O zapadnoj civilizaciji najbolje govori njezin odnos prema virusu. Radost pred dobrodošlom promjenom vidi se na rijetkim mjestima. Prevladava negativan pristup. Tehno-medicinski um svaki pomak u tkivu svijeta vidi kao prijetnju. To što smo istrijebili veći dio divljih životinja, niti to što planet ima priliku za regeneraciju, nije važno – važni su privatni užitak i sobno zdravlje. Osvježavajuća promjena ipak se osjeća u zraku. Nijedna revolucija nije tako nježno pomazila burzu. Napokon imamo posla s bićem čiju inteligenciju ne možemo procijeniti postojećim protezama svijesti.
To biće je ipak obzirno. Ono ne traži fotelju u saboru. Od nas zahtijeva tek da budemo zdravi. Privlače ga jezgre depresije – megalopolisi oribani od poezije, gradovi usmjereni na operativnost na račun finijih osjetila. On ulazi kroz ključanicu i poziva nas da ponovno promislimo tehnologiju tijela.
Prevladava policijski refleks. Suvremeni čovjek nema cjelovit pristup životu. Ne zna sa strpljenje i meditaciju. Zanima ga samo brzi učinak i bezbolna smrt. Ono što smo napravili mnogim nepoznatim životinjama, postavivši ih u zoološke izloge kao da se radi o lijepim idiotima, danas se događa nama. Priroda nas je stavila u izlog da bi nas bolje promotrila i poučila asketizmu.
Slobodu nije moguće namlatiti. Nije moguće naređivati virusu. Sve što preostaje su Holivudski alati. Stvara se najširi privid aktivnosti. Medicinsko osoblje, megafoni, maskenbal, medijska izviješća, sve je mobilizirano da prikrije stvarno porijeklo bolesti i spriječi suočenje – hrana koju proizvodimo, zrak koji udišemo, voda koju pijemo i riječi kojima iskazujemo ljubav - ubijaju. Virus ozdravljuje.
Naša civilizacija ne cijeni životinju. Ne smatra da ona može donijeti važnu vijest. Životinja je za nju resurs, nametnik ili ukras. Međutim ovu životinju to ne interesira. Ona ulazi u stanice i ubrizgava DNK novosti, obogaćuje naš kod aforizmima, bezbrižno komunicira s vrstom koja misli da je prevelika za razgovor s nečim jako malim.
I kao što odguruje čitav spektar emocija od sebe, suvremeni čovjek odguruje život(inju). Amputira vlastite organe, jedan po jedan, u nadi da neće primijetiti vlastiti nestanak. Najšira distribucija šminke i šećera, radosti iz limenke, ugrađivanje tableta u nadbubrežnu zvijezdu koju sada koristimo kao bezizlazan lift, redom su sredstva zaborava. Zaborav je nužan jer je odgovornost birokrata nepodnošljiva. On mora potiskivati svaki emotivni bljesak. Pored pretrpanog kalendara mučenja on mora redovito trovati unutrašnje usjeve. Ne smije dozvoliti da izraste ijedan cvijet zla.
Vlast koja uništava javni prostor i protjeruje umjetnost nije ovlaštena da govori o zdravlju. (primjer - umjetnici izbačeni iz Dioklecijanovih podruma) Takva vlast ne može obući doktorsku kutu i biti uvjerljiva. Ona je uzrok nesporazuma s prirodom, a ne lijek. Sve zoonoze (bolesti iz životinjskog svijeta) pregovarači su prirode. Virus je poštar koji nosi neugodno pismo. To pismo ćemo zajedno morati dešifrirati i uzvratiti gramatičkom inovacijom.
U pismu piše i to da nije moguće napustiti planet ako ne povedemo ostatak života sa sobom. Moderna znanost dobro je istražila natjecateljski aspekt prirode, beznačajan fragment postojanja, i upregnula ga u nekrokapitalističku mašinu. Ali nije shvatila simbiozu kao opipljiv jezik među vrstama. I kao što se orhideja obraća osi imitirajući njezin oblik, tako jedan dio društva doziva drugi kubističkim slikama. Teorije zavjere treba zahvatiti umjetničkim alatima. Simbioza, odnosno anarhija, stalno pokušava otvoriti komunikacijske kanale među krhotinama društva, ali
zaštitari istine uporno proglašavaju jedan dio društva nepotrebnim. U prirodi pak ne postoji suvišno. Da bismo zaustavili istrjebljenje morat ćemo razbiti binarni ključ mišljenja. To zahtijeva olimpijski napor i povezano je sa shvaćanjem užitka. Najkraći put do užitka je fašizam: šećer – laž – tableta - brisanje svega što remeti sliku čistog neba. Misaona lijenost. Najduži put do užitka je onaj koji nas puni iskustvom deset tisuća susreta. Kada dođe do pražnjenja energije u radosti, ostajemo i dalje puni. Nakon užitka u poniženju drugoga, tijelo uvijek traži novu dozu šuplje ljubavi.
Teoretičari zavjera su surealisti koji govore da nešto nije u redu. Oni su iracionalno društva koje tapka u mraku. Ljubitelji tehnike smatraju da umjetnosti treba zabraniti pristup u glavnu zgradu. Donna Harraway pak kaže da treba razvijati emocionalne, intelektualne i materijalne vještine da bismo destabilizirali prevladavajući narativ: "Denormalizirati svijet pričajući nove priče.“
Virus je ipak pronašao divovsku rupu u osiguranju. Usporio je uništenje. Rastjerao proslavu ničega. Ali virus, sam po sebi, nije dovoljan. Simbioza je aktivno prijateljstvo i međusobno darivanje - mišljenje oslobođeno privlačne ideje neprijatelja. Previše energije ulažemo u poništavanje, premalo u umrežavanje. Previše nade ulažemo u tehnologiju(glavnu vojnu služavku), premalo u poeziju. A jedino u uvjetima tihe tišine možemo fotografirati nove simbiotske oblike. Tek oslobođeni od znanja možemo znati više, jer postojećem znanju dopuštamo da se samoorganizira. Ljudsko znanje nije besmisleno, ali je nepovezano. Virus je ipak izbušio zidove među mentalnim državama i omogućio migraciju ideja.
Otvara se nepodnošljiva mogućnost slobode. Nagomilali smo činjenice u dosjeima, a vjetar ih je otvorio i ponovno izmiješao, samo da nas podsjeti na organe orijentacije i na osjećaj kao kompas svijeta. Približavamo se definiciji istine, ne kao činjenice, već kao tjelesnog događaja, iznenađenja ili susreta. Dlake na tijelu ne bi vibrirale, srce bubnjalo, oko upijalo, a njuh vodio, da osjećaj nije temeljni jezik života. Kako bi uostalom cvijet izmislio miris da nema nos?
POZIVAMO UMJETNIKE da kroz radove/predavanja/akciju dovedu u blisku vezu ideju slobode i simbioze (ljubavi), da iznesu drugačiju dijagnozu aktualne situacije, da najozbiljnije shvate nesporazum s prirodom te ponude način razmišljanja koji pretvara neprijatelja(virus) u saveznika koji u konačnici donosi zdravlje.
Manifestacija će se održati u: prostorijama udruge AAA (Dioklecijanova 1), palača Milesi, Dioklecijanovi podrumi...
Rok za prijavu ideja je: 30.11.2020.
adriaartan@gmail.com, 098/603360