Slučaj Kvatrić

U Društvenom centru Kino Mosor, u sklopu Operacije:grad 2008, sinoć je održan okrugli stol s temom Slučaj Kvatrić: Javni prostor između pješaka i automobila. Uz aktivno sudjelovanje stotinjak posjetitelja, uvodne su riječi dali arhitekt Nenad Fabijanić; Niko Gamulin iz Gradskog zavoda za prostorno planiranje; Žarko Puhovski, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; Gordana Vnuk, ravnateljica Eurokaza; Vera Petrinjak Šimek iz Zelene akcije i Teodor Celakoski iz inicijative Pravo na grad. Urbanist Niko Gamulin dao je povijesni i urbanistički opis Kvaternikovog trga i istakao ključne probleme u njegovom sadašnjem stanju i budućem razvoju. Kvatrić kao trg još nije formiran. Prije svega, nedostaje pruga po Heinzelovoj prema Domovinskom mostu, koja bi ga povezala s najpotentnijim zagrebačkim prostorom, onim uz Radničku cestu. Osvrnuvši se na kritike upućene trenutnom izgledu naglasio je da je Zavod za prostorno planiranje Grada Zagreba predvidio puno zelenila, i trgovački centar ispod razine tla, međutim pojavila se garaža koja nije bila ni u programu ni u idejnom radu. U obranu struke, arhitekt Nenad Fabijanić je naglasio da je Kvatrić jedini modernistički dizajniran trg u središtu grada. Ostavite ga da zaživi i ne pokušavajte ga 'oplemeniti nekim šestinskim kišobranima i kućicama s kobasicama' poput Zrinjevca ili Cvjetnog, apelirao je. O funkciji trga u suvremenom društvu govorio je Žarko Puhovski, naglasivši da je trg centralno mjesto demokracije u gradu, oaza javnosti u pustinji privatnosti. Međutim, na Kvaternikovom trgu su, umjesto automobilskog prometa građani gurnuti pod zemlju, čime je ukinut trg kao mjesto javnosti. U Zagrebu je, smatra on ovakav trend ukidanja trgova na snazi već više desetljeća. Smisao grada je, zaključuje on, u velikom broju raznolikih odnosa. Politika kakva je vidljiva na Kvatriću temeljena je na ukidanju svih odnosa osim potrošnje i automobilskog prometa”. S time se složila i Vera Petrinjak Šimek: Trg koji je služio raznim svrhama, danas služi samo jednoj: brzom kretanju automobila. Nadovezujući se, Teodor Celakoski je istakao da se danas mnogo govori o trgovačkim centrima kao o novim, hibridnim javnim prostorima. Međutim činjenica da se na nekom mjestu susreću pješaci nije dovoljna da bi govorili o javnom prostoru.
Javni prostor je onaj u kojem se ljudi mogu odnositi tako da iznad njih stoji jedino zakon i javna vlast. Nasuprot tome, u trgovačkom centru vaše djelovanje ovisi o dobroj volji vlasnika, menadžera i zaštitara. Pokušajte na primjer u shopping centru sjesti na pod, fotografirati ili pak održati govor... Među brojnim komentarima publike postavljeno je i pitanje uloge arhitekata. Arhitektura je, kako je istakla jedna od sudionica, previše zaokupljena pitanjima estetike i dizajna. Ona međutim, prije svega mora uključivati dijalog. Arhitektura mora biti spremna preuzeti svoj dio javne odgovornosti i mimo obrane vlastitog poslovnog interesa. Ali, kako je naglasio Celakoski da bi se nešto promijenilo, i građani moraju biti u stanju javno artikulirati svoju poziciju, ne samo kad se nešto događa neposredno u njihovom dvorištu.