Nakon godina gay aktivizma u udruzi Iskorak, Dorino Manzin, poznati aktivist za prava homoseksualaca, napustio je svoje mjesto jednog od sedam koordinatora udruge i osnovao novu, Drugi korak. Medijski najeksponiraniji član Iskoraka, kojeg su slabije upućeni poistovjećivali s to morganizacijom, danas ističe da je dugo vremena imalo dvotrećinsku oporbu unutar upravnog tijela udruge, a to je jedan od glavnih razloga zašto je napustio Iskorak i "učinio" Drugi korak.
Kako je došlo do vašeg odlaska iz Iskoraka i zašto ste uopće istupili iz udruge koja se u široj javnosti povezuje prvenstveno s vašim imenom?
Bio je to splet okolnosti i loših trenutaka u udruzi. To je bio mučan odnos, neslaganje sa strukturom i odlukama odbora. Recimo, takva neslaganja su bila kod osnivanja ogranka Iskoraka u Splitu kad su odbijena tri predložena člana. Također se nismo slagali oko 200 volonterskih sati kao preduvjet za ulazak u udrugu. Iako je ovaj zahtjev dobar kod nekih drugih udruga civilnog društva, smatrao sam da Iskorak ne bi trebao odbacivati entuzijaste kojima je jedna takva udruga jedino mjesto u kojem se mogu osjećati ugodno i u prijateljskom okružju. Zatim se tu radilo i o konceptualnim razlikama. Nije tajna da postoji anonimna skupina koja širi radikalne ideje što samo po sebi možda i nije loše, ali je ta struja jako utjecala na Iskorak. Konkretno se tu radi o Zagreb Prideu. Moja je vizija da smo se trebali ograditi, jer Iskorak ne treba podržavati kontraproduktivne poteze. Unutar same udruge još su se i mogle tolerirati svađe, ali je puno efikasnije i poštenije da se odijelimo u zasebne udruge. I dalje cijenim sve ljude u Iskoraku, to su moji kolege koji su napravili dosta posla da se gay zajednica izbori za svoja prava u Hrvatskoj.
Koji je cilj Drugog koraka?
Pola osnivača je iz Iskoraka, a pola se priključilo prilikom osnivanja Drugog koraka. Cilj nam je integracija gay zajednice u društvo, a manje se bavimo pravima koja su na zakonskoj razini manje-više ostvarena, osim onoga što se tiče istospolnih zajednica. Tu još ima mnogo posla.
Dosta se čulo kritika na vaš komentar da su prava seksualnih manjina ostvarena...
Došlo je do nesporazuma. Ja nisam rekao da se opća klima popravila, ali pravno su naša prava zadovoljena. Nitko ne brani da se gay može zaposliti, obrazovati, biti viđen u javnom životu, pa načelno i postati premijer. No, nitko ne može donijeti zakon kojim će se popraviti klima u društvu, koja se ipak, barem u glavnom gradu, popravlja. Ta se klima ne može mijenjati bunama i Pride-om kakav je bio prošle godine, nego integracijom manjine u društvo.
Kako konkretno mislite postići tu integraciju?
Sweet Boy's Disco
Moramo ostvariti dijalog s Crkvom i političkim strankama. Suradnja s njima je potrebna. Hrvatska se, nažalost, nalazi u partitokraciji i to moramo iskoristiti. Civilno društvo mora surađivati upravo s političkim strankama.
A tu dolazimo i do važeg angažmana u SDP-u koji nikad nije bio do kraja razjašnjen. Kakav je vaš status u SDP-u?
Nemam nikakvu funkciju u SDP-u niti ju želim. Bio sam članom četiri stranke: HSLS, LS, SRP i SDP i tamo sam se priključio kao uvjereni socijalist, ali i kako bih pomogao svojim prijateljima u ostvarivanju pozitivnih ciljeva. Da sam ih mogao ostvariti u HSP-u, otišao bih i tamo. Dakle, za mene su stranke samo mjesta u kojima mogu brže realizirati vrijednosti koje zastupam i ne vidim u tome nikakav problem.
No, SDP vam je ipak davao financijsku podršku...
SDP nam je dao samo oko 15.000 kuna za objavljeni oglas u novinama gdje se imenom pojavilo 1.200 ljudi. Mi smo kod njih dobili prostor za udrugu na Iblerovom trgu, kao i mnoge druge oranizacije i redakcije novina, a plaćali smo 400 eura mjesečno. Bivši članovi su me nastojali nagovoriti da uzmemo taj prostor besplatno, ali ja sam inzistirao da se plaća jer mi ne želimo nikakve tutore. SDP-ovci su vrlo korektni i izlazili su nam u susret, nije bilo nikakvih problema.
Koliko su istinite tvrdnje da se u Iskoraku novac upotrebljavao u privatne svrhe?
Dobrovoljno sam pristao da ne budem više predsjednik, nije mi se dalo, pa smo napravili sustav sedam koordinatora. Financije me u udruzi nikad nisu zanimale. Samo se jedna osoba time bavila. No, znam da nije bilo nikakve zloupotrebe novca u udruzi, što može potvrditi i nekoliko dosadašnjih revizija. Zna li netko legalno uzeti novac za svoje interese, to ne znam. Možda je toga i bilo, ali što se pravne strane tiče, računi Iskoraka su uzorno čisti. Ja sam u Iskoraku bio u manjini, zajedno s Vinkom Kalinićem i mi smo ti koji smo izašli. Ostatak je imao većinu u Upravnom odboru.
Da li ćete i dalje surađivati s Iskorakom?
Načelno ostajemo u suradnji, ali naravno da sad ostaje gorak okus. Tamo ima super ljudi, kreativnih osoba punih znanja. Nije nužno da se ujedinjujemo, ali bilo bi dobro da sve udruge za seksualne i rodne manjine zajednički istupaju kad se dogodi nešto jako bitno kao što je bio ispad zastupnika HDZ-a Nike Rebića koji je rekao da je AIDS zapravo kazna za protuprirodni odnos, što nije uvreda samo homoseksualcima, već i HIV pozitivnim osobama. Mi smo na to reagirali, ali nisam vidio da su druge udruge digle svoj glas. S druge strane svi su kritizirali izjavu ministra Kirina koji je rekao da za njega osobno homoseksualnost nije normalna, ali da će kao ministar napraviti sve što je u njegovoj moći da okupljanje gejeva na Hvaru prođe mirno. On je postupio vrlo korektno, ali ipak su ga svi prozivali zbog njegovog osobnog mišljenja i homofobije. Mislim da je to vrlo ružno.
Zašto se niste priključili Inqueerziciji?
Osnivanje Inqueerzicije je jedna od najboljih stvari za jačanje gay zajednice u protekloj godini. Nisam se priključio njima jer su i oni nastali kao posljedica ranijeg raskola u Iskoraku. Tada se nisam slagao s istupom tih ljudi jer sam mislio da žele napraviti anti-Iskorak. Međutim, svojim su aktivnostima pokazali da rade prave stvari, intelektualno su jaki i s njima bih rado volio surađivati.
Što očekujete u novoj 2007. godini i od skorih parlamentarnih izbora?
