Ivica Krnjak i Vukovarska klaonica, dvije su "informacije" koje je po glasniku poručio Branimir Glavaš svom dugogodišnjem prijatelju i mentoru Vladimiru Šeksu prije početka istrage za zločine u Osijeku. Glasnik, neimenovani poznati političar iz Osijeka, zbunjen informacijom o Vukovarskoj klaonici, prije Šeksa otišao je na konzultacije Tomislavu Merčepu, početkom rata sekretaru narodne obrane Vukovara. "Na pitanje o čemu se radi, Merčep se samo nasmijao i rekao da je to dobro poznata stvar koja se zbivala prije početka ratnih sukoba u Vukovaru, u ljeto 1991.", piše Drago Hedl u knjizi Glavaš- Kronika jedne dekonstrukcije. U to vrijeme u Vukovar je stigao Gojko Šušak, koji je tada tek trebao postati ministar obrane, kako bi provjerio obrambene pripreme. Dočekali su ga Šeks, Glavaš i Merčep.
Glasnik je napokon bio otišao Šeksu, a ovaj je, konsterniran porukom, izašao iz prostorije. Nije ga bilo 15 minuta. Po povratku je poručio po glasniku da će učiniti sve da proces protiv Glavaša nikad ne počne. Kako piše Hedl, priču o Vukovarskoj klaonici, gdje su ljudi visjeli na mesarskim kukama, smatrao je jednom od izmišljotina ratne propagande koju su koristile, pogotovo početkom rata, sve zaraćene strane. "No, nakon što mi je onaj osječki političar, Glavašev glasnik, spomenuo Vukovarsku klaonicu i Šuškovo povraćanje, s ozbiljnog sam mjesta, kakav je bio suradnički centar HHO-a u Osijeku, dobio podatak da imaju iskaz čovjeka koji je uspio izbjeći kuke u Vukovarskoj klaonici tako što je platio značajnu sumu novca."
Hedl u razgovoru za H-Alter potvrđuje napisano i ne smatra vrijeme objavljivanja izvještaja Amnesty Internationala o (ne)napretku procesuiranja ratnih zločina u Hrvatskoj, nimalo slučajnim. Par dana nakon objave uhićen je Merčep, nakon 19 godina isčekivanja, a nimalo slučajno izvještaj Vladimiru Šeksu posvećuje tri stranice, na kojima ga proziva za zapovjednu odgovornost, jer je u vrijeme zločina u Osijeku bio formalno nadređen Branimiru Glavašu, koji je za slučajeve "selotejp" i "garaža", nekim pravosudnim čudom, i osuđen.
Ivica Krnjak, čovjek s početka glasnikove priče, osuđen je prošle godine na osam godina zatvora za ubojstva u slučaju "selotejp". Njegovo ime Glavaš je izdvojio jer je, prema svjedocima iz tog vremena, Šeks bio puno bliži s Krnjakom nego sa samim Glavašem.
Pored njegovog tijela, koje mu je "izgledalo mrtvo", prošao je tog dana, dok je još trajao očevid, i Šeks. U svom svjedočenju na suđenju to je i sam priznao, pravdajući se objašnjenjem svojih podređenih da se radilo o teroristu koji je preskočio ogradu dvorišta. Istragu nikad nije pokrenuo.
Postoje brojna svjedočenja da su u to vrijeme potpunog kaosa i ludila u gradu, vladari svega bili upravo Šeks i Glavaš. Glavaševa uloga bila je, naravno, puno brutalnija i "vojnički orijentirana" dok je Šeks pokušao održavati sliku, prvenstveno, civilnog zapovjednika. Upravo zbog toga kasnije je stalno inzistirao na jezičnoj distinkciji i naglašavao da je bio predsjednik, a ne zapovjednik kriznog štaba.
mercep_bojna.jpg
U drugoj fazi i ulozi, onoj glavnog državnog odvjetnika, Šeksovo ime povezuje se s puštanjem na slobodu "merčepovaca" koji su priznali ubojstva članova zagrebačke obitelji Zec i progovorili o ostalim odvođenjenima i likvidacijama Srba i drugih nepoćudnih elemenata u Pakračkoj Poljani. Iako su sve priznali, uskoro su pušteni na slobodu uz nakaradno objašnjenje da nisu saslušani u prisustvu odvjetnika. Da mu je Šeks naredio poduzimanje radnji kojima su se stekle pravne mogućnosti da pripadnici tzv. Merčepove jedinice budu pušteni iz pritvora izjavio je u Feralu 1997. godine Tihomir Rubeša, tada već bivši zamjenik okružnog tužitelja u Zagrebu, a danas odvjetnik. Svoje svjedočanstvo ponovio je u nekoliko medija i posljednih dana. "Znate, pijevci su kukurikali, a zora nije svitala", izjavio je za Novosti.
Vesna Teršelič: Šeks je za zločine morao znati. U kriznom štabu je bio skupa sa Merčepom i Glavašem baš preko puta zgrade u kojoj je bila zloglasna 'Garaža'
"Ako je Vladimir Šeks imao mogućnost odlučivanja hoće li se ratni zločini goniti ili neće, nakon što je za njih saznao i nije ih gonio osobno je počinio ratni zločin. Naime, prema Statutu Haškog suda ratni zločin nije učinio samo onaj koji ga je naredio ili potaknuo nego i onaj koji je imao moć da nekoga kazni zbog ratnog zločina a to nije učinio. Prema tome, ako je Šeks to svjesno napravio, sam je počinio ratni zločin", izjavio je iste 1997. , također u Feralu, Ante Nobilo, tadašnji zamjenik državnog tužitelja.
Psima rata, Merčepu i Glavašu, zajedničko je puno toga. Obojici je zajednička i bliskost sa Šeksom koji im je u već navedenom periodu bio i direktno nadređen, a kasnije pomagao svjesnim opstrukcijama prava i pravde. Slučaj Glavaš uspio se istjerati na čistac, ali ne i odgovornost najodgovornijeg. I Merčep i Glavaš nisu se libili naglašavati njegovu odgovornost i tvrdili su u više navrata da je znao za sve što se događalo. Međutim, iz slučaja Osijek Šeks se izvukao skandaloznim svjedočenjem da nije znao ništa o zločinima i potpuno stao na stranu Glavaša, izvlačeći tko zna odakle objašnjenje da je u Osijeku u to vrijeme djelovala "peta kolona". Glavaš je preko medija prije i za vrijeme suđenja vršio stalni pritisak na bivšeg sudruga, poručivši mu čak u jednom trenutku da je vrijeme da skine "selotejp s usta". Nakon pete kolone Glavaš je zamukao i ostavio svog bivšeg šefa na miru.
Vladimir Šeks jedini je zastupnik u Saboru koji ima najveći mogući staž od dvadeset godina, političar je kojem se često, ne bez vraga, daju nadnaravne moći kad se radi o svim zakonskim peripetijama i ekzibicijama kojima je poslovično sklon. Slovi za sivu eminenciju čitavog političkog sustava čije je temelje i sam dijelom uspostavio, odigrajući ogromnu ulogu u pisanju ustava nove države. Za potvrdu da mutnim političkim vodama pliva k'o riba u vodi dovoljno je osvrnuti se na njegovu impresivnu političku karijeru. S jednim bitnim detaljem, uvijek je u ulozi drugog čovjeka, vječno u sjeni moćnijeg. Prije u Tuđmanovoj, kasnije Sanaderovoj, trenutno možda samo formalno u Kosoričinoj. Jedino je kratko u Osijeku 1991. imao apsolutnu moć spriječiti zločine. Odlučio ju je ne iskoristiti. Samo se treba prisjetiti njegove izjave da se suđenja za ratne zločine počinjenje na "našoj strani" treba pričekati kraj rata. Kraj rata smo odavno dočekali.
