Split je za invalide noćna mora

Meri Butirić i Ivana Alujević, predsjednice Ženske inicijative županijske i gradske organizacije HNS-a, zajedno s Nenom Gaćinom, predsjednikom Podružnice Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara, obišli su javne prostore i objekte kako bi utvrdili koliko je arhitektonskih zapreka uklonjeno kako bi se osigurala pristupačnost osobama s invaliditetom. Planovi za prilagodbu grada su napravljeni, rokovi određeni, ali malo je (gotovo ništa) toga ispoštovano. Riječ je o bolnicama, školama, kazalištima, knjižnicama, sportskim objektima, a naročito o sanitarnim čvorovima diljem Splita, koji su očito zaboravili na invalide. Gradsko vijeće donijelo je, naime, splitsku strategiju jedinstvene politike za osobe s invaliditetom u razdoblju od 2006. do 2010. godine, kojim se trebalo učinkovito i odgovorno uspostaviti sustav skrbi putem mjera i aktivnosti gradskih ureda i službi. Radi osiguranja pune socijalne integracije i stvaranja jednakih mogućnosti za sve građane, Grad Split će svoje aktivnosti posebno usmjeriti na: izradu plana postupne prilagodbe objekata kulturnih ustanova (muzeja, galerije, kazališta, kina, knjižnica, crkava...) s rokom do kraja 2006. godine, stoji u programu donesenom na Vijeću. Lijepo na riječima, oskudno na djelima. Sada smo na kraju 2008. godine, a invalidi znaju najbolje koliko je kulturnih objekata njima prilagođeno. Kućni pritvor
Grad Split je noćna mora za potpune invalide, odnosno one koji su u kolicima. Sistem nas je osudio na kućni pritvor, riječi su Nene Gaćine, predsjednika SDUSO-a, Splitsko-dalmatinske udruge spinalno ozlijeđenih, koji spada u 9,8 posto hrvatske populacije koju čine invalidi. Neno je osoba koja voli kulturne sadržaje i želi poći u teatar, ali ne može iako je nabavljen lift za podizanje kolica. Međutim, kako je bio gotovo neupotrebljiv, skinut je. Želja mu je i da uđe u knjižnicu i sam izabere knjigu, ali i to će očito ostati samo želja. Nadalje, u istom programu stoji i prilagodba objekata zdravstvenih i socijalnih ustanova te otklanjanje arhitektonskih zapreka, do kraja 2006. godine. Pozitivni primjeri Da ne bi bilo sve negativno, mogu se navesti pozitivni primjeri trgovačkih centara koji su dobro opremljeni i imaju prilagodbu za invalide, dakle, ulaz, rampu, nagib, toalet. Iznimka je Lidl, u koji nijedan invalid ne može ući jer im je nagib nepremostiv. Grad Split je obećao napraviti prilagodbu, ali, zbog stanja kakvo je trenutačno, invalidne osobe radije ostaju kući nego da se sukobljavaju s preprekama, kazao nam je Gaćina, te naveo da je i plaža na Benama odlično funkcionirala dok je nisu zauzeli građani Splita. Za nju je potrebno proširenje da bi bila dovoljno velika za svih. U Splitsko-dalmatinskoj županiji ni hoteli nisu prilagođeni. Javljaju mi se prijatelji iz drugih zemalja koji bi došli kao gosti, ali gotovo da im se nema što ponuditi: par soba u Duilovu, nešto više u Atriumu i Le Meridien Lavu, za razliku od Umaga koji ima šezdesetak soba prilagođenih invalidnim osobama, kaže Gaćina. Uz sve navedeno, Gradske službe bi trebale u vezi sa zaposlenjem pratiti mogućnosti i potrebe invalida. Sve ovo upućuje na diskriminirajući odnos prema invalidnim osobama. Tražimo samo poštovanje svega propisanog, ništa preko toga. Kad bi se to poštovalo, više invalida izišlo bi iz kućnih pritvora i postali bi koliko-toliko aktivnim sudionicima društvene zajednice, kaže Gaćina. Vrijeme je da se naglasi važnost socijalne svijesti i angažiranosti, naročito sada kada slijede lokalni izbori. Mudro bi bilo izabrati nekoga tko će znati prepoznati prave probleme svojih građana i olakšati im život te poštovati dana obećanja i propise. Umjesto ulaganja u megalomanske arhitektonske i sportske projekte, koji su samo odvraćanje pozornosti od stvarnih problema, trebalo bi investirati u socijalu, obrazovanje i kulturu. Bez zadovoljenih tih kriterija grad se ne može razvijati. Nema infovodiča Grad Split je odredio rok za tiskanje Vodiča kroz Split za osobe s invaliditetom o pristupačnosti javnih objekata, izradu web-stranice i telefonskih informacija te obećao da će uspostaviti infopunkt za stalno informiranje invalida do polovice 2007., no ni to se još nije ostvarilo. Parkiraišta se ne poštuju Gradski parkirni prostori imaju mjesta za invalide, no to se malo ili nikako ne poštuje. Možda bi neki djelatnik policije tim mjestima trebao uredovati, odnosno nadgledati i primjereno kažnjavati one koji se ne drže pravila.