Poštovanje, gospođo predsjednice!
Dobar dan, doktore.
Kako ste?
Pa, moram reći da sam malo prestrašena. Rekli su mi da trebam posjetiti doktora prije nego što preuzmem mandat.
Nemate se, gospođo predsjednice, čega bojati. Riječ je o standardnom pregledu, nimalo drugačijem od onog kojeg prolaze novi zaposlenici u javnom i privatnom sektoru. Pitat ću vas nekoliko pitanja i - gotovi smo!
Dobro.
Dakle, za početak mi recite jeste li pušačica?
Nisam.
Konzumirate li alkohol?
Čašu crnog vina uz ručak.
Masna hrana?
Dosta se pazim.
Uzimate li lijekove?
Ne.
Imate li neku alergiju?
Ne.
Jeste li dosad preboljeli neku težu bolest?
Ne.
Spolno prenosive bolesti?
Ne.
Je li u obitelji netko bolovao od težih bolesti?
Nije.
Kad ste zaraženi patriotizmom?
N..Molim!?
Patriotizmom? Rekli ste nedavno na televiziji da imate patriotizam...Vidim da prema dosadašnjoj evidenciji nije bilo nikakvih zabrinjavajućih znakova patriotizma. Vjerojatno ste ga dobili relativno nedavno, prije par mjeseci?
Kako to mislite?
Ja se ispričavam. Možda nisam najbolje vidio. Ali sam bio siguran da ste pred cijelom Hrvatskom otkrili kako ste teški patriot?
Jesam, ali ne razumijem zašto uopće spominjete patriotizam! Ovo je nekakva neslana šala?
Nipošto, gospodo predsjednice. Patriotizam je ozbiljan medicinski problem s kojim se ne treba šaliti.
Vi to ozbiljno?
Naravno.
Ovo je nečuveno! Što ste vi, nekakav Jugoslaven?! Kako ste uspjeli proći sigurnosnu provjeru i postati liječnik predsjednice?!
Gospođo predsjednice, uvjeravam vas da je riječ o standardnom pitanju na liječničkom pregledu. Znam da je svakome, pa i vama, neugodno pričati o takvim bolestima s doktorom, jer je puno normalnije da se one obznanjuju u prisustvu više desetaka tisuća ljudi.
Meni nije problem pričati o patriotizmu. Dapače! To je moja politička misija, životno poslanje takoreći. Problem je kontekst u kojem ga spominjete.
Zato što ga svrstavam u medicinsku kategoriju? Pa i sami ste ga nedavno stavili u tu domenu, rekavši na televiziji da ste zdravi patriot. Svjesni ste, dakle, da postoji nezdravi patriot, odnosno da je riječ o zdravstvenom stanju.
Ali, to se tako kaže! Novinar me je pitao da komentiram napise strane štampe kako se mojom pobjedom vraća nacionalizam devedesetih u Hrvatsku, pa sam demantirala takva podla nagađanja, ističući da sam zdravi domoljub, koji voli svoju domovinu i ne želi ništa loše ostalim nacijama. Čak i kad bih se složila da su vaše tvrdnje istinite, da je, naime, patriotizam doista bolest, ja sam rekla da sam zdravi patriot, dakle da nemam nezdravi patriotizam.
U tome je i stvar, gospođo predsjednice. Kao i u slučaju nekih drugih težih bolesti, patriotizam ima dvije faze. Zdravi patriotizam je stanje u kojem je bolest nastanila organizam ali je u stadiju remisije.
Ali, ja sam cijeli život patriot. Nisam znala da je to bolest!
Zato jer je bio duboko u vama i sve se donedavno nije aktivirao. Čitao sam nekidan vaš intervju u Večernjaku i moram reći da sam odmah primijetio kako niste posve zdravi.
O Bože! Kako se patriotizam aktivirao?
Možemo samo pretpostaviti. Uzročnika ima više od nekoliko. Je li vam usna šupljina u zadnje vrijeme bila prekomjerno izložena riječima Hrvati i Hrvatice? Jeste li u javnom prostoru konzumirali ideju povratka obaveznog vojnog roka u Hrvatskoj i uspostavljanje paradigme domovinske sigurnosti? Jeste li jeli duhovnu hranu iz kuhinje Hrvatske biskupske konferencije? Jeste li bili u blizini šatora u Savskoj 66? Jeste li u bilo kojem trenutku bili u doticaju s lešem Franje Tuđmana, bez da ste nakon toga oprali ruke? Jeste li, kojim slučajem, u zadnje vrijeme posjećivali pasivnije krajeve u kojima HDZ već 25 godina uspješno održava karantenu za 98 posto biračkog publikuma? Jeste li, možda, stavljali Mirka Norca u usta? Jeste li se rukovali s Tomislavom Karamarkom?
Hm...jesam. Zapravo, kad malo razmislim, sve sam to doživjela...
Jeste li možda u zadnje vrijeme verbalno odsjekli dio Srbije, a za predstavnike srpske manjine u Hrvatskoj rekli da su Hrvati?
Da, ali....
Sve to u zadnjih nekoliko mjeseci?
Da.
Nije ni čudo! Jasno je kako je bolest aktivirana: u predsjedničkoj kampanji. Vidite, predsjedničke kampanje su savršeni ambijent za bujanje ove dosadne boleštine.
Ja sam šokirana! Hoćete reći da sam doista bolesna? Hoće li mi se što desiti?
Zasad se ne trebate ništa brinuti. Barem ne vi. Problem je što ste kliconoša i što je bolest zarazna.
Ja kliconoša?!
Tako je, gospođo predsjednice. Vidite, za razliku od vašeg predsjedničkog imuniteta, antitijela građanstva puno su slabija kada je riječ o obrani protiv patriotizma. Oni su poput američkih domorodaca čiji imunitet nije imao odgovor na obične prehlade konkvistadora. Savršene okolnosti za razbuktavanje zloćudne boljetice su loša prehrana, nastala uslijed ekonomske neimaštine, zapuštena mentalna higijena, prevelika izloženost mainstream televizijama koje objektivno prenose nacionalističke izbljuvke cijenjenih političara, konzumacija trule ljevice kojoj je odavno prošao rok trajanja, pušenje licemjernih prenemaganja liberalne elite... Da bi se bolest proširila, dovoljno je da, primjerice, u tim okolnostima u javnom prostoru sustavno iskašljavate patetične tirade o ugroženom Hrvatstvu. Dovoljno je da javni diskurs pomjerite za nekoliko metara prema nacionalizmu da bi njegova prisutnost postala sveprožimajuća. Dovoljno je da kažete da bi čak i hipotetski uzeli Norca za savjetnika, da se posadi sjeme koje bi moglo prerasti u tumor na kolektivnom mozgu. Drugim riječima, u epidemiju.
Epidemiju? Bože dragi! Pa kako ćemo znati da je u Hrvatskoj došlo do epidemije?
Rani znakovi epidemije su kad dobar dio građana ove zemlje, uslijed nedostatka izbora, za predsjednika odabere HDZ-ovog kandidata. Nakon toga sve je moguće. Jedan dan si zdravi patriot, a već sutra osvjedočeni bolesnik.
Pa što se desi ako do epidemije dođe?
Nakon reaktivacije virusa, zaražene stanice furiozno se i svakodnevno putem mainstream medija šire krvotokom kolektivnog organizma, napadajući državne, obrazovne, medijske i vjerske institucije i ostavljajući iza sebe potpunu pustoš. Prvi simptomi su gnjev, bijes, režanje, halucinacije, pljuvanje, zavijanje, zatim upala mozga, mahnito podizanje desnice, paranoja od međunarodne zavjere protiv samog bolesnika i potraga za onima koji su odgovorni za njegov životni udes. Terminalna faza nastupa u trenutku kad pacijent počne vjerovati da zapravo nije bolestan, već da, suprotno tome, puca od zdravlja. Kad oboljenje dođe do ovog stadija, Božidaru Aliću ne preostaje ništa drugo nego da krene prebrojavati zdrava i nezdrava krvna zrnca, u nastojanju da odstraniti ove potonje, putem agresivne terapije.
Kakve agresivne terapije?
Terapija koja je osmišljena da etnički očisti organizam, ali koja u isto vrijeme nuspojavno uništava humanost i empatiju prema stranim ljudskim bićima kod svoga nositelja. U završnom stadiju, bolest s uništavanja humanosti i empatije prelazi na uništavanje stranih ljudskih bića: Srba, Roma, gejeva, predstavnika nevladine scene, antifašista...Vidjeli smo, uostalom, što je epidemija učinila na ovim prostorima devedesetih godina.
Nisam imala pojma! Pa zar se ova bolest ne može kontrolirati?
Teško i nikako: obrambeni sustav u ljudima nije izgrađen tako da adekvatno zaustavi nadiranje virusa plemena, koji se po moždanim stanicama infektiranog tijela širi proporcionalno s padom njezinog individualiteta. Zdravi patriotizam, dakle, kad-tad izgubi bitku od nezdravog patriotizma, jer je zdravi patriotizam nepotpuno medicinsko stanje koje stremi vlastitom savršenstvu.
Hoćete reći da medicinska struka nema nikakav odgovor na to?
Nažalost, ne. Zapravo, statistički gledajući, liječnici u Hrvatskoj su najveći patriotski bolesnici. Onda slijede neke druge djelatnosti, poput članova vaše stranke.
Moje stranke? Pa to nema veze s pameću!
Nažalost, nema. Teški bolesnici su, primjerice, vaš predsjednik i tajnik stranke, te dio baštinika iste stranačke iskaznice, koja je sve manje iskaznica a sve više medicinski karton. Zapravo, prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, u Hrvatskoj patriotizam nastanjuje oko 95 posto građana, strpljivo čekajući okolnosti u kojima će postati ljuta boleština.
A što je s međunarodnom liječničkom zajednicom? Nisu li strani stručnjaci izmislili nekakve terapije?
U zadnjih nekoliko godina, u Hrvatskoj se koriste eksperimentalni lijekovi koji dijelom utječu na sprečavanje epidemije. Riječ je o terapijama koje su osmišljene u Bruxellesu, ali koje u zadnje vrijeme, pokazali su slučajevi oboljenja u brojnim drugim članicama EU, sve manje djeluje. Kapitalizam je jednostavno postao odveć skup lijek za borbu protiv nacionalizma.
Ali, ja sam u zadnje vrijeme sve uvjerenija da je patriotizam najljepša stvar koju čovjek može imati u sebi!
Zato vam je i potrebno hitno liječenje. Što prije krenemo, to su bolje šanse da ćemo spasiti vas, a onda i tisuće vaših sugrađana, koje bi možebitno zarazili.
Čekajte, kako da to onda kontroliram?
To su standardne mjere. Morate, dakle, odustati od loših navika i započeti zdrav život. Ljekovito je, primjerice, osuđivanje naših zločina i govora mržnje prema nositeljima drugačijeg mišljenja, te postepeno preusmjeravanje fokusa na ekonomski kolaps u državi. Uz to, morate pod hitno prestati hraniti ljude nacionalizmom i termički obrađivati njihove strahove, nesigurnosti i neobrazovanost. Morate, također, izbjegavati ispijanje tekućine koja se cijedi iz usta predsjednika HDZ-a za vrijeme javnih istupa te se općenito čuvati doticaja s čelništvom ove stranke.
Ali, ako sve to prestanem raditi, onda mi ništa nije ostalo od mandata!
Želite li ozdraviti ili ne?
Naravno da želim, ali...
Lijepo. Evo vam natrag člansku iskaznicu HDZ-a. Evo vam i nekoliko posudica pa navratite nazad u vlastiti san za dva tjedna, čisto da vidimo kako napreduje terapija.
Što će mi ove posudice?
Da donesete Karamarka na analizu.
