O publikaciji govore:
Stipe Ćurković (Centar za radničke studije)
dr. sc. Ljiljana Kolešnik (Institut za povijest umjetnosti)
dr. sc. Ivana Perica (Institut za politologiju Sveučilišta u Beču)
Vesna Vuković (BLOK, ko-urednica i prevoditeljica izdanja)
Isječak iz predgovora:
Može biti da neki autori, suprotno svojim stvarnim osobama, s godinama postaju mlađi. Ovu je figuru John Berger, eksplicitno ili implicitno, provukao kroz većinu svojih tekstova, a vjerujemo da ona danas, nakon njegove smrti i više nego ikad, vrijedi upravo za njega. I to u prvom redu stoga što je ovaj umjetnički kritičar, pripovjedač, romanopisac, esejist, scenarist, dramatičar i prevoditelj od svojih prvih radova 1950-ih pa sve do smrti 2017. bio uporni kritičar kapitalizma i umjetnosti u kapitalističkom društvenom i političkom kontekstu, uvijek se jasno svrstavajući na stranu onih potlačenih.
Zarana uvidjevši, zahvaljujući marksističkoj lektiri i opredjeljenju u kojem je ostao ustrajan do kraja, kako kapitalizam kao specifičan historijski poredak, i prije svega kao društveno-vlasnički odnos, proizvodi nepravdu i nejednakost, i kako ti odnosi izgrađuju i sferu umjetnosti i reflektiraju se u njoj, dao si je u zadatak da "pomogne, ma koliko malen taj doprinos bio, da se to društvo uništi." Uvijek u opoziciji prema buržujskoj kulturi i društvu i nikad kolebljiv oko toga da u javnosti zauzme jasnu poziciju oko aktualnih političkih zbivanja, Berger je – posebno u počecima – bio meta osuda i zgražanja. Njegovi su članci u New Statesmanu provocirali bijesna pisma i javna prozivanja; jednom je prilikom British Council čak izdao službenu ispriku Henryju Mooreu, inače Bergerovom bivšem profesoru, jer je ovaj u kritici iznio stav kako njegovi kasniji radovi predstavljaju svojevrsno nazadovanje.
Iz današnje se perspektive to možda ne čini osobitim, ali valja podsjetiti na to da te prve tekstove - izbor iz kojih donosimo i na stranicama ovoga izdanja - Berger piše na vrhuncu hladnoratovskoga sukoba. U vrijeme kad je, naročito u sferi umjetnosti, dominirao konformizam, Berger je otvoreno stao uz socijalističku alternativu kapitalizmu, a vjera u socijalizam kao društvo jednakih prožima svaki njegov redak i nakon sloma socijalističkoga bloka.
(...)
Njegov je opus fascinantno bogat i raznovrstan: obuhvaća deset romana, četiri drame, tri zbirke poezije i 33 knjige nesvodljive u stroge disciplinarne kategorije – razmišljanja o politici, umjetnosti i svakodnevnom životu onih izvlaštenih, a plete se oko dvije temeljne preokupacije: umjetnosti i iskustva potlačenih. Kao dosljedni kritičar svijeta umjetnosti i kapitalističkoga svijeta, vidio je u umjetnosti specifično oružje: način da se dominantna slika svijeta demontira i da se stvori prostor koji otvara uvid u iskustvo potlačenih. Stoga na stranicama njegovih knjiga progovaraju mrtvi revolucionari, bolesni, migranti, radnici, seljaci, Palestinci.
Širina Bergerovog zahvata i vremenski raspon tekstova od gotovo 60 godina učinili su nam ovaj ograničeni izbor teškim. Pokušale smo njime ocrtati konture mogućega političkog angažmana u suženu umjetničkom polju. Dakako, svijet se od pisanja nekih od izabranih tekstova umnogome promijenio, ali mnogi Bergerovi uvidi i danas su neobično valjani, čak i kad se radi o generalizacijama. Ono što svakako fascinira jest njihova konzistentnost, čak i kad su desetljećima udaljeni.
