Što je to trebalo Zdravku Mariću? Da su neke druge, normalne političke okolnosti hajde-de, čast je dobiti ponudu za mandatara vlade, i premijera. Ali ovaj karneval bezvlašća i nezrelosti što se upravo naočigled domaće i međunarodne javnosti događa na državnom vrhu RH svjetlosnu je godinu daleko od normalnog. Ne radi se tu ni o kakvom "neuspjelom eksperimentu", kako krivci za politički uneređenu zemlju imenuju svoje nedjelo. To, što u RH zamalo već pola godine zapravo ne funkcioniraju ni izvršna niti zakonodavna vlast. Saborska većina ne uspijeva tri tjedna zaredom skupiti kvorum za odlučivanje petkom, a vlada od osam sjednica na pet telefonski rasprodaje državnu imovinu, poskupljuje građanima liječenje i izglasava povjerenje svom prvom potpredsjedniku Tomislavu Karamarku, unatoč moralnoj i političkoj odgovornosti zbog afere "konzultantica".
To nisu normalne političke okolnosti u kojima se premijer Tihomir Orešković i potpredsjednici Karamarko i Božo Petrov međusobno ne mogu smisliti, nasmrt se grizu i jedan drugog pozivaju na odstup iz vlade, a HDZ-ova predsjednica RH, ustavno i zaknima suodgovorna za stabilnost države, otvoreno poručuje da se "ne bi štela mešat' u odnose vladajuće HDZ&"domoljubi"&Mostove koalicije. Ne radi se tu, dakle, ni o kakvom "neuspjelom eksperimentu" - iako su trezveniji politički analitičari unaprijed govorili o nakaradnoj, reformski jalovoj koaliciji vrlo kratkog daha - nego je riječ o vatrometu gluposti, zloporabi razuma i biračke volje, liderskim ambicijama bez pokrića, svjetonazorskoj osvetoljubivosti i općoj uhljebničkoj grabeži.
Marić se dao nagovoriti na karijerni salto mortale.
Ostat će retoričko pitanje zašto je u tim neprirodnim okolnostima nestranački i "domoljubnim" zika-virusom nezaraženi, staloženi meštar od financija Zdravko Marić popustio ključnim delinkventima iz svjetonazorske i političke opcije kojoj u smrtnom strahu od vrlo izglednih izvanrednih parlamentarnih izbora gori pod petama. Dao se nagovoriti na karijerni salto mortale. Njega ne bi trebalo biti briga hoće li Karamarko, zasluženo, otprhnuti iz vlade, pa s čela HDZ-a i onda iz orbite visoke politike. Ni za sudbinu koalicije HDZ-a i Mosta u započetom dvoboju. Ali, itekako je Marić - koji ima stručne predispozicije za naći odličan posao praktično gdje mu se prohtije - morao biti oprezniji, da se ne kaže pametniji, kad mu je baš Karamarko ponudio biti mandatarom "presložene" vlade, bez Oreškovića i Bože Petrova. Najmanje zato, što će sada trebati petlje za pogledati Oreškovića u oči.
Šef HDZ-a je premijerski instalirao i kanadskog "stručnog domoljuba" s komičnim znanjem hrvatskog jezika, a kad ga je Orešković proglasio opasnim za državne interese i ključnim remetilačkim faktorom u vladi, učas je dotad kovan u HDZ-ove zvijezde premijer postao persona non grata. Drvlje i kamenje se sručilo na njega, digla kuka i motika. Niti valja niti je ikad valjao. Nema političko iskustvo, ne zna who is who u hrvatskom međustranačju, nije srastao s "hrvatskom dušom", nema izborni legitimitet, koketira s kadrovima bivše SDP-ove vlasti, Most mu je bliži od HDZ-a i, konačno, ključni je krivac za neuspjeh "političkog eksperimenta". Zato mora otići zajedno s Petrovom, a najbolje je da obojica sami podnesu ostavke. Što njima, pak, ne pada na pamet, nego idu u obračun do kraja. I do izbora?
Zdravko Marić je gotovo 100-postotna preslika Tihomira Oreškovića, a s obzirom na rečene okolnosti totalne političke krize u zemlji, najizglednije je da će podijeliti istu sudbinu.
Zdravko Marić je gotovo 100-postotna preslika Tihomira Oreškovića, a s obzirom na rečene okolnosti totalne političke krize u zemlji, najizglednije je da će podijeliti istu sudbinu. Jest da je blizak HDZ-u, ali stranački nije aktivan. Nema ni izborni niti politički legitimitet. Krajnje je upitno i kakvu potporu može očekivati među 151 saborskim zastupnikom. Ako, pak, nema šire političke i potpore među građanima, kakve reforme i s kim može provoditi. "Ima premijerski legitimitet", odvraćaju iz HDZ-a. "Marić je bio pomoćnik, a sada ministar financija, radio je u državnim službama, ima poduzetničko iskustvo iz Agrokora…" Žele reći, jelte, da profesor matematike u zrakoplovnoj školi, koji je radio i u računovodstvu privatne tvrtke, ima sve reference za pilotirati airbusom A-320. Ma, neće biti.
Sada već demolirana vlada rogova u vreći propala je pretežno zato, što su si Karamarko i najuži mu krug uhljeba iz HDZ-a i partnerskih "domoljuba" umislili da oktroirani premijer Orešković i nezasluženo nategnuti potpredsjednik Petrov moraju "reformski" plesati i pjevati po partituri interesa jednog čovjeka i jedne stranke. A ovi se, gle vraga, uzjogunili, pa neće.
"Počašćen sam odlukom (Predsjedništva HDZ-a, op.a.) koju shvaćam kao veliku obvezu i odgovornost", kazao je Marić nakon prihvaćanja HDZ-ove ponude za mandatara/premijera pretpostavljene nove, "presložene" vlade. "Kao aktivni ministar financija svjestan sam momenta u kojem se nalazimo, potencijala hrvatskog gospodarstva i društva. Treba nam stabilnost." Tih je potencijala bio svjestan i Orešković nakon što je skrojio ovogodišnji izrazito restriktivan državni proračun, pa mu to nije pomoglo. "Mi smo ga doveli", poručuju sada hadezeovci, "mi ćemo ga i odvesti iz Banskih dvora." Mariću to ništa ne znači? Ili je unaprijed, prihvaćajući "čast" kormilariti ruzinavim brodom usred tsunamija i po naredbama pijanog kapetana, potpisao kapitulaciju pred istom političko-grabežnom voljom koja sada radi o Oreškovićevoj premijerskoj glavi?
Svaki od mogućih raspleta najveće političke krize u RH u zadnjih 26 godina, osim novih parlamentarnih izbora, samo je nastavak agonije i nepotrebno trošenje struje na aparate za Karamarkovo umjetno političko disanje.
Bez obzira na to je li naivnost, neka zapretana domoljubna savjest, stručni nagon ili vjera u političku moć učinila klik u Marićevoj sivoj tvari, prihvatio je izniman rizik mandatarski arbitrati bez ikakvog jamstva da će uspjeti. Uputio se na pogreb, a "pokojnik" još diše i možda neće umrijeti. Ako je vjerovati zadnjem komentaru glavnog urednika službenog kaptolskog glasila Glasa Koncila Ivanu Mikleniću, čak se i Crkva ustručava "pokojniku" udijeliti posljednju/bolesničku pomast. A to nešto znači. Ma koliko se biskupi iz HBK posipali pepelom u Središnjici HDZ-a, jer da je vlč. Miklenić izrazio "svoje osobno, a ne službeno mišljenje" Crkve o Karamarkovoj i HDZ-ovoj isključivoj krivnji za politički nered na državnom vrhu.
Možda će se i pristojni Zdravko Marić ubrzo upitati: što mi je sve ovo trebalo? Je li bilo uputno uložiti ne toliko svoje više nego pristojno stručno znanje i sposonost već ljudsko dostojanstvo u politikantski projekt od kojeg ne može biti kruha. Svaki od mogućih raspleta najveće političke krize u RH u zadnjih 26 godina, osim novih parlamentarnih izbora, samo je nastavak agonije i nepotrebno trošenje struje na aparate za Karamarkovo umjetno političko disanje. Nedavno je Stjepan Mesić, bivši dvomandatni predsjednik RH, kazao u Stankovićevoj emisiji "Nedjeljom u dva (Nu2)" da je Karamarko "hodajući mrtvac, samo što on to ne zna". Građani imaju pravo dobiti to što dvotrećinski traže: bolju vlast na novim izborima.
Da je Zdravko Marić zaigrao na tu kartu ili makar pošteno otklonio "časnu" ulogu marionetskog mandatara/premijera u "presloženom" političkom eksperimentu, kapa dolje. Sačuvao bi sepet živaca zbog "uhljebničkog" soliranja iz HDZ-a, svoj građanski čist obraz i politikantskim sumnjama neokrznutu karijeru. Ovako, na mjestu je samo - izraziti mu sućut. I Hrvatskoj, koja će u sljedećih ne više od šest mjeseci po raspletu ove krize, imati Tihomira Marića za premijera.
