Protuprirodna fascinacija majonezom

Sredinom travnja Amnesty International objavio je redoviti godišnji izvještaj o stanju ljudskih prava u svakoj pojedinoj zemlji svijeta, ogrebavši se pošteno i o Hrvatsku. Kako to redovito biva u nezgodnim situacijama, spram njega je primijenjena strategija prešućivanja, ili prigodnog spominjanja reda radi. Radi se, međutim, o još jednom od dokumenata međunarodnih ljudsko-pravnih organizacija u kojima se vlasti čije postupke svi zajedno legitimiramo definitivno svrstavaju među svjetske negativce.

AI već u opremi priloga o Hrvatskoj ističe odbijanje pristupa azilu, policijske pussh backove na granici s Bosnom i njezin zlostavljački odnos prema izbjeglicama, neprimjereno kažnjavanje rodno uvjetovanog nasilja, teška ograničavanja pristupa pobačaju i prijetnje novinarima.

U poglavlju o odnosu vlasti spram izbjeglica i tražitelja azila navodi se podatak o 15 tisuća protupravnih vraćanja preko granice i kolektivnog protjerivanja izbjeglica, često popraćenih nasiljem i zlostavljanjem. Navodi se svibanjski slučaj, kada je šesnaest izbjeglica izvijestilo kako su im maskirani hrvatski policajci u crnim uniformama stavili lisice, vezali ih za stabla i premlatili, što je kod žrtava dovelo do ozbiljnih ozljeda i psihičkih traumi. UNHCR i niz drugih međunarodnih organizacija, kao i posebni izvjestitelji za prava migranata i za suzbijanje mučenja od naših su vlasti zatražili da odmah istraže te navode. Evropska komisija tim je povodom najavila poseban nadzor pograničnih aktivnosti Hrvatske policije. Predstavnici odbora Vijeća Evrope za prevenciju mučenja u kolovozu su došli Hrvatskoj u pohode kako bi ispitali postupanje policije prema migrantima i tražiteljima azila, međutim na njihov izvještaj još se čeka.

Situaciju s izbjeglicama dodatno otežava pandemija COVID-a 19 koja je poslužila kao dobar izgovor za ograničavanje pristupa centrima za podnositelje zahtjeva za azil. Onemogućavanje kontakata s tražiteljima azila prisililo je, napominje se u AI-jevu izvještaju, organizacije koje azilantima pružaju pravnu pomoć i psiho-socijalnu podršku da prekinu svoj rad. Izbjeglice koje su u Hrvatskoj dobile međunarodnu zaštitu, kao i oni čiji su zahtjevi odbijeni, nisu tijekom lock-downa smjeli ostati u centrima, niti su dobili bilo kakvu potporu od strane vlasti.

Navodi se i da je Sabor krajem godine izmijenio Zakon o strancima čime se ide na dodatno ograničavanje prava azilanata i migranata, uz potencijalno inkriminiranje legitimnih postupaka solidarnosti hrvatskih državljana s njima. Misli se, naravno, na novi Zakon koji je stupio na snagu 1. siječnja ove godine, a čija odredba čl. 53. zabranjuje pomaganje i pokušaj pomaganja stranim državljanima u nezakonitom prelasku državne granice, u tranzitu preko državnog područja stranih državljana koji su nezakonito ušli u Republiku Hrvatsku, i u njihovu nezakonitom boravku u Hrvatskoj. Iznimka je pomaganje u nezakonitom boravku zbog humanitarnih razloga i bez namjere sprečavanja ili odgađanja poduzimanja mjera za osiguranje povratka, međutim na osumnjičenom je da dokazuje nepostojanje namjere.

Prema tom zakonu, za svakog hrvatskog građanina koji, mada s krajnje humanističkim, humanitarnim i solidarnim pobudama pomogne izbjeglici, predviđena je kazna zatvora do 60 dana ili novčana kaznom od 23 tisuće kuna, i to za svakog pojedinačnog potpomognutog izbjeglicu. Naiđete li na grupu od desetak izgladnjelih i izmučenih muškaraca, žena i djece, i odlučite li ih smjestiti u vikendicu dok se koliko-toliko ne oporave – što bi bila posve ljudska reakcija kakvu bi svaka država zasnovana na vrednotama vladavine prava trebala poticati i pozdraviti – riskirate pet godina hladovine. S druge strane, proganjanje onih koji pomažu proganjanima, a koji su pritom druge boje kože i antropoloških osobitosti, druge vjere, često i bez ikakvih "papira" kojima mogu dokazati "legalnost" vlastita postojanja na ovome svijetu – neposredno asocira na temu iz kultne knjige Koliko fašizma slovenskog sociologa Rastka Močnika: "Kraj drugog svjetskog rata bio je samo vojna pobjeda. Pobijeđene su bile fašističke države i njihove vojske. Ali nije bio pobijeđen fašizam kao povijesna praksa, politička metoda, ideološka mreža i misaoni obrazac. Fašizam je preživio i sada se vraća, pa i tamo gdje je bio pobijeđen."

Godišnji izvještaj Amnesty Internationala referira se i na jedan kraći izvještaj, iz lipnja 2020, koji je u cijelosti bio posvećen tretmanu izbjeglica i situaciji na granici s Bosnom. U njemu se govori o "zastrašujućoj eskalaciji policijskog kršenja ljudskih prava" od strane hrvatske granične policije i pruža se više detalja o mučenju spomenute šesnaesteročlane grupe. Navodi se da su se policajci, svezavši ih za stabla i premlativši ih, "rugali njihovim ozljedama i razmazivali im hranu po krvavim glavama da bi ih ponizili". Iz razgovora sa šestoricom pripadnika te grupe žrtava postupaka hrvatske policije, afganistanske i pakistanske nacionalnosti, AI je doznao da su ih u crno uniformirani i zakrabuljeni policajci "udarali nogama, metalnim palicama, pendrecima, dršcima pištolja" premda ovi nisu pružali nikakav otpor niti su pokazivali znakove agresivnosti. Potom su im u razbijene glave "trljali kečap, majonezu i šećer", prehrambene artikle koje su pronašli u torbi jedne od žrtava.

"Kad su nas vezali nije bilo nikakvog razloga da nas tuku, jer nismo niti mogli pružiti otpor. Ipak su nas i dalje mučili, premda smo ih molili da se smiluju i prestanu", kazao je AI-ju Pakistanac Amir, pripadnik te grupe koji je iz bliskog susreta s policajcima izašao slomljene ruke i nosa, hematomima na potiljku i modricama po licu i rukama. Zakrabuljeni policajci nisu bili skloni suosjećanju: "Fotografirali su nas, smijali su se i pjevali."

"Nisu nam dali priliku da išta kažemo. Dok sam ležao na zemlji udarili su me drškom pištolja u glavu. Pokušao sam ju rukama zaštititi, nakon čega su me nogama i metalnim palicama nastavili tući po rukama", rekao je AI-jevu izvjestitelju Tarik, druga žrtva ovog iživljavanja. "Tarik sada ima obje noge i ruke u gipsu, uočljive posjekotine i modrice po glavi i licu, pati od jakih bolova u prsima i prisiljen je koristiti se invalidskim kolicima", izvjestiteljeva je bilješka po razgovoru s njim.

Jednom su zarobljenom i premlaćenom Azijcu štrcali majonezu po hlačama u predjelu prepona, što je mučiteljima sigurno bilo jako zabavno, pa su složno zapjevali "Sretan ti rođendan". Maltretiranje je trajalo neprekidno punih pet sati, nakon čega je granična policija iznemogle ljude strpala u kombije, istovarila ih nekoliko kilometara od granice s Bosnom i naredila im da sami dođu do granice i vrate se u susjednu državu. "Nismo mogli pravo ni stajati, kamoli hodati satima do Bosne. Naredili su nam da nosimo one koji ne mogu hodati", rekao je AI-jevu izvjestitelju treći izbjeglica, Faisal. 

AI-jev je izvjestitelj potom razgovarao i s liječnicima koji su pregledali žrtve ovog policijskog tretmana nakon što su bile "humano preseljene" natrag u Bosnu. Ustanovljene su im ozljede od udaraca tupim predmetima na potiljku, višestruki prijelomi, ozljede zglobova, ozljede na plućima, posjekotine, modrice. Liječnik s kojim je AI razgovarao posvjedočio je o velikom broju ljudi protjeranih s hrvatske strane kojima je nakon bliskog susreta s hrvatskom policijom trebala medicinska pomoć. "Mnoge ozljede odnose se na prijelome dugih kostiju i zglobova. Čini se da je to smišljena strategija – ozlijediti migrante i traumatizirati ih na takav način da ih onemoguće u kretanju na duži rok, odnosno kako bi ih se obeshrabrilo da uopće pokušaju ikad više prijeći granicu", kazao je velikokladuški liječnik AI-ju.

Taj izvještaj AI je zaključio utvrdivši da hrvatske vlasti odbacuju sve navode. Suodgovornim AI proglašava i Evropsku komisiju, koja "šuti suočavajući se s višestrukim, vjerodostojnim izvještajima o grubim kršenjima ljudskih prava na hrvatskoj granici". U izvještaju se podsjeća da je Republika Hrvatska korisnik EU-ove pomoći od sedam milijuna eura za potrebe sigurnosti granica, od čega se velika količina troši na infrastrukturu i opremanje granične policije, pa čak i na isplatu policijskih plaća. "Čak i mali dio od 300 tisuća eura koji je Komisija odredila za praćenje usklađenosti mjera s temeljnim pravima i propisima EU-a o azilu samo je smokvin list", stoji u izvještaju. Napominje se i da je EK predložila puno pristupanje naše zemlje Schengenskom području, pri čemu je zanemarila uobičajena kršenja ljudskih prava na njezinoj granici s Bosnom. A ta bi činjenica ipak trebala biti važna, podsjetimo li se da se radi o uniji zemalja deklarativno zasnovanoj na vladavini prava, na antirasizmu i Za svakog hrvatskog građanina koji, mada s krajnje humanističkim, humanitarnim i solidarnim pobudama pomogne izbjeglici, predviđena je kazna zatvora do 60 dana ili novčana kaznom od 23 tisuće kuna, i to za svakog pojedinačnog potpomognutog izbjeglicuantifašizmu.

"EK ne smije dalje zatvarati oči pred kršenjima propisa Unije, pri čemu policija obilježava ljude crtajući im križeve po glavama ili ih brutalno muči i ponižava. Očekujemo osudu ovih djela i neovisnu istragu prijavljenih zloupotreba, kao i uspostavu djelotvornih mehanizama koji će osigurati da se sredstva EU-a ne koriste za mučenje i nezakonite push-backove. Ako EU ne poduzme hitne mjere, hrvatska nehumana migracijska praksa pretvorit će Evropsku uniju u suučesnika velikih kršenja ljudskih prava koja se odvijaju na njezinu pragu", zaključuje se u tom, srpanjskom, izvještaju Amnesty Internationala.

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Osim krajnje nehumanog postupanja s izbjeglicama, IA u svojem godišnjem izvještaju, rekosmo, upozorava i na neke druge oblike kršenja ljudskih prava za koje je odgovorna država kojoj plaćamo porez.

Rodno uvjetovano nasilje; U izvještaju se naglašava da je početkom prošle godine stupio na snagu novi propis kojim se definicija silovanja usklađuje s međunarodnim standardima i povećavaju se kazne za zločine rodno uvjetovanog nasilja. Službene statistike pokazuju da je proširenje opsega krivičnog djela dovelo do udvostručavanja broja prijavljenih silovanja. Međutim, država i dalje stavlja žene u deprivilegirani položaj. Sudski postupci traju tri do pet godina, pa spadaju u grupu nerazumno dugotrajnih. Sudovi silovanje najčešće smatraju "manjim" kaznenim djelom, pa njegovi počinitelji najčešće prolaze s relativno blagim kaznama. Blažim nego da su, recimo, osobnim automobilom, iz čistog osjećaja dužnosti i bez ikakvih osobnih interesa, prevezli sirijsku obitelj od Rakovice do Duge Rese. Policija i sudovi i dalje iskazuju nespremnost za poduzimanje zaštitnih mjera za žrtve silovanja, a protiv nasilnika.

Seksualna i reproduktivna prava; U godišnjem izvještaju AI ističe da žene, pogotovo one slabijeg socio-ekonomskog statusa, nailaze na "nepremostive" prepreke u pristupu spolnom i reproduktivnom zdravlju, uslugama i informacijama. Kao uzrok se navodi rašireno odbijanje liječnika, pa i čitavih pojedinih klinika, da obavljaju pobačaje, previsoki troškovi privatnih klinika i loša premreženost ovlaštenih pružatelja usluga. Pozivajući se na istraživanja lokalnih organizacija za ženska prava, AI navodi da su mnoge klinike obustavile pružanje usluga pobačaja uslijed lock-downa kao epidemiološke mjere. Novi zakon koji bi regulirao pobačaj još nije donesen, usprkos četiri godine staroj odluci Ustavnog suda. Pojedini zastupnici vladajućeg HDZ-a javno osuđuju pobačaje i zalažu se za snažnije ograničavanje reproduktivnih prava, koje bi uključivalo i žrtve silovanja.

Diskriminacija Roma; AI utvrđuje ono što smo na ovim stranicama često pisali, a to je da se Romi kontinuirano i u svim vidovima života suočavaju s diskriminacijom. Posebno se ističe diskriminacija u obrazovanju, zdravstvu, stanovanju i zapošljavanju. Probleme s prehranom i opskrbom higijenskim proizvodima Romima posebno pojačavaju COVID uvjeti i antiepidemijske mjere, i to zato što vlasti u lokalnim jedinicama ignoriraju njihove potrebe. "Zbog kontinuiranog nedostatka električne energije i interneta, kao i zbog nedovoljnih obiteljskih kapaciteta, romska djeca ne mogu pristupiti učenju na daljinu, čime se dodatno produbljuje obrazovni jaz između romskih i neromskih učenika", stoji u izvještaju.

Sloboda izražavanja; Novinari koji istražuju korupciju i organizirani kriminal i dalje su bili suočeni s prijetnjama i zastrašivanjem", navedeno je u godišnjem izvještaju. Prenesen je podatak Hrvatskog novinarskog društva o 900 tužbi protiv novinara i medijskih nakladnika zbog povrede časti i ugleda. Navodi se i tvrdnja Evropske federacije novinara, da takve tužbe imaju "zastrašujući učinak" na novinare i medije.