvu, prošli je tjedan najavila Denis Geto: "Spremni smo na sve, baš sve, da obranimo HEP od privatizacije."kako se planira riješiti oko 1700 radnika radi plana restrukturiranja, temeljem studije koju je prošle godina naručila od poslovne konzultantske kuće PwC.
HEP grupa sastoji se od dvanaest vlastitih društava, četiri društva u mješovitom vlasništvu, te dvije ustanove (nastavno-obrazovni centar, te centar za čistiju proizvodnju). Zapošljava oko 10 000 ljudi, građanima i drugim poduzećima godišnje isporuči 14,8 milijardi kilovatsati struje, a prošle godine je poslovala s 1,6 milijardi kuna dobiti. Planirani odljev radnika odnosi se na tvrtku HEP-operater distribucijskog sustava, koja je ujedno i najveća tvrtka u grupi sa oko 7500 zaposlenih.
"Ovo zapravo nije otpuštanje, već prijevremeno umirovljenje radnika. Problem je što nema sustavnog plana, pa odlaze i oni radnici koji su potrebni a njih se ne zamjenjuje s novim, mladim radnicima. Pritom nema nikakve garancije da na upražnjena mjesta neće doći novi val Osim što vuče poslovne poteze protivne interesima HEP-a, uprava ne brine oko obučavanja i zapošljavanja mlađih radnika što je čisti dokaz nemara prema budućnosti poduzećanepotrebnih političkih uhljebljenja. U restrukturiranje se ulazi sa pretpostavkom konzultanta da efikasnost i višak radnika treba korigirati za 30-ak posto te napraviti outsourcing određenih dijelova poslovnog procesa. Pritom nigdje nije transparentno pokazano kako se do tih brojki došlo (podaci su tajni) niti zašto je baš to polazišna točka za restrukturiranje. Ovo poduzeće je nedavno, 2013. godine, već bilo restrukturirano. To znači da je najmanje jedno od ova dva restrukturiranja, ako ne i oba, bilo nepotrebno. Restrukturiranjem 2013. nije se gotovo ništa napravilo, osim što se na nepotrebno visoke otpremnine potrošilo nekoliko stotina milijuna kuna više nego što bi to bilo za normalno umirovljenje radnika", kaže Denis Geto, radnik HEP-a i predsjednik Tehnosa, strukovnog sindikata HEP-a.
Osim rješavanja 1700 radnika, uprava restrukturiranjem planira i smanjiti broj distribucijskih područja Elektre sa 21 na svega 4, što bi moglo negativno utjecati na kvalitetu pružanja usluga građanima.
"Kao prvo, te terenske jedinice su upravo one gdje je već dugo vremena najveći deficit radnika pa je gotovo nemoguće da one mogu biti efikasnije, jer zbog nedostatka ljudi već sada prešutno rade izvan granica radnog zakonodavstva. I kao drugo, ne treba vjerovati usmenim obećanjima da se pogoni u manjim mjestima neće fizički gasiti, što bi bila tragedija za lokalne zajednice u kojima život održavaju još samo institucije poput Elektre. Također, vrijeme otklona kvarova dolaskom interventnih ekipa iz udaljenijih mjesta zasigurno bi bilo duljeg trajanja. Ukoliko želimo benchmark za ove tvrdnje, potrebno je samo pogledati što se događalo sa Hrvatskim telekomom nakon njegovog restrukturiranja u sustavu Poslovodstvo se već godinama natječe u tome tko će više poslova dodijeliti privatnim vanjskim izvođačima radova, iako je takva usluga u pravilu lošija a njihovi radnici potplaćeniodržavanja i otklona kvarova", upozorava Geto.
Geto upozorava i kako se čitav proces restrukturiranja vodi krajnje netransparentno, pri čemu su sindikati kao izravni predstavnici radnika isključeni i marginalizirani. HEP-om upravlja politički menadžment koji restrukturiranja planira u tajnom dogovoru s privatnom konzultantskom kućom.
"Poslovodstvo HEP-a obmanjuje radnike i cjelokupnu javnost priopćenjima kako su radnici i sindikati detaljno informirani o restrukturiranju HEP-ODS-a te da na procesu radi HEP-ova struka. Naprotiv, cjelokupno restrukturiranje se provodi pod oznakom najveće tajnosti, a osim netransparentno odabranih, ostali radnici i sindikati ne dobivaju konkretne podatke i uvid u odvijanje procesa. Navodno postoji nekakva studija ili analiza koja je napravljena na oko 1 000 stranica, no TEHNOS-u se službeno ništa nije dostavilo, osim 40-50 stranica općenitog materijala koje je predsjednik sindikata dobio osobno pod oznakom poslovne tajne, a iz kojeg se ne može puno saznati. Pritom smo dobili nevješt izgovor da sve mora biti tajno jer tako piše u ugovoru sa međunarodnom konzultantskom kućom PricewaterhouseCoopers Savjetovanje d.o.o. (PwC). Na osnovu toga, ispada da najviši HEP-ov menadžment (postavljen od strane politike) i strana privatna kompanija PwC imaju ekskluzivno pravo određivanja sudbine hrvatske elektroenergetike, dok desetak tisuća radnika HEP-a i njihovi predstavnici predstavljaju sporednu stvar, Kao i u mnogim drugim javnim poduzećima, politički postavljeno rukovodstvo u HEP-u radi privatnih interesa često radi namjernu štetu poslovanju, pa time nastaju gubici koji služe kao opravdanje za odljev radnikasamo prekomjerni broj, koji ne samo da ne mogu sudjelovati, već za njih restrukturiranje mora biti stroga tajna", kaže Geto.
Kao i u mnogim drugim javnim poduzećima, politički postavljeno rukovodstvo u HEP-u radi privatnih interesa često radi namjernu štetu poslovanju, pa time nastaju gubici koji služe kao opravdanje za odljev radnika.
"Višak radnika zaista postoji, a on je prvenstveno generiran političkim kadroviranjem i nepotizmom, kao i namjernim gubljenjem poslova. Poslovodstvo se već godinama natječe u tome tko će više poslova dodijeliti privatnim vanjskim izvođačima radova, iako je takva usluga u pravilu lošija a njihovi radnici potplaćeni. Već dugo vremena se govori da glavni razlozi takvog ustupanja poslova leže u provizijama koje se dobijaju u sklapanju poslova s odabranim vanjskim izvođačima. Kada se gube poslovi, jasno je da se umjetno stvara višak radnika. Postojeće poslove treba prestati gubiti, a poslove koji su već izgubljeni treba vratiti te zaposliti i obučiti stručne radnike. Tako nešto mogu provesti jedino stručni, sposobni i pošteni menadžeri, što znači da političko kadroviranje, koje je zaslužno za nesavršenu efikasnost, treba u potpunosti prestati", smatra Geto.
Osim što vuče poslovne poteze protivne interesima HEP-a, uprava ne brine oko obučavanja i zapošljavanja mlađih radnika što je čisti dokaz nemara prema budućnosti poduzeća. U Tehnosu smatraju da je potrebno pojačano zapošljavanje na operativnim poslovima (monteri, uklopničari, smjenski radnici) gdje se prosječna starost sve više povećava, a pri čemu dolazi do povećanog stresa među radnicima. Konačno, doći će do Geto upozorava i kako se čitav proces restrukturiranja vodi krajnje netransparentno, pri čemu su sindikati kao izravni predstavnici radnika isključeni i marginaliziraniprekida u transferu znanja i iskustva na novu generaciju radnika i sutra više neće biti kvalificiranog kadra. Ovakav epilog možda i jest u interesu korumpiranim upravama.
U priči o restrukturiranju HEP-a posebno je sporna konzultantska kuća Pricewaterhouse Coopers (PwC) koje je za 8 milijuna kuna izvršila pregled stanja u HEP-u, te dostavila upravi svoje mišljenje koje je poslužilo kao službeni povod najavljenim rezovima. Ova multinacionalna kompanija u Hrvatskoj ima podružnicu od 1998., a diči se navodnom neovisnošću, kao što se i ekonomski zagovornici neoliberalizma (privatizacije, deregulacije, smanjenja javne potrošnje i sl.) predstavljaju kao nezavisni analitičari, iako je jasno da rade u interesu kapitala. Geto smatra kako je odabir ove tvrtke neprihvatljiv iz više razloga.
"PwC je za Vladu RH radio i napravio studiju utjecaja kontroverznog Transatlantskog trgovinskog sporazuma (TTIP) koji afirmativno promovira strane privatne utjecaje na Hrvatsku, poput privatizacija u javnom sektoru, GMO hrane itd. Također, PwC je česti sudionik raznih konferencija i okruglih stolova na kojima se promovira privatizacija odnosno suradnja javnog i privatnog sektora. Bivši direktor PwC Hrvatska je Žarko Primorac, kojeg je politika imenovala u nadzorni odbor HEP-a d.d., a koji je izjavio da se tamo nalazi kao stručnjak za privatizaciju. Tvrtka PwC je prošlih godina već napravila program restrukturiranja u većini ostalih značajnih društava u sastavu HEP grupe. Zahvaljujući poslovodstvu, ta restrukturiranja, posebice ona u HEP-Proizvodnji, su završila tako da funkcionalno nisu donijela skoro nikakav napredak, a plaćena su više milijuna kuna", objašnjava Geto.
Za razliku od antisindikalnog odgovora predsjednika Hrvatskog elektrogospodarskog sindikata Dubravka Čorka, koji je o restrukturiranju na HRT-u izjavio da "može biti pojedinačnih nezadovoljstava kao i svagdje, ali projekt je nužnost", čime se jasno pomirio s ovim valom rezanja, Tehnos najavljuje borbu protiv privatizacije HEP-a
"Spremni smo na sve, baš sve, da obranimo HEP od privatizacije. U platformi Ne damo naše imamo puno vrijednih prijatelja koji će nam sigurno pomoći, ali siguran sam i široka javnost. Ostali sindikati u HEP-u, posebno oni veći, morat će napokon napraviti zaokret u aktivnostima i prekinuti ovu 'radničku uspavanku', ako nakon ove priče ne žele ostati trajno crvenih obraza", zaključuje Geto.
Dosadašnji razvoj događaja u HEP-u neodoljivo podsjeća na poznati recept prije privatizacije - česti su korupcijski skandali (najpoznatiji Ivan Mravak), politički postavljene uprave namjerno posluju loše i neodgovorno, nedužni radnici pod izlikom restrukturiranja ostaju bez posla, a poduzeće se predaje na privatizacijski bubanj. Bez obzira na samu metodu provedbe, privatizacija nije nikakav hrvatski specijalitet, već izravan zahtjev međunarodnih institucija kapitala za liberalizacijom tržišta. Za razliku od zemalja centra, periferna Hrvatska je u položaju odricanja od gotovo svih grana industrije, tako da je i odricanje od elektroprivrede sasvim lako moguće. S obzirom na udruženo djelovanje i moć političkih i poslovnih elita koje već godinama uništavaju domaću industriju, te slijepo provode zahtjeve međunarodnog kapitala, sindikalna borba oko poduzeća poput HEP-a morala bi biti što raširenija.
