„S obzirom na ustanovljeni princip po kome je formiran aktuelni srbijanski kabinet - da se niko u Vladi ne bavi svojim poslom - jasno je zašto je Dulić ostao nem u najvećoj javno izraženoj ekološkoj krizi koja je dobila političke dimenzije. Dulić se ovih dana bavio vetrogeneratorima, Fijatom, zaposlenošću u Srbiji, najavom hapšenja zbog divlje gradnje. Razradu ekoloških inovacija prepustio je čoveku koji, umesto da se bavi stvaranjem moderne metropole 21. veka, više voli da se na beogradskim ulicama oseća miris nafte koji ispuštaju motorne testere, specijalno začinjen aromom strugotine posečenih stoletnih stabala," opisuje Marko Matić s srpskoga ministra zaštite okoliša Olivera sir Olivera Dulića.
Zvuči poznato? Promijenite samo jedno ime i državu.
A evo jedne naške situacije koju bi jedva smislila i ekipa iz Cvjećarnice. Prošloga je tjedna (23. veljače) održan javni uvid u studiju utjecaja na okoliš za postavljanje privremenog asfaltnog postrojenja unutar postojećeg kamenoloma u Žminju. Ništa ne bi bilo čudno kad to „privremeno postrojenje" ne bi radilo već šest godina. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva izdalo je naime, tada rješenje kojim se dozvoljava privremeno postrojenje zbog gradnje zapadnog kraka poluautoceste Istarski ipsilon.
Milka Banovac, predsjednica građanske inicijative, ispričala je Regional Expressu kako iz postrojenja dopire grozan smrad, izloženi su buci teških strojeva, kamiona koji neprestano dovoze sirovine i odvoze asfaltnu masu, prašina pada po selima i poljima. Ljudi se žale i na zdravstvene probleme, a najbliži žive na svega 150 metara od postrojenja.
Zelena Istra tvrdi da tadašnje rješenje Ministarstva sadrži niz kršenja propisa. Udruga pita kako je bilo moguće izdati građevinsku dozvolu u suprotnosti s prostornim planom Općine, te kako to da je ista izdana u rekordnom roku u čak 12 dana.
Čini se da „Ministarstvo express" ponekad radi prekovremeno.
„Presuda je po sadržaju presedan za hrvatsku praksu jer sudac u obrazloženju navodi da "očuvanje prirode i čovjekova okoliša spada u najviše vrednote ustavnog poretka RH", da "svatko ima pravo na zdrav život", navodi da je Hrvatska potpisnica Aarhuške konvencije, "da se zahvatima u okoliš ne smije utjecati na kakvoću življenja" itd., te da nitko nema pravo osporiti građanima pravo na sudjelovanje u javnoj raspravi, što je Komisija u navednom postupku procjene utjecaja na okoliš učinila. Presuda, naravno, gubi svaki smisao jer je stigla pet godina prekasno. Ovako spora pravda ne može se smatrati pravdom.", priopćila je udruga Zelena Istra.
Iako je ovaj put sud, sa zakašnjenjem, ipak presudio u korist građana, što su radile druge institucije? I u ovom slučaju građani su bili prisiljeni sami se organizirati. Pisali su peticije, prijave Inspekciji zaštite okoliša, Urbanističkoj inspekciji, Građevinskoj inspekciji, Gospodarskoj inspekciji i USKOKU, međutim, od nikoga ni glasa.
Ministarstvo pak tvrdi da su se od 2004. promijenili propisi koji sada obuhvaćaju Aarhušku konvenciju o pravu javnosti na pristup informacijama o okolišu, a 2004. su „razmotrili prijedlog Komisije o neupućivanju Studije ciljanog sadržaja na javni uvid te je prihvatili". Što su tada, tvrde, zakonski bili ovlašteni učiniti.
Bio parking ili asfaltno postrojenje, tvornica kamene vune ili podzemna garaža, nasuprot platanama ili svježem zraku ili pješačkoj zoni, priča je uvijek jednaka. Apsurdan slučaj javne rasprave o nečemu što radi već šest godina opet nije izrastao sam od sebe. Nije uopće čudno da apsurd da su u isto ministarstvo ugurani graditeljstvo i zaštita okoliša proizvodi apsurdne situacije.
U zemlji u kojoj velik dio okolišnih problema proizlazi iz gradnje, isto ministarstvo se bavi graditeljstvom i tobože nadzire utjecaj graditeljstva na okoliš. Podijeljene ličnosti su valjda idealni zaposlenici takve ustanove. Naša sir Oliverka međutim, dolazi iz graditeljskog sektora, novac je uložila u IGH (koji je slučajno projektirao Istarski ipsilon), u mladosti je projektirala zgrade, a nije se vezala za drveće ili spašavala prašume.
Ministar je pak u intervjuu Dnevnom Avazu izjavio da su neki problemi u okolišu „duboko ukorijenjeni u društvu i ne mogu ih riješiti političari". Političari ne mogu riješiti probleme, baš smo iznenađeni.
A sir Oliver je zato ovih dana na Baliju predsjedavao UN-ovim odborom za okoliš: „Pre nego što je krenuo na daleki put ministar Dulić je dobio stroga uputstva o tome kako da precizno predstavi mere koje vlasti u Srbiji preduzimaju na ozelenjavanju svog parčeta planete. U tom cilju u pripremi je uredba koja će propisati da se od sada parking mesta i krovovi novih tržnih centara imaju farbati isključivo zelenom bojom, kako bi satelitski snimci potvrdili da je Srbija postala najzelenije mesto na planeti. Očekuje se da će ministar izložiti i originalna iskustva Srbije u pretvaranju beskorisnih zasada i trulih zelenih površina u trajne betonske građevine koje usrećuju ljude savremenog doba."
A oni koji nisu „suvremeni", nisu ni zaslužiti biti usrećeni, pa sigurno to neće ni dočekati od svojih ministara, u Hrvatskoj, BiH, Srbiji ili bilo gdje u okolici.
