Na malom prostoru Zuccotti parka ukupne površine od 3.100 četvornih metara, u centru New Yorka i neposrednoj blizini američkog financijskog središta - Wall Streeta - događa se čitav jedan kolektivni život, uzavrela zajednica, grad unutar grada sa svojim vlastitim divljim zrakom i svjetlom. Ulica slobode i pripadajući park je danas mjesto na kojem se piše nova povijest uglavnom antirevolucionarne Amerike.
Počevši kao jednostavan Poziv za okupacijom Wall Streeta od strane kolektiva Adbusters u srpnju ove godine, kao odgovora na financijsku krizu i spašavanje banaka uz istovremeno potpuno osiromašenje i obeskućivanje milijuna Amerikanaca, akcija se viralno počela širiti internetom uz podršku kolektiva poput US Days of Rage te Anonymousa. U međuvremenu se grupa studenata i aktivista izrasla iz New Yorkers Against Budget Cuts, počinje sastajati kao Generalna skupština (General Assembly/GA) tražeći taktički i organizacijski okvir za okupaciju Wall Streeta. Povijest počinje prvim danom fizičke okupacije, 17.9. Ulazeći u četvrti tjedan, Occupy Wall Street je daleko nadrastao okvire lokalnog parka, uključujući sve veći broj raznorodnih sudionika, šireći se ne samo na različite lokacije unutar grada, već države i svijeta, sada već potpuno svjestan mogućnosti da preraste u veliki globalni pokret.
Na mjestu događaja, dan 1.
Ulazeći u četvrti tjedan, Occupy Wall Street je daleko nadrastao okvire lokalnog parka, uključujući sve veći broj raznorodnih sudionika
Raspravljaju se teme poput kineskog komunizma s kapitalističkim licem, uzroci financijske krize, problemi zdravstvenog i obrazovnog sustava...
Ulazimo u Zuccotti park, prigodno preimenovan u Trg slobode, u četvrtak, 6.10. Policija okružuje sve strane parka: tu su pješaci, konjanici, bezbrojna oklopna vozila i nadzorni toranj NYPD-a. Ipak, život unutar parka se odvija nesmetano, zauzimajući svoj prostor i svoje vlastito vrijeme. Nasuprot medijskoj prezentaciji prosvjeda kao studentsko-umjetničkog okupljanja ili pak ismijavanju sudionika kao dezorijentiranih i besposlenih aktivista, već prvi prolaz parkom i upoznavanje s njegovim stanovnicima pokazuje da ovi ljudi ovdje ne pripadaju niti jednoj homogenoj - dobnoj, klasnoj, obrazovnoj, svjetonazorskoj ili pak modnoj skupini. Susreli smo srednjoškolca Briana: "Ovdje sam jer je moja obitelj izgubila svoju kuću"; profesoricu Kate: "Ovdje sam jer sam nakon nakon 20 godina službe ostala bez posla i ne znam kad ću ga ponovo naći", Davida: "Ovdje sam jer sam nekad bio poslovni čovjek, a sada sam beskućnik"; turskog studenta Ogulca: "Ovdje sam jer ovo daleko prelazi probleme Amerike i mojih američkih prijatelja"; susreli smo nezaposlene i radnike, susreli smo ljude bez obrazovanja i studente u kreditima koji slušaju samo nužne predmete na fakultetu jer ostale ne mogu platiti. Svi oni su predstavnici onih 99 posto obespravljenih u novom financijskom poretku. Tu su i pisci, novinari i disidenti iz različitih zemalja, 68-aški mirovni aktivisti kao i predstavnici taktičkih medija koji su upravo izdali prvi primjerak Occupy Wall Street novina. Svi su otvoreni za razgovor, a diskusije se u slučajnim ili organiziranim grupama odvijaju na svim stranama i nivoima: raspravljaju se teme poput kineskog komunizma s kapitalističkim licem, uzroci financijske krize, problemi zdravstvenog i obrazovnog sustava... Na malom prostoru živi čitav jedan grad/zajednica sa svojim medijskom i informativnom platformom, kuhinjom, medicinskom pomoći, joga centrom, odvozom otpada, radionicom plakata, bezbrojnim spavaonicama i Generalnom skupštinom. Klinci igraju hola hoop, jedni su zadubljeni u šah, drugi tweetaju i izrezuju letke, treći raspravljaju paklene strategije, nekome sestra mjeri tlak, čita se, meditira ili jednostavno spava. U manjim grupama se održavaju predavanja i radionice, a najznačajnije su obuke novih volontera. Priključiti se i sudjelovati može baš svatko. Craig - jedan od facilitatora uči volontere ideji i organizaciji Generalnih skupština te osnovnim gestama (slaganje, neslaganje, itd...). Na pitanje o porijeklu Generalnih skupština, spremno odgovara kako je uzor za ovaj proces direktna demokracija kako je prakticirana među Helenima, na Rainbow okupljanjim i pokretima poput ovoga. Stječe se dojam bujanja potpuno različitih referenci i ideologija na prostoru parka: od grčkog polisa do tradicionalne ljevice pa sve do hipija i arapskog proljeća - ali nekako ispod te cijele zbrke ključa neki zajednički život i još ne posve određena zajednička ideja. Na drugom kraju parka Naomi Klein drži govor i odgovara na brojna pitanja: "Ovaj puta naš pokret ne smije biti podijeljen, rastrojen, ne smijemo izgorjeti ili biti pregaženi događajima. Ovaj puta moramo uspjeti. I ja ne govorim o regulaciji banaka ili podizanju poreza za bogate, iako su svi ovi ciljevi važni. Ono o čemu govorim je promjena vrijednosti na kojima počiva naše društvo. To je teško staviti u jedan, medijski prezentabilan zahtijev te je teško shvatiti kako to uopće napraviti. Ali zato što je teško nije manje urgentno."
S dolaskom večeri, počinju vrištati bubnjevi i uskoro svjedočimo najboljem jam sessionu u gradu: osim organizirane skupine bubnjara, uskoro se posve spontano počinju priključivati ljudi svih dobi s različitim instrumentima - frulama, saksofonima ili pak kantama za smeće kao improviziranim instrumentima. Nakon dnevnih borbi i diskusija, počinju noći ljubavi i plesa. Dirigenta nema, a umjesto opće kakofonije suprotstavljenih zvukova, zajednica pronalazi svoj ritam.
David Intrator
Naomi Klein: Ovaj puta naš pokret ne smije biti podijeljen, rastrojen, ne smijemo izgorjeti ili biti pregaženi događajima. Ovaj puta moramo uspjeti
Jedan od svirača je i David, biznismen među prosvjednicima: "Vlasnik sam marketinške agencije Strategic documentaries, osim toga - kao što vidiš - sviram i saksofon. Jučer sam bio ovdje sa svojim kolegama sa studija, donijeli smo svoje diplome s Harvarda i trasnparente - "Harvard Man Against Economic Injustice". Obukli smo odijela jer smo svijesni koliko je izgled bitan. Mediji nas pokušavaju portretirati kao grupu studenata i besposličara. Ali mi nismo to ili nismo samo to. Ja više ne vjerujem nijednom medijskom programu u zemlji, a nekada sam svaki dan kupovao barem New York Times. Više ne vjerujem ni njima jer to su sve isti likovi, u medijskim kućama i ovim neboderima (pokazuje na Wall Street). Vjerujem ljudima koji ovdje razgovaraju i raspravljaju, a ne vise konstantno na svojim gadgetima." Svoje motive priključenja OWS, David objašnjava: "Bilo što izvan potrošačkog društva jednostavno ne postoji. Ne kažem da ne trebaš nikada ništa kupiti, ali ovo što mi živimo je potpuna perverzija. Korporativni fašizam s kineskom autoritarnošću - to je budućnost svijeta." Komentirajući zahtjeve medija i šire javnosti za artikuliranjem jasnog programa OWS-a, David kaže: "Mi nemamo program, nemamo dugoročan plan i jebemo se svi s tim pitanjem. Ekonomska pravda je naša glavna ideja i to je poprilično solidna ideja. Mi nismo sindikat - a oni su jučer bili ovdje - sa svojom starom retorikom, dizanjem pesnica i partikularnim interesima... oni, za razliku od nas, ovdje imaju te jasne zahtjeve koje država očekuje. Ali sve ovo je puno veće, jer govorimo o strukturalnoj promjeni. Jedna stranka ili jedan vođa ne može ništa napraviti. Pogledajte Obamu, a on je zapravo i dalje OK lik. Ali ne može ništa sam. Zato ja ove klince učim da su svi lideri. Ovo je pokret koji nema jednog vođu. Mi nemamo tradiciju revolucija kakvu vi imate, imali smo samo jednu. Mi smo u temeljima konzervativna zemlja. Ali ovo što se sada ovdje događa jest revolucija, ovo je ljepota na djelu, ovo je New York, ovo je svijet kakav bi trebao biti."
Mary Lue Greenberg
David Intrator: Korporativni fašizam s kineskom autoritarnošću - to je budućnost svijeta
Mary Lue Greenberg: Gledaj: za mnoge ljude u ovoj zemlji opasno je jednostavno željeti živjeti
Za razliku od mnogih koji su na proteste došli primarno ogorčeni američkim korporacijama i osiromašenjem širokih slojeva stanovništva, Mary Lue ne vjeruje da ekonomska nepravda može biti riješena unutar kapitalizma. Susreli smo je na štandu knjižare Revolution Books, usko vezane s organizacijom pomalo arhaičnog naziva: "Revolucionarna komunistička partija, USA". U parku je vodila jednu od diskusija posvećenih porijeklu financijskog i političkog problema. O svom manjinskom mišljenju unutar prosvjedne skupine, nam kaže: "Jedna od velikih stvari ovdje je da ljudi dolaze sa svim vrstama pogleda i pokušavaju razgovarati zajedno, razlučiti stvari i razumjeti svijet. Glavna stvar je Occupy Wall Street i mi mislimo da je to sasvim dovoljan zahtjev. Ljudi najviše dolaze mučeni financijskom razlozima: zbog banaka, zbog siromaštva, zbog gubitka kuća i poslova te općenito financijskih institucija koje kontroliraju naš život. Ljudi imaju različite brige koje donose ovamo. Ovo je mjesto koje raskida s potiskivanjem mišljenja i omogućuje ljudima da misle nove stvari - kako se izvući iz svega ovoga, koju vrstu društva želimo, da li moramo nastaviti živjeti ovako. Mnogi mladi ljudi kažu ne. I zato smo mi ovdje - kao revolucionarni komunisti - i govorimo da je sistem sam odgovoran u cijelom svijetu i pokušavamo pokazati ljudima da su korporacije unutar, a ne izvan tog sistema. Da, mnogo je različitih pogleda ovdje ali to je izvrsna stvar. Jer u ovoj zemlji predugo ne možeš misliti izvan kutije, ne možeš zapravo misliti o drugačijem svijetu. Sada ljudi jednostavno kažu 'ne' - stvari se ne moraju nastaviti na ovaj način. I imaju različita razumijevanja toga. Ali to je dobro, to je uvijek način na koji pokreti imaju šansu da naprave bilo kakvu veliku promjenu." Povijest ljevice je u Americi je povijest sistematskog lova na vještice. Koliko je opasno u današnjoj Americi biti revolucionarni komunist? "Gledaj: za mnoge ljude u ovoj zemlji opasno je jednostavno željeti živjeti; opasno je ako si mladić u Harlemu koji jednostavno hoda ulicom, opasno je za sve one ljude koje je policija ubila. Opasno je biti na dnu ovog društva, opasno je živjeti s crnom kožom. Opasno je za žene koje imaju neželjenu trudnoću i žele učiniti abortus u mnogim državama ove zemlje. Ovdje dolazi pitanje moralnosti i vrste svijeta koju ljudi žele. Ako ljudi žele drugačiji svijet, onda moramo izgraditi pokret koji ima šansu dovesti to u postojanje."
Na mjestu događaja, dan 2.
Želimo pokazati Wall Streetu kako zapravo izgledaju ovi ciljevi i njihova provedba. Financijski tim ponosno objavljuje donacije pristigle iz cijele zemlje te obznanjuje način njihova trošenja
U petak, situacija je hektična; promet oko parka je zagušen, a policije je sve više jer OWS postaje prevelik i opasan. S druge strane ulice, 500-njak pripadnika židovske zajednice slavi Jom Kippur te moli za prosvjednike. U parku je u toku događanje naroda, odnosno višesatna Generalna skupština. Skupštine se događaju svaki dan uz moderiranje nekolicine, ali puno sudjelovanje cjelokupne okupljene gomile (bili oni okupatori parka ili usputni namjernici): "Mi smo ovdje kako bismo pomogli svakome i pozdravili svaki individualni doprinos." OWS se događa u potpuno gerilskim uvjetima: ovdje nema mikrofona, zvučnika ili skupih soundsystema. Jedini način prenošenja zvuka je ljudski mikrofon, što znači da svaka rečenica biva ponavljana u dva vala kako bi svi mogli čuti i sudjelovati u onome što se događa. Interupcije su dozvoljene i poželjne, a proces je reguliran gotovo intuitivno. Ako je netko prekinut, netko drugi uskače i daje mu riječ. Moderatori skupštine predlažu redoslijed novih akcija, a predstavnici radnih grupa predstavljaju svoj rad. Prvi je na redu financijski komitet koji zahtijeva transparentnost, legalnost, točnost i odgovornost financijskih institucija: "Želimo pokazati Wall Streetu kako zapravo izgledaju ovi ciljevi i njihova provedba." Financijski tim ponosno objavljuje donacije pristigle iz cijele zemlje te obznanjuje način trošenja sredstava - za svaki troška iznad 100 dolara od strane bilo koje radne grupe, potrebna je odluka cijele skupštine. Tu je i radna grupa za kupovinu i inventar koja se bavi nabavkom potrepština i odvozom smeća; medijski tim, grupa za medijaciju i nenasilje, pa free software radna skupina. Nakon predstavljanja postojećih grupa, slijede "osobne najave": iz mase izlaze pojedinci i objavljuju svoje brige ili pak osnivanje novih grupa, poput grupe za udomljavanje, grupe za profesore New Yorka ili pak grupe za rasnu jednakost. I na kraju: čak ni revolucija ne može bez uobičajenih američkih opsesija, pa se na listi zahtijeva našao i zahtjev za zabranom pušenja na otvorenom koji je od nekolicine reportera uspješno odbijen.
Politički zahtjevi
Predstavljanje grupe za političke zahtjeve počinje riječima: "Dođite i izrazite svoje zahtjeve i pomozite da formuliramo zajedničku platformu." OSW je do sada izdao samo jedan oficijelni dokument u kojemu je po prvi puta zahvaćena šira platforma društvene nejednakosti i različitih oblika porobljavanja. U dokumentu, kao i na samim Generalnim skupštinama jasno je vidljivo razočaranje u sve institucije države, naše političke predstavnike, naše zakonodavce i suce, našu hranu i lijekove, naše ratove i naše medije. Početak američkog ustava We, the people, u Trgu slobode i svakodnevnim okupljanjima demosa tako doživljava svoju radikalnu reinterpretaciju. Jer ovdje se ne radi o isporučivanju unaprijed pripremljenog programa sljedbenicima (pa zato i svi zahtjevi u ovom smjeru jednostavno promašuju stvar). Ovdje je na djelu radikalno prisvajanje i ponovno promišljanje političkog života i načina odlučivanja zajednice. Ovo promišljanje se ne smije događati unaprijed starih, zacrtanih pozicija, na što je upozorio i Slavoj Žižek koji se na prosvjedima pojavio u nedjelju, rekavši: "Komunistička revolucija je propala i jedini način na koji mi jesmo komunisti je da držimo do zajedničkog, javnog dobra." OSW se za sada drži dobro i poručuje: "Odbacujemo vodstvo bilo koje političke stranke, organizacije ili pojedinca. Mi nemamo vođu. Ne možete nas kooptirati. Mi ljudi, nas 99 posto, nismo pješaci nijednog krila dvopartijske oligarhije."
Što dalje
S prosvjeda odlazimo uz zvuke bubnjeva i narodnih skupština, s idejom kolektivizma koji svoju najbolju potvrdu nalazi u predivnoj različitosti svih sudionika. Kako je istaknuo nagrađivani američki novinar Chris Hedges, prisjećajući se situacije u kojoj niti čelnici istočno-njemačke opozicije nisu znali da će zid pasti samo nekoliko sati kasnije - nitko ne zna u kojem smjeru će ovaj pokret ići. Ono što je sigurno, na Wall Streetu danas, ali u drugim gradovima Amerike i svijeta - događa se nešto veliko. To veliko prelazi sve početne sumnje o specifično američkom, lokalnom problemu i borbi za ponovnim prisvajanjem američkog sna. OWS je potpuno otopio sve naslage razočarenja i skepse te razoružao svojom energijom i praksom života i politike koja se događa sada, neposredno, s nama i među nama kao glavnim sudionicima.
