U tjednu u kojem smo obilježili nacionalni i međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama (22. i 25. rujna), kao i Europski tjedan mobilnosti, u medijima je objavljeno mnoštvo tekstova i priloga na tu temu, a neki od njih isticali su i činjenicu da su mnogi članovi našeg društva, u ovom konkretnom slučaju osobe s poteškoćama u kretanju i žene, sustavno diskriminirani.
Iako bi moderno društvo trebalo težiti potpunom ukidanju bilo kakve diskriminacije, svi dobro znamo da je to, nažalost, praktički utopija. No, to ne znači da se ništa po tom pitanju ne poduzima. U Hrvatskoj je središnja institucija kojoj se građani i građanke mogu obratiti ako se osjećaju po bilo kakvoj osnovi diskriminirani Ured pučke pravobraniteljice (Trg hrvatskih velikana 6, Zagreb), no budući da Ured djeluje samo iz Zagreba, pokazalo se nužnim oformiti mrežu točaka diljem države, do kojih bi mogli izravno doći svi koji žele prijaviti diskriminaciju ili zatražiti savjet.
Primarna uloga kontakt točaka je prepoznati slučajeve diskriminacije u svojim sredinama, dojaviti ih Uredu pučke pravobraniteljice ili uputiti osobu da podnese pritužbu te surađivati s institucijom u rješavanju pojedinih slučajeva diskriminacije
Logično je bilo pritom kontaktirati lokalne organizacije civilnog društva, jer su u doticaju s potrebama i problemima ljudi koji žive na području koje one pokrivaju.
Idući je korak bio raspisati javni poziv za udruge i sindikate te na taj način odabrati regionalne antidiskriminacijske kontakt točke, kako su ih odlučili nazvati. Raspisan u veljači 2012. godine, javni je poziv bio dijelom projekta "Jednaki u različitosti", koji je pučki pravobranitelj tada provodio zajedno sa Zavodom za zapošljavanje i Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.
Kriteriji za odabir partnerskih organizacija civilnog društva koje će postati kontakt točkama bili su sljedeći: regionalni status, podaci i potvrda o dotadašnjim iskustvima u području suzbijanja diskriminacije i zaštite ljudskih prava, posjedovanje ureda, informacije o profilu i ciljevima organizacije te popis provedenih aktivnosti i vrste aktivnosti na području suzbijanja diskriminacije. Na javni su se poziv mogle javiti sve organizacije s područja Hrvatske koje rade na području zaštite ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije.
Na koncu je u travnju iste godine odabrano pet organizacija koje su postale kontakt točke pučkog pravobraniteljstva i s njima su potpisani ugovori o suradnji:
- Projekt građanskih prava Sisak, Rimska 6, Sisak - regija Središnja Hrvatska,
- Centar za mir, pravne savjete i psihosocijalnu pomoć – Vukovar, Fra Antuna Tomaševića 32, Vukovar - regija Istočna Hrvatska,
- Centar za građanske inicijative Poreč, Partizanska 2d, Poreč - regija Primorje i Istra,
- Cenzura Plus, Šetalište Bačvice 10, Split - regija Južna Hrvatska,
- Centar za mirovne studije, Selska cesta 112/a, Zagreb - zagrebačka regija.
Iako je javni poziv objavljen u sklopu projekta "Jednaki u različitosti", koji se prvenstveno ticao diskriminacije na radu, svi su sudionici bili zainteresirani da se suradnja nastavi pa je po okončanju projekta uspostavljen dugotrajan partnerski odnos.
"Pučki pravobranitelj je središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije, što je jedan od mandata ove institucije, a za rad na suzbijanju diskriminacije (kao i za rad na drugim područjima) bitna je upoznatost s problemima koje imaju građani u svim dijelovima RH.
Primarna uloga kontakt točaka je prepoznati slučajeve diskriminacije u svojim sredinama, dojaviti ih Uredu pučke pravobraniteljice ili uputiti osobu da podnese pritužbu te surađivati s institucijom u rješavanju pojedinih slučajeva diskriminacije.
Sve kontakt točke rade u sklopu u svojih programskih aktivnosti, isključivo volonterski
Ljudi naime, vrlo često ne znaju prepoznati diskriminaciju pa za različite situacije u kojima se nalaze i postupanja, prema sebi ili drugima koja smatraju nepravednima, tvrde da su diskriminacija ili, suprotno tomu, ne prijavljuju postupanja koje zaista jesu diskriminatorna jer ih smatraju uobičajenim načinom na koji se stvari odvijaju.
Tu antidiskriminacijske kontakt točke mogu pomoći osobi postavljajući primjerice pitanja o tome zbog čega se osoba smatra diskriminiranom, pokušavajući od osobe saznati zbog koje se svoje karakteristike, odnosno temeljem koje diskriminacijske osnove, smatra diskriminiranom i slično, te je uputiti na koji način da podnese pritužbu pučkoj pravobraniteljici", odgovaraju iz Ureda pučke pravobraniteljice na naš upit kako bi trebao izgledati rad kontakt točaka i koja je njihova uloga.
Ističu da je približavanje Ureda građanima i građankama na ovaj način tim važnije ako imamo na umu poražavajući podatak da je u 2012. godini po istraživanju pučkog pravobraniteljstva čak četvrtina građana Hrvatske doživjela neki oblik diskriminacije (!), a što je uglavnom ostalo u sivoj zoni neprijavljivanja.
"Antidiskriminacijske kontakt točke ovdje imaju ulogu upoznavanja diskriminirane osobe s mogućnostima za zaštitu koje pruža Zakon o suzbijanju diskriminacije i s načinima na koje im pučka pravobraniteljica kao središnje tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije može pomoći", ističu iz Ureda.
Blanku Čop iz antidiskriminacijskog tima Cenzure Plus, regionalne kontakt točke za regiju Južna Hrvatska, upitali smo kako to u praksi izgleda.
"Svim građanima i građankama koji sumnjaju da su diskriminirani ili da su im narušena ljudska prava Cenzura Plus pruža pravni savjet i uslugu savjetovanja sukladno pripadajućim zakonima. No, često se na njihove pritužbe ne može postupati po Zakonu o suzbijanju diskriminacije jer se najčešće ne radi o diskriminaciji, iako se oni osjećaju povrijeđenima, ugroženima i obespravljenima. Ako zaista postoji opravdana sumnja na diskriminaciju ili osoba inzistira na prijavi, Cenzura Plus upućuje predmet s prijavom nadležnom pravobraniteljstvu, sa zamolbom za očitovanje i postupanje, ili pak u dogovoru s dojaviteljima postupa prema nadležnim institucijama odnosno onima koji diskriminaciju provode.
Blanka Čop: "Udruge djeluju projektno i može se dogoditi da više nemaju kapaciteta za pružanje podrške i pomoći građanima"
Najčešće osoba koja nama i prijavi diskriminaciju nije motivirana za daljnje postupanje niti tužbe, a do sada nismo imali niti dovoljno jake prijavljene slučajeve za koje možemo procijeniti da bi bili uspješni na sudu pa da se upustimo u sudski postupak", navodi Čop.
Na pitanje što bi po njenom mišljenju još trebalo učiniti ne bi li se poboljšalo funkcioniranje kontakt točaka, bilo lokalno, bilo regionalno, bilo na državnoj razini, Čop odgovara:
"Osim uspostave financijske podrške za organizacije civilnog društva koje se bave suzbijanjem diskriminacije i zaštitom ljudskih prava na lokalnoj razini, potrebno je na nacionalnoj i lokalnoj razini osnažiti međusektorsku suradnju s ključnim dionicima na području suzbijanja diskriminacije.
Također, pučko pravobraniteljstvo trebalo bi biti aktivnije i progresivnije djelovati prema donosiocima odluka, imati malo više zagovaračkog rada i lobiranja, najviše zbog toga što udruge djeluju projektno i može se dogoditi da više nemaju kapaciteta za pružanje podrške i pomoći građanima, koji onda jedinu šansu imaju kod pravobraniteljstava koja su mnogim građanima/kama ipak nedostižne institucije s kojima im je teško stupiti u kontakt niti ona reagiraju na društvene procese pravovremeno".
Valja naime istaknuti da sve kontakt točke rade u sklopu u svojih programskih aktivnosti, isključivo volonterski.
"Nevezano za postojanje kontakt točaka, udruge koje se bave zaštitom ljudskih prava i suzbijanjem diskriminacije imaju uspješnu suradnju s pravobraniteljstvima, a neke od njih uspješne su i u sudskim procesima, npr. CMS i Centar za LGBT ravnopravnost (slučaj 'Marković'), Kontra (slučaj 'Krešić protiv FOI)', i sl. Kapacitete kontakt točaka i organizacija koje se bave suzbijanjem diskriminacije i zaštitom ljudskih prava treba jačati, pogotovo u financijskom smislu, jer npr. za postupanja na sudovima, za pravnu pomoć i odvjetničke usluge udrugama treba financijska potpora, koju nemaju, a što je za razvijanje sudske prakse ključno.
Velika prednost uspostavljanja mreže kontakt točaka je međusektorska suradnja i umrežavanje antidiskriminacijskih OCD-a. Posebno je važno u budućnosti (a za što su bitni kapaciteti kontakt točaka) jačati kapacitete manjih lokalnih organizacija za prepoznavanje diskriminacije te osvještavanje javnosti da diskriminaciju prijavljuju", naglašava Čop.
Navodi da je Cenzura Plus, u sklopu svog rada iz domene kontakt točke, od ožujka 2013. do svibnja 2014. provodila projekt "Biram društvo bez diskriminacije", sufinanciran sredstvima EU-a kroz program zajednice za zapošljavanje i solidarnost Progress, u partnerstvu s Uredom pučke pravobraniteljice, pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova, Zagreb Prideom, HND-om i kontakt točkama (CMS-om, CGI-jem i Centrom za pravne savjete i psihosocijalnu pomoć Vukovar).
U sklopu projekta provedene su i edukacije za jačanje kapaciteta novinara i novinarki te javnopravnih tijela na području suzbijanja diskriminacije, radionice za kontakt točke (strateško planiranje za kontakt točke i pučko pravobraniteljstvo, komunikacijska suradnja, planiranje suradnje u idućem periodu...), objavljeno je istraživanje o istospolnim parovima u RH nakon održanog referenduma i uoči donošenja Zakona o životnom partnerstvu, objavljen je istraživački izvještaj o medijskom izvještavanju medija o Inicijativi U ime obitelji, objavljen je priručnik za novinare o tome kako izvještavati o manjinama, provedena je nacionalna antidiskriminacijska kampanja, producirano je i emitirano više od 12 TV-emisija i 30 radijskih emisija na temu diskriminacije…
Što se tiče aktivnosti na državnoj razini, valja dodati i da Ured pučke pravobraniteljice nedavno je pokrenuo telefonsku liniju za sve građane i građanke koji sumnjaju da su diskriminirani; oni sada eventualnu diskriminaciju mogu prijaviti na broj telefona 01/4851-854.
Također, iz ovog Ureda nam potvrđuju i da se uskoro može očekivati otvaranje dva nova područna ureda pučke pravobraniteljice, čime će se povećati dostupnost pučkog pravobraniteljstva barem u nekim dijelovima Hrvatske. No, regionalne antidiskriminacijske kontakt točke i nadalje imaju značajnu ulogu i suradnja s njima zasigurno će, vele iz Ureda pučke pravobraniteljice, biti još intenzivnija.
Kontakt točke samo su jedan, iako vrlo važan dio strategije za borbu protiv diskriminacije, no teško je ne primijetiti da se i opet sve temelji na dobroj volji, entuzijazmu i volonterskom radu OCD-a. Država, svi znamo, nema novca (na stranu zašto je tomu tako), imat će ga još i manje, kako sada stvari stoje, a jedna je od značajki društava u kojima vlada dugotrajna kriza jačanje tvrdih, socijalno i antidiskriminacijski slabo osviještenih struja. Dapače, nameće se gotovo pa kao normativ neupitnost "vladavine" većine nad manjinom. I u takvim okolnostima postaje još važnije ustrajati na mišljenju i djelovanju obojenom neisključivošću i nepotiskivanjem onih koji nekima – "većini" – predstavljaju manjinu. Bilo da je potiskivanje određeno spolom, invaliditetom, jezikom/pismom, pripadnošću LGBT zajednici ili nečim trećim. Jer, ponovimo još jednom, NIJE sve crno-bijelo.
Članak je objavljen u sklopu projekta "Socijalna pravda" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
