Prepreke i budućnost rada s mladima

Online konferencija je održana u organizaciji Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade i Agencije za mobilnost i programe Europske unije, a na njoj su govorili Sandra Miladin iz Agencije za mobilnost i programe EU, Marko Kovačić s Instituta za društvena istraživanja, Željka Josić, državna tajnica Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade, Tajana Broz, predsjednica Gradskog vijeća Grada Pregrade, Branimira Penić iz Mreže mladih Hrvatske, Marita Grubišić-Čabo s Instituta za društvena istraživanja i Tanja Herceg, Predsjednica Savjeta za mlade Vlade Republike Hrvatske u prethodnom mandatu.

Moderator konferencije Domagoj Morić istaknuo je da je u prosincu 2020. održana treća Europska konvencija o radu s mladima na kojoj je sudjelovalo više od tisuću stručnjaka za to područje iz cijele Europe kako bi dali prijedloge za implementaciju Europske Agende za rad s mladima. Nakon četiri dana prijedloga i komentara donesena je Završna deklaracija o radu s mladima pod nazivom "Putokazi za budućnost", u kojoj su navedene smjernice za provedbu spomenutog dokumenta, a cilj ove konferencije bio je upoznati zainteresirane s ovim dokumentima i predstaviti proces implementacije Agende kojeg se zove i Bonski proces.

Rad s mladima je pomaganje i osamostaljivanje mladih izvan institucija obitelji i škole. Prisutan je takozvani grassroots pristup koji se nerijetko temelji na volonterskim aktivnostima. Važni aspekti su lokalno djelovanje i povezivanje s nacionalnim i međunarodnim. Kada se govori o radu s mladima često se naglašava važnost dugoročne političke podrške jer se obično takve aktivnosti financiraju projektno, što završetkom projekta dovodi do zatišja angažmana. Rad s mladima često čini usmjeravanje mladih prema njihovim interesima te obrazovnim, poslovnim i stambenim potrebama, kao i prema potrebama čitave zajednice.

Marko Kovačić s Instituta za društvena istraživanja pohvalio je Hrvatsku jer je prva članica EU koja je odlučila organizirati konferenciju o implementaciji Europske Agende za rad s mladima. Napomenuo je kako zbog pandemije moramo razmišljati u drugim smjerovima jer vlada kriza povjerenja prema institucijama, širenje populizma i lažnih vijesti, a mladi su istovremeno višestruko diskriminirani zbog izostanka društvene i političke moći. Istaknuo je kako bi Završna deklaracija "Putokazi za budućnost" trebala konkretizirati Europsku Agendu za rad s mladima, pojačati političke obaveze i dati smjernice za Bonski proces, odnosno temelj za implementaciju i evaluaciju Agende.

Deklaracija se dijeli na osam cjelina, a prva je lokalni rad s mladima, kojom se ističe važnost lokalnih i regionalnih samouprava koje svojim djelovanjem povezuju mlade i iskusnije politički aktivne građane da sukreiraju politike za potrebe zajednice. Kovačić navodi kako samouprave nude prostore sudjelovanja i slušanja mladih, međusektorske suradnje, inkluzije i rezličitosti.

Što se financiranja tiče, Deklaracija zahtjeva povećano ulaganje u dobrovoljan i profesionalan rad s mladima. Cilj toga je osiguranje financijske održivosti organizacija mladih i za mlade kako bi mogle izgraditi kompleksnije i dugoročnije strategije, udaljivši se od projektnog financiranja. Također, istaknuta je važnost financiranja istraživanja kako bi sve strategije bile implementirane na temelju dokaza.

Istaknuti cilj je i zajednički smjer, odnosno važnost koordiniranog djelovanja i razmjena dobrih praksi, kako bi pomoću komunikacije različite lokalne i nacionalne mreže mogle poboljšati svoj rad i zajednički djelovati. Tu je i širenje područja djelovanja, što znači da bi se različiti sektori trebali uključiti u politike za mlade. Recimo, poljoprivredni sektor ili Ministarstvo poljoprivrede trebali bi se uključiti u problematiku mladih u ruralnim područjima, priskrbljujući radnu snagu, politički aktivirajući mlade i povećavajući ukupni standard.

Državna tajnica Željka Josić napomenula je kako je važno da mladi imaju mogućnost lokalnog djelovanja preko savjeta za mlade, ali da je njihova aktivnost poražavajuća, što se nada da će implementacija Agende promijeniti. Naglasila je kako su oformljeni savjeti uglavnom tu zbog inicijative pojedinaca i civilnog društva. Josić je istaknula i problem manjka informiranosti, koja je posebno prisutna u ruralnim krajevima zbog čega mladi nemaju mogućnosti sudjelovati u udrugama i savjetima.

Na pitanje o konkretnim koracima koje će kao državna tajnica Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade poduzeti pri implementaciji Agende, Josić je odgovorila da će pokušati razvijati kritičko mišljenje u školama i uvesti građanski odgoj, ističući kako postoje mnogi predmeti u koje se takva tematika može uvrstiti. Na upit o podupiranju mladih u ruralnim krajevima, Josić je istaknula kako je to veliki izazov zbog slabo razvijene infrastrukture, ali da im u prvom koraku treba pomoći kroz natječaje, kako bi se zatim lokalna zajednica osnažila i sama nastavila djelovati.

Tajana Broz, predsjednica Gradskog vijeća Grada Pregrade istaknula je kako različite jedinice lokalne i regionalne samouprave imaju različite financije i brojnost ljudi, navodeći kako to nije isprika nego činjenica koju treba uvažiti i na njoj raditi. Na pitanje kako je omogućila aktivan rad s mladima na lokalnoj razini, Broz je istaknula kako je on temeljen na partnerstvu između grada i neformalnih inicijativa mladih, kao i drugih inicijativa civilnog društva. Broz je dodala da se pri stvaranju Centra za mlade, mlade pitalo kakav Centar žele te su se njihove želje proslijedile projektantima. Uz to, napravljeno je niz projekata poput revitalizacije starog kina.

Predavačica je zatim prokomentirala odgovor Željke Josić o mladima u ruralnim krajevima, istaknuvši kako joj se revitalizacija tih krajeva ne čini kao veliki izazov jer jednom kada se dogovori određen financijski kapacitet koji je povezan s nacionalnom politikom, vrlo se lako može pronaći rješenje i napredovati. Dodala je da program ruralnog razvoja mora obuhvaćati financiranje razvoja vrtića i osigurati lokalnu infrastrukturu za savjete za mlade.

Branimira Penić iz Mreže mladih Hrvatske prokomentirala je smjer u kojem se razvija rad s mladima u Hrvatskoj, istaknuvši kako se razvio evidence based pristup i kako se puno znanstvenih institucija bavi istraživanjima o toj temi. Također, navela je nekoliko lokalnih inicijativa na koje se mogu ugledati mladi u svim dijelovima Hrvatske. Recimo, Mladformu, neformalnu inicijativu iz Osijeka okupljenu kako bi se mladi uključili u zajednicu, Udrugu Vuk, najstariju varaždinska udrugu za mlade koja se bavi razvitkom nezavisne glazbene kulture i Udrugu Delta, koja provodi projekte usmjerene na jačanje kapaciteta civilnog društva i rada s mladima.

Marita Grubišić-Čabo s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu napomenula je kako osobama koje rade s mladima nedostaje stabilno financiranje. To je povezano, ističe znanstvenica, slabim ostankom ljudi u toj profesiji jer nestabilno projektno financiranje onemogućava kontinuitet. Prisutan je i manjak podrške lokalne i nacionalne vlasti, što se očituje u izostanku Nacionalnog programa za mlade. Naglasila je i kako osobe koje rade s mladima navode problem izostanka prepoznatljivosti u javnosti i ističu kako im je potrebno ime i prezime koje javnost prepoznaje kada je riječ o radu s mladima. Također, istraživanja pokazuju da radnicima s mladima nedostaje jasan obrazovni put i mogućnost za dodatno educiranje te se često ne osjećaju dovoljno kompetentnima za mentorstvo. Još jedan problem je što mnogi mladi uopće ne znaju da postoje programi rada s mladima, iako čak 75 posto onih koji su sudjelovali u takvim programima, istaknu da su jako zadovoljni.

Tanja Herceg, predsjednica Savjeta za mlade Vlade Republike Hrvatske, napomenula je kako je Bonski proces važan jer ljudi trenutno ne razmišljaju o mladima, a nada se da će implementacijom Agende početi. Također, navela je da mladi u Hrvatskoj ne znaju kome se obratiti sa svojim idejama, a udruge mladih i za mlade često ne znaju komunicirati s donositeljima odluka. Međutim, sada je zaključeno da mora postojati međuresorno tijelo preko kojeg osobe koje komuniciraju s mladima prenose njihove ideje do donositelja odluka. Grubišić-Čabo je u tom kontekstu istaknula dva primjera bottom up pristupa u susjednim zemljama. Prvi je NAPOR u Srbiji, gdje praktičarke i praktičari omladinskog rada potiču mlade na sudjelovanje u izradi zakona rada s mladima, a drugi je u Sloveniji, gdje slovenska krovna organizacija Mladinska mreža MaMa od 2001. vodi Centre za mlade kao krovna organizacija, a služi kao poveznica Centara i političke razine.

Branimira Penić dodala je da će joj Agenda ponuditi znanja da se unaprijedi, a ujedno stvoriti identitet radnice ili radnika s mladima koji izostaje, što se očituje u tome da mnoge osobe koje se bave tim zanimanjem uopće ne znaju da se to tako zove. Istaknula je i kako su donositelji odluka važni, ali da je bitno i da se radnici s mladima međusobno umreže, kao i s ljudima izvan sektora koji im mogu pomoći.