ytb-prtscytb-prtscPrije tjedan dana radnici sanitetskog prijevoza započeli su bijeli štrajk sa zahtjevom da im se koeficijent složenosti poslova vrati na razinu iz 2011., kad je smanjen razdvajanjem hitne službe i saniteta. Hitna je tada prebačena pod ingerenciju 21 novoosnovanog županijskog zavoda za hitnu medicinu, a sanitet je ostao u nadležnosti domova zdravlja.

Prije tjedan dana radnici sanitetskog prijevoza započeli su bijeli štrajk sa zahtjevom da im se koeficijent složenosti poslova vrati na razinu iz 2011., kad je smanjen razdvajanjem hitne službe i saniteta. Hitna je tada prebačena pod ingerenciju 21 novoosnovanog županijskog zavoda za hitnu medicinu, a sanitet je ostao u nadležnosti domova zdravlja. Dok su ta dva sektora bila spojena, hitne i hladne prijevoze (npr. vožnje na dijalize) obavljali su timovi koji su se sastojali od vozača, liječnika i medicinskih tehničara. Razdvajanjem su, uz vozila i ljude, formalno podijeljeni i poslovi, stoga Pravilnik o organizaciji i načinu obavljanja sanitetskih poslova brani vozačima u sanitetu da rade hitne prijevoze, osim u slučaju katastrofe ili veće nesreće. No, posao hitne i dalje je djelomično na njima, a opseg posla ostao je isti - iako su zajedno s koeficijentima smanjene i plaće. Sada imaju koeficijent 0,77 (tzv. koeficijent bez odgovornosti), dok je njihov bivši i trenutni koeficijent vozača hitne 0,95.

Zbog toga su prošli utorak, 16. veljače, započeli kolektivnu akciju na razini Hrvatske - svoj posao obavljat će po propisima.

“Samo poštujemo rad po Pravilniku o sanitetu, Zakon o sigurnosti prometa na cestama, temeljni kolektivni ugovor i Zakon o radu. Situacija je ista kao i prije godinu dana, kad smo imali isti zahtjev. Napominjem da ne tražimo izjednačavanje s hitnom, nego protuzakonito oduzet koeficijent. Vraćanje koeficijenta vratilo bi zadovoljstvo radnicima, time bi se povećala i kvaliteta posla. Osnovica plaće rasla bi za 900-1000 kuna. U sektoru Radnici koji su obavezni biti u pripravnosti najavili su ravnateljima domova zdravlja da od ožujka prestaju biti pripravni, pa ravnatelji imaju vremena do petka 26. 2. organizirati hitne prijevozeima oko 700-800 vozača, radi se o iznosu od oko 8 i pol milijuna na godišnjoj razini. Oko toga mi vodimo borbe”, objašnjava nam Tomislav Cerovac, vozač u sanitetskom prijevozu, jedan od organizatora akcija i sindikalni povjerenik sindikata Medicinske sestre i tehničari zajedno.

Drugi zahtjev radnika jest da se njihovo zanimanje prepozna u Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova. Vozači u sanitetskom prijevozu trenutno su svrstani u kategoriju “Ostala radna mjesta”, a medicinski tehničari u kategoriju “Zdravstveni radnici primarne zdravstvene zaštite”. Navedene kategorije ne opisuju niti vrednuju adekvatno njihov rad.

Već prvi-drugi dan od početka akcija počelo je etiketiranje članova sindikata i onih koji žele voziti po propisima. “Čak je bilo prijetnji da će se raditi popisi onih koji sudjeluju u akcijama, govorilo se da će snositi pravne posljedice. Uz to se vrši pritisak na djelatnike saniteta koji su zaposleni na određeno”, kaže Cerovac.

Slična situacija događala se i prošle godine. Početkom veljače 2020. vozači i medicinski tehničari u sanitetu započeli su štrajk s istim zahtjevima - vraćanjem oduzetog koeficijenta i prepoznavanjem zanimanja. Radničku akciju tada je najprije blokirao sud - štrajk je započeo 5. veljače, a poslodavac zagrebačkih radnika, Nastavni zavod za hitnu medicinu Grada Zagreba, ekspresnom tužbom je tražio zabranu već drugi dan od pokretanja. Reakcija Županijskog suda u Zagrebu također je bila ekspresna. Nepravomoćna presuda donesena je 10. veljače, a štrajk je zabranjen 10. ožujka konačnom odlukom koju je donio Vrhovni sud.

Objašnjenje? Tužitelj se pozivao na čl. 198. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, po kojemu se štrajk ne smije organizirati u zavodu za hitnu medicinu, a sud je njegov navod potvrdio. Već tu vidimo apsurdnost položaja sanitetskih radnika - sud im je uskratio pravo na štrajk, koje je garantirano i Ustavom RH, jer su (kad štrajkaju) zaposlenici zavoda za hitnu medicinu, a kad traže pravdu i povećanje plaće, jer rade i posao radnika hitne, Manjak radnika u hitnim službama jedan je od razloga zašto vozači saniteta voze i hitne prijevozenailaze na ignoranciju i blokade.

Druga blokada nastala je zbog proglašenja pandemije koronavirusa i karantene koja je uskoro uslijedila. Radnici su tada obustavili akcije, jer primarnom smatraju brigu za pacijente.

Uz glavnog organizatora, Sindikat medicinske sestre/tehničari zajedno, u ovogodišnje akcije uključeni su i reprezentativni Sindikat zdravstva i socijalne skrbi i Hrvatski sindikat hitne pomoći.

“Imamo naklonost i Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, a od stranaka nas je podržao Most. Akcije provodi oko 900 vozača i tehničara, ima i dosta potencijalnih novih članova... ”, kaže Cerovac, a veliki broj uključenih radnika govori o njihovom nezadovoljstvu.

Prosječna plaća vozača u sanitetskom prijevozu je između 4500 i 5000 kuna. Za nisku plaću rade fizički i psihički naporan posao. Većinom prenose nepokretne ljude, i to pješke, po stepenicama, jer s ležaljkom ne mogu ući u lift. Rade u različitim vremenskim uvjetima, vikendom i noću. Uglavnom naslijeđuju rabljena vozila od hitne, koja se često kvare.

I vozača i tehničara u sanitetu nedostaje, a da bi obavili sve na vrijeme, ponekad u kombiju voze više ljudi nego što je dozvoljeno. Ponekad je s pacijentom samo vozač, koji mora obavljati i poslove tehničara - uz to što vozi, mora paziti da je sve u redu i stajati ako pacijentu nije dobro ili nešto treba napraviti za njega, promijeniti kisik i sl. Kad dođe na mjesto gdje ga treba ostaviti najprije mora tražiti nekoga da mu pomogne nositi ležaljku, a potom i obaviti papirologiju.

Manjak radnika u hitnim službama jedan je od razloga zašto vozači saniteta voze i hitne prijevoze. Tomislav Cerovac objašnjava i drugi razlog: Već prvi-drugi dan od početka akcija počelo je etiketiranje članova sindikata i onih koji žele voziti po propisima. “Čak je bilo prijetnji da će se raditi popisi onih koji sudjeluju u akcijama"“Kad je bilo izdvajanje pravilnici su se donijeli preko noći, bez previše usuglašavanja struke. Vozača u hitnoj je premalo, pa se ispod tepiha i taj posao ostavio vozačima saniteta. To se tiče i financija - usporedite situaciju kad prijevoz obavlja vozač saniteta koji vozi za koeficijent 0,766 i tim sastavljen od tehničara s koeficijentom 1,02 i vozača hitne s 0,95.”

Uvjeti rada u posljednjih godinu dana nisu se puno pomijenili, objašnjava Cerovac: “Opseg posla malo se smanjio, ali satnica se ipak probijala, bilo je dosta prekovremenih sati. Čak smo nekad u zaštitnim odijelima bili od 8 ujutro do 8 navečer, eventualno smo skidali odijelo da nešto pojedemo. Hitni prijevozi su se vozili najnormalnije, i dalje se iskorištava sanitet. Nama je sad toga dosta i želimo voziti po pravilniku.”

Ministar zdravstva Vili Beroš tvrdi da sanitetski prijevoz ne radi hitne prijevoze. Vozači na to odgovaraju statističkim podacima i drugim dokazima.

Tomislav Cerovac rekao nam je podatke za Dom zdravlja Karlovac: “U zadnje dvije godine vozili smo 600 hitnih prijevoza, prešli smo 60.144 kilometra. U prosjeku to je jedan hitni prijevoz u 24 sata.”

Vozač saniteta iz Doma zdravlja Knin, Jure Bračić, daje dodatne dokaze: “Više nas ima sudske presude koje smo vodili sa svojim domovima zdravlja. U presudama nam piše da radimo posao vozača hitne medicinske pomoći. Tužili su neki iz Bjelovara za razliku u koeficijentu i dobili su prvostupanjsku presudu, u presudama kolega iz Šibenika, Karlovca, Knina također je dokazano da radimo hitne prijevoze.”

Iste dokaze namjeravali su dati i Berošu na jučerašnjem sastanku u Ministarstvu zdravstva, no on se nije pojavio. Zbog toga su se predstavnici Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi sastali s državnim tajnikom Tomislavom Dulibićem, šeficom pravne službe Marijom Pećanac i šeficom Uprave za primarnu zdravstvenu zaštitu Danicom Kramarić.

“Stav sindikata je vraćanje koeficijenta. Na to je Dulibić izričito rekao da Vlada RH o koeficijentima ne pregovara, nego daje koliko ona hoće. To Jedan od zahtjeva radnika je da se njihovo zanimanje prepozna u Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslovaje citat. Na to smo mi rekli da to znamo, jer je neki dan na sjednici Vlade šefovima ureda za europske fondove dignuta plaća sa nekih 13.000 na 15.000 kuna”, kaže Bračić.

Na priložene dokaze o vožnji hitnih prijevoza predstavnici Ministarstva zdravstva žmire: “Kad medicinska sestra i ja u Kninu vozimo pacijente s moždanim udarom, većinom idemo bez doktora. Dulibić je na to pitao zašto doktora nismo prijavili liječničkoj komori. Doktor bi trebao izgubiti posao, jer oni ne vide da je problem u organizaciji sustava. Istu stvar govorimo Ministarstvu već nekoliko godina, a oni ne reagiraju. Ne znam kako itko može ostati imun, jučer sam donio naloge za hitni transport s anestezijom gdje su ljudi umirali u autima. Oni to vide, ali ne žele vidjeti, jer znaju da smo u pravu”, zaključuje.

Ministarstvo je još jednom pokazalo da nema sluha za probleme radnika u sanitetskom prijevozu, a prije par dana sanitetske radnike još se jednom ponizilo. Kao i svi zdravstveni radnici, i oni su naporno radili za vrijeme pandemije, gotovo godinu dana, i pod rizikom od zaraze koronavirusom prevozili pacijente. Ministarstvo zdravstva stoga je 13. siječnja 2021. donijelo Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti COVID-19. Odlukom se utvrđuje “posebna nagrada u iznosu od 10 posto od osnovne plaće radnika”. No, predstavnici županija dogovorili su se da će odluku tumačiti drugačije pa su radnicima isplaćivali sramotne iznose.

“Trebali smo dobiti nagradu od 400 do 700 kuna, ali su uredbu iščitali tako da su isplaćivali 10 posto na efektivne sate provedene u koroni. Tako smo počeli dobivati nagrade od sedam do 77 kuna. U isto vrijeme hitna je dobivala 10 posto na osnovicu, a mi smo dok traje izvanredna situacija pod jurisdikcijom hitne. Na temelju toga izašao sam u medije i sad nam isplaćuju 10 posto na fond sati. Čak su u jednoj županiji pokušavali iščitati da odluka vrijedi samo za studeni i prosinac, no za siječanj smo opet angažirali pravnu službu…”, objašnjava Cerovac.

Zbog svega navedenog radnici sanitetskog prijevoza nastavljaju akcije. Jedan od oblika rada u njihovu poslu je i pripravnost, po definiciji oblik rada kada radnik nije dužan biti na poslu, ali je dužan biti dostupan radi obavljanja hitne medicinske pomoći. To je još jedan apsurd, kako smo već spomenuli, Pravilnik o sanitetu brani obavljanje djelatnosti hitne medicinske pomoći.

Oni koji su obavezni biti u pripravnosti najavili su ravnateljima domova zdravlja da od ožujka prestaju biti pripravni, pa ravnatelji imaju vremena do petka 26. 2. organizirati hitne prijevoze, a svi skupa nastojat će organizirati dodatne akcije kako bi se izborili za zasluženi, nepravedno oduzet koeficijent.


 

<p class="MsoNormal">Tekst je objavljen u sklopu projekta "Ranjive na
vidjelo" sufinanciranog sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj
teksta isključiva je odgovornost Udruge za nezavisnu medijsku kulturu.<o:p></o:p></p>

Tekst je objavljen u sklopu projekta "Ranjive na vidjelo" sufinanciranog sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Udruge za nezavisnu medijsku kulturu.

<
Vezane vijesti