Sada je indicija njene neautentičnosti odsutnost cvrčaka na onim mjestima gdje Tuđman izlaže ključne, inkriminirajuće elemente svoga plana za Oluju.
Protumačimo, najprije, logičku i sadržajnu meta-razinu odvjetničkog iskaza, pozadinu takve tvrdnje. Ona je slijedeća.
Ako su transkripti krivotvoreni, tada je:
a) Njihov sadržaj inkriminirajući (jasno je da su krivotvoritelji, montirajući snimku, posložili izjave sudionika tako da je iz njih vidljiv zločinački plan. Montirana snimka taj plan snažno i precizno dokazuje - zato i jest montirana - a autentična snimka sastanka ne bi davala tako jasan dokaz ili bi, štoviše, bila ekskulpirajuća po aktere sastanka).
b) Jasno je onda da je dokazivost optužbe o zločinačkom poduhvatu identična dokazivosti autentičnosti transkripata, iz čega slijedi logički ekvivalentan iskaz:
c) Obrana generala je snažna ako su transkripti i audiozapis (krunski dokaz) krivotvoreni ali, ako su ovi zapisi točni - onda se obrana ljulja iz temelja!
Nitko ne bi uložio veći dio kreativne enegije u rušenje tankih ili beznačajnih dokaza. Tolika se energija na rušenje transkripata može potrošiti samo ako su oni jak dokaz. Odnosno, općenito govoreći - energija odvjetnika uložena u raspravu o autentičnosti snimke razmjerna je snazi snimke kao dokaza u postupku.
S postavkama ove obrane složio se, čini se, intuitivno, i ozbiljan dio javnosti. On vjeruje da su transkripti i audiozapis pakiranje Franji Tuđmanu jer je, drže, nemoguće da je Tuđman imao na umu neko etničko čišćenje, već samo oslobođenje zemlje od četnika. Konačno, kad Tuđman kaže da Srbima treba nanijeti takve udarce da praktički nestanu, onda je jasno da je time mislio na srpsku vojsku, a u tome nema ništa utuživo.
Takvo je stajalište ispravno, ali je - nepotpuno. Ključna inkriminacija iz transkripta i audiozapisa nije ona o nestajanju Srba, i nanošenju udaraca već rečenica u kojoj Tuđman kaže da Srbima treba otvoriti vrata da odu, a pritom im TOBOŽ jamčiti prava.
Dokaže li se na sudu autentičnost audiozapisa s kojeg su skinute te rečenice, Tužiteljstvo će se naći u osjetnoj prednosti. Jer će najvažniji element obrane pasti sam od sebe. To, međutim, prema jednom tumačenju možda i neće predstavljati nevolju za Antu Gotovinu koliko bi moglo biti nezgodno za drugu dvojicu generala, Čermaka i Markača - kojima će nad glavom lebdjeti automatizam dokazivanja zločinačkog poduhvata kojega bi sa tvrdog terena činjenica u sferu krivotvorina trebala preseliti energija pjeva cvrčaka.
Za cvrčke je to, možda, pretežak zadatak.
Iz jedne podvarijante teorije zavjere mogao bi se razviti zaključak prema kojemu će Gotovina, na ovaj način, neizravno ali snažno, olakšati posao Tužiteljstva - hoće li za to dobiti neku naknadu, kako između redaka već pišu neki komentatori? On se, možda, može izvući odlaskom na vjenčanje i odlaskom u Bosnu, u vrijeme optužnicom navedenih zločina, ali što će učiniti Čermak i Markač? Oni su ostali u Hrvatskoj, gdje su imali operativne ovlasti. Protiv njih govore čak i zidovi. Naime, sve kuće na područjima sektora Sjever i Jug, koje su MUP i HV htjeli sačuvati od paljenja ili miniranja, imale su na sebi natpis MUP - ne pali, treba!, ili HV - ne pali, treba. Te su kuće ostale čitave, što znači da je zapaljeno samo ono što je trebalo biti zapaljeno a da nije ono što nije. Analogno valjda vrijedi i za većinu drugih događaja na tom terenu (ubojstva) ali tužiteljstvo će na raspolaganju, želi li uspjeti, valjda imati i druge dokaze osim pukih analogija.
Poznavajući logiku Carle Del Ponte, njoj su generali manje važni od dokazivanja zločinačkog poduhvata. On bi žigosao Tuđmana i njegove suradnike kao ključne aktere, pri čemu su i Markač i Čermak samo bijedni ali nužni kolaterali. U tom je smislu zahvat tužiteljstva žalostan. Prije njih, trebali su na toj klupi završiti neki političari - kreatori onoga što se kasnije događalo na terenu, i zbog čega, dijelom, ovaj sud i postoji. Treba samo pogledati transkripte Tuđmanovih razgovora s najbližim suradnicima (iz redova političara) pa vidjeti da neki od njih bez sustezanja predlažu konačna rješenja. Ali oni te klupe vidjeti neće, jer Sud prestaje s radom.
A što se tiče cvrčaka, nije ni čudo da su oni prestali pjevati kad je Franjo govorio. Pablo Neruda, veliki pjesnik, već je napisao da je, kad je Staljin umro, i snijeg prestao padati u znak poštovanja.
Priroda, naprosto, zanijemi pred takvim velikanima...
