Sjene na suncu Slavenke Drakulić

Usprkos političkim govorima u kojima se odbacuje oživljavanje zloglasne prošlosti, općeprihvaćeno stajalište u Hrvatskoj je da borci za nacionalnu stvar po definiciji ne mogu biti kriminalci. Ne računa se zločin, nego motivi zbog kojih je počinjen. To je logika koja ratne zločince iz balkanskih ratova, poput Mirka Norca, pretvara u junake, piše hrvatska književnica Slavenka Drakulić u engleskom Guardianu. U članku naslovljenom Sjene na suncu kroz ovoljetne slučajeve pogreba Dinka Šakića, povratka Zvonka Bušića te Thompsonovih koncerata opisuje problematični hrvatski stav prema fašističkoj prošlosti. Hrvatska je mala zemlja za veliki odmor. Ali iza marketinga i optimističnih izvješća o milijunima turista koji u njoj provode svoj odmor, manje vesele vijesti bacaju neugodnu sjenu nad malim turističkim rajem na Jadranu, počinje tekst Slavenka Drakulić. Drakulić prvo navodi primjer 86-godišnjeg bivšeg zapovjednika Jasenovca koji je ovog ljeta pokopan u ustaškoj uniformi, ali i govor svećenika Vjekoslava Lasića održan tom prilikom u kojem je poručio: Svaki pošteni Hrvat treba se ponositi Dinkom Šakićem. Naša književnica potom opisuje povratak emigranta Zvonka Bušića u domovinu nakon 32 godine provedene u američkom zatvoru zbog otmice zrakoplova i ubojstva njujorškog policajca. U Hrvatskoj je on heroj i mučenik za našu stvar, a žrtve samo - nesretni slučaj. Bušića se uspoređuje s Arafatom, Mandelom, Che Guevarom i Titom, objašnjava Drakulić. Hrvatska je, piše Drakulić, ovog ljeta bila podijeljena i oko Thompsonovih koncerata. Trebaju li njegovi koncerti, koji potiču međunacionalnu mržnju biti zabranjeni ili ne? Gradonačelnici hrvatskih gradova su podijeljeni: za neke je Thompson patriot, a za druge promicatelj fašističkih vrijednosti. Drakulić kaže kako je interesantno da je zajednički nazivnik ovih triju primjera ne samo oživljavanje fašističke ideologije, nego i očigledna nevoljkost pravnih institucija poput policije i ureda državnog odvjetnika da reagiraju - No, kako bi i mogli, kada neki od ministara i sami dolaze na Thomsponove koncerte?, pita se ona. Problem je u hrvatskom stavu prema svojoj prošlosti. Dokumenti i deklaracije su jedno, a stvarnost je drugo. U stvarnosti je Hrvatska, prije svojih 17 godina neovisnosti, neovisna bila samo jednom: između 1941. i 1945, kada je njome vladala nacistička marionetska vlada, pojašnjava Drakulić. Hrvatski političari, posebno premijer Ivo Sanader, glasno promiču europske vrijednosti i svoju opredijeljenost ulasku u Europsku Uniju. I dok se takvo neeuropsko ponašanje poput ratnih zločina, terorizma i fašizma zakonski može zabraniti, u praksi se tolerira i njeguje. Treba li Europskoj Uniji ovakva Hrvatska - zemlja koja svijetu pokazuje samo svoje lijepo lice, a svoje dvojbene vrijednosti skriva, pita se Drakulić u Guardianu. Članak u Guardianu