Za Fokianaki, fokusiranje na zemljopisne lokalitete otkriva zanimljive faktore koji diktiraju modus operandi kulturnog stvaralaštva i radnika u kulturi. Promatrajući jedan od primjera, Grčku, kao i njezine povijesti i ostavštine sve do današnje akutne osmogodišnje financijske krize, postavljat će pitanja o suverenosti, kako s pozicije kulturnog radnika države u rasulu tako i s pozicije umjetnosti u svjetlu nedavnih poziva da se umjetnost, institucije i radnici demoderniziraju i dekoloniziraju.
Europski je kontinent u posljednjih 30 godina bio svjedokom trajne dezintegracije moći mnogih svojih nacionalnih država, kao i zamagljivanja ciljeva i želja onoga što je Unija bila. Od teorija Hanne Arendt o nacionalnoj državi i pojmu državljanstva do današnje okrutne stvarnosti marginalizacije, rasizma i ultranacionalizma: gdje leži učinak umjetnosti u redefiniranju pojmova poput državnosti, državljanstva i suverenosti kada djeluje u državama koje imaju sve manje moći?
Kako možemo danas promatrati te stvarnosti kroz društveno i politički angažirane umjetničke prakse te koja pitanja proizlaze po pitanju učinka umjetnosti da povrati prostor izuzeća koji je nacionalna država stvorila? Može li ono imaginarno iz umjetnosti artikulirati novu koncepciju državljanina i države? I kako možemo osmisliti novu koncepciju državnosti i državljanstva ako ne riješimo glavna ograničenja koja stvara tlo kojim koračamo?
