Povampirenje duha SUBNOR-a

Zagrebačke udruge branitelja od gradonačelnika Milana Bandića traže da preispita, što će reći prekine, suradnju s odvjetnikom Antom Nobilom, i to zato što se u izjavama medijima, kako vele, drznuo zaključiti da je akcija Oluja imala više elemenata genocidnosti nego zločin u Vukovaru. Implicitan zahtjev da se jednome od naših najuspješnijih odvjetnika onemogući rad zaključno je podebljan tvrdnjom o tihom državnom udaru, kojemu da je cilj obezvređivanje Domovinskog rata i branitelja. Nobilo nema iskustvo neposrednog sudjelovanja u ratu, kakvim raspolažu branitelji. Ali on je govorio o onome za što je jako kvalificiran: procjenjivao je pravnu utemeljenost hrvatskog i srpskog međusobnog optuživanja za genocid. Upozorio je na to da Hrvatska nema velikih šansi dobiti presudu protiv Srbije jer ovdje počinjeni zločini ne odgovaraju međunarodnoj pravnoj definiciji genocida. S obzirom na tu definiciju - dodao je - više bi se elemenata genocida moglo naći u zločinima počinjenim u Oluji. Nobilo nije prvi put na sebe svjesno preuzeo ulogu glasnika loših vijesti. Dosad su se njegove često zloguke prognoze pokazale točnima. S njegovim mišljenjem da Hrvatska nema većih izgleda sa svojom tužbom za genocid protiv Srbije uglavnom se slažu vodeći autoriteti za međunarodno pravo. Ali nemaju petlje da to kažu javno i tako jasno. Vjerojatno i zato što znaju što bi im se moglo dogoditi. Na Nobila su odmah skočile braniteljske udruge, postao je općom pikado metom, čak se i njegova vlastita stranka, navodno liberalni, HNS ogradio od njegovih stavova. Rasprava nikako nije akademske prirode. Sliči porukama Thompsonovih ljubitelja da će pulsku arenu dići u zrak. Braniteljske su se udruge pretvorile u nekadašnji SUBNOR, koji je također, vazda budan na braniku revolucije, progonio svaku misao koja mu se nije sviđala. Na isti je način smatrao nepotrebnim polemizirati sa stavovima koji su mu bili problematični. Odmah se tražila zabrana. Nepoćudnima se onemogućavao pristup javnosti. Braniteljski ostracizam također ide na izgon mrskih im stavova iz javnog života, čak na profesionalno uništavanje njihovih nositelja. S Nobilom se ne raspravlja argumentima. Shodno navikama totalitarne svijesti, odmah bi ga se izbrisalo iz života, javnog i profesionalnog. Jer, samo se tako može shvatiti poziv Bandiću da s njegovim odvjetničkim uredom prekine suradnju. Idući je korak zahtjev da ga se uhiti. Braniteljske se udruge ponašaju kao posjednici konačne istine. One određuju što se smije reći, a kada se ostvare upozorenja koja nisu htjele čuti - kada se pokaže da hrvatska tužba nije uspjela ili neki razglašeni heroj biva osuđen kao počinitelj ratnog zločina - uzet će to kao novi dokaz za podgrijavanje teze o unutarnjoj izdaji i planetarnoj antihrvatskoj uroti. Obnavljanje nacionalističkog populizma u kriznim se vremenima može pokazati vrlo opasnim. Jer, ako se već iz krila Hrvatskog helsinškog odbora kritičari napadaju tezom da ne vole Hrvatsku i ne podnose ništa hrvatsko - što je praksa za koju se vjerovalo da je ostala u ropotarnici devedesetih i protiv koje se HHO tih godina snažno angažirao - onda totalitarni diskurs u Hrvatskoj nije u povlačenju, nego je upravo suprotno: svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujemo.