Većina penzionera koje sam ovdje upoznala radi. Ako im njihova tijela to dopuštaju. Marina i Anatolij, moji domaćini kod kojih sam živjela za vrijeme boravak u Petrozavodsku gdje sam bila na kratkom tečaju ruskog, oboje rade iako su u penziji. Marina je umirovljena učiteljica engleskog koja je zadnjih deset godina radnog staža provela radeći u ljudskim resursima i ima mirovinu oko 200 eura. Sada radi kao part-time učiteljica engleskog jezika i preko Skypea podučava učenike u malim školama u udaljenim selima Rusije u kojima nema učitelja engleskog jezika. Anatolij, ili skraćeno Tolja, bivši je djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova i ima - za ove krajeve visoku penziju – oko 500 eura. No i on radi, u električnoj Nakon odrađenog radnog staža koji je uključivao i turbulentno razdoblje nakon pada Sovjetskog saveza, nekoliko godina neisplate plaća i pukog preživljavanja, dobivanja plaće u soku od mrkve, njen otac sada radi za tvrtku koja se bavi instalacijom svjetla.kompaniji. Svaki dan iz stana izlazi nešto prije osam sati ujutro, nakon što prošeta psa Džona, dok Marina ostaje u stanu i na daljinu predaje engleski.
I Olgin otac je u penziji je, no i dalje radi. Olgu sam isto upoznala ovdje. Nakon odrađenog radnog staža koji je uključivao i turbulentno razdoblje nakon pada Sovjetskog saveza, nekoliko godina neisplate plaća i pukog preživljavanja, dobivanja plaće u soku od mrkve, njen otac sada radi za tvrtku koja se bavi instalacijom svjetla.
Penzije su niske, ali nisu preveliki šok za organizam, budući da ni plaće nisu nešto više (osim u Moskvi, ali Moskva, tako kažu, ionako nije Rusija). U Kareliji koja se nalazi na sjeveru Rusije sam provela nekoliko tjedana. Prosječne plaće ovdje iznose između 2.000 - 2.500 HRK. Cijene niže nego kod nas, ali i kvaliteta proizvoda je lošija. Surovost klime je sveprisutna (ovdje nema ljeta i zime, nego postoje samo bijela zima i zelena zima, neki tvrde) i ona pritišće težinom od koje se ponekad ne može disati. Ona je uostalom i razlog zašto je granica za mirovinu ovdje na sjeveru niža, nego u ostatku Rusije. Ona je i razlog posebnog dodatka na plaću. Pronaći kvalitetan krumpir je nemoguća misija (tlo je loše). Voća je malo i skupo je. Kvaliteta sira užasna. Sir je česta tema razgovora mojih domaćina i njima predstavlja ozbiljan problem - po njega se putuje u Finsku, dok Finci u Rusiju prelaze zbog jeftinog benzina.
Tina se ovdje iz Sankt Peterburga preselila zbog ljubavnih, a u Sankt Peterburg će se vratiti zbog ekonomskih razloga. Škola u kojoj radi kao organizator dodatnih aktivnosti i kojoj vodi društvene mreže, daje joj plaću od 2.000 kuna. Normalno za Petrozavodsk, ali ne i za normalan život.
Kapitalizam je divlji, beskućnika je puno i nekretnine se često gube zbog kredita, prevara i lihvara. Međutim, neke stvari malo su uređenije nego u Hrvatskoj, bar prema tvrdnjama mojih sugovornica. Profesorice u školi stranih jezika s kojima sam pričala dijele istu sudbinu onih iz Hrvatske: plaću koja se računa po broju odrađenih sati i slabija radna razdoblja s manjim brojem ili uopće bez učenika. Međutim, one na moja i za mene "normalna" pitanja jesu li prijavljene cijelu godinu, imaju li plaćeni godišnji i dobivaju li plaću za to vrijeme kada ne rade, odgovaraju šokirane i s Kapitalizam je divlji, beskućnika je puno i nekretnine se često gube zbog kredita, prevara i lihvarapodignutom obrvom. Pa naravno da dobivaju! Pa naravno da imaju plaćeni godišnji – skoro 60 dana, jer žive na sjeveru. Kakvo je to pitanje?!
Često se družim s volonterom Sašom, ponekad popijemo kavu i pomažem mu s engleskim: objašnjavam mu glagolska vremena i ispravljam pogreške. Zbog toga je jako sretan - i često to spominje - zbog činjenice da ima s nekim pričati engleski; svako malo mi se zahvaljuje.
Riječi koje se ovdje često čuju su propiska i registracija. Rusi, naime, imaju dvije putovnice – jednu za putovanje van države i jednu unutar. Ova unutarnja služi kao identifikacijski dokument, u nju se piše sve, od promjene prebivališta, prezimena, brakovi, razvodi, djeca. Kao i svugdje i u Rusiji se potrebno registrirati; potrebna vam je propiska, koja može biti trajna i privremena. Vrlo dobar način kontrole stanovništva, iako se koristila i prije, svoju je punu primjenu dobila u Sovjetskom savezu. Neki tvrde da je ruska propiska inspirirala Maoa i kineski oblik registracije kućanstva hukou. Iako su i propiska i hukou postojali i prije uspostave Sovjetskog saveza i Narodne Republike Kine, oboje zapravo imaju sličnu funkciju – kontrola stanovništva.Uz propisku se veže sve, zdravstveno, obrazovanje, ako nemate propisku, de facto ste ilegalno na nekom mjestu i ne možete dobiti posao. Bez propiske ne možete dignuti kredit, a ako imate privremenu možete dignuti kredit samo na trajanje propiske
Uz propisku se veže sve, zdravstveno, obrazovanje, ako nemate propisku, de facto ste ilegalno na nekom mjestu i ne možete dobiti posao. Bez propiske ne možete dignuti kredit, a ako imate privremenu možete dignuti kredit samo na trajanje propiske. Alina koja također radi u školi stranih jezika i njen muž primjerice, imaju privremenu registraciju na dvije godine, na koliko su dogovorili najam stana. Zbog registracije od dvije godine mogli su dignuti kredit za auto samo na dvije godine. Zašto je tako teško dobiti propisku? Jedan od razloga je što kada dobijete propisku to može značiti da imate prava na nekretninu u kojoj se nalazite.
Velik broj ljudi nisu ni svjesni ove moći propiske. Nalazim se s novinarkom Nastiom Dmitrievom koja u Sankt Peterburgu volontira u organizaciji Nočležka koja se bavi beskućništvom. Pitam je kako propiska utječe na beskućništvo, budući da sam čitala da ljudi često znaju završiti kao beskućnici kada prodaju svoje domove u malim mjestima u kojima žive jer se žele preseliti u veće gradove. No time praktički postaju beskućnici jer ostaju bez propiske i samim time bez dokumenata. Onda kada stignu u veliki grad jednostavno su ilegalni, ne mogu dobiti posao, zdravstveno. Pitam je kako je to moguće i ona odgovara da ljudi naprosto ne znaju, nisu svjesni pravne moći propiske. Budući da nema nikakve države pomoći za beskućnike, oni su vrlo često ostavljeni na milost zainteresiranih pojedinaca, NGO-ova ili vjerskih organizacija.
Propiska i činjenica da su Marina i Anatolij vlasnici stana omogućavaju im da mi pruže smještaj i da nešto dodatno zarade, budući da mogu biti prijavljena (registrirana) samo kod onih koji su vlasnici stana. To znači da je ovakav tip dodatne zarade opet omogućen samo onima koji već imaju nešto svoje. No, i ostali se nekako snalaze. Uostalom, svi penzioneri koje sam ovdje upoznala nešto dodatno rade.
